NAKON dulje pauze u domaćim se medijima pojavila bivša predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović.
U intervjuu za RTL govorila je o nizu tema povezanih s ratom u Ukrajini i djelovanjem NATO-a, ali je iznijela i jednu ideju koja se tiče hrvatske poljoprivredne proizvodnje.
Kolindin prijedlog
"Kada je počela otvorena ruska agresija, razmišljala sam – pa zašto mi ne zaoremo sad ovu našu Slavoniju, i u Srbiji isto, i tražimo od EU neku hitnu pomoću i u ljudstvu, strojevima i svemu ostalome, kako bismo zasadili to žito. Trebamo podržavati proizvodnju žita iz Ukrajine, ali mislim da smo s našom panonskom ravnicom mogli uskočiti kako bismo spriječili rast cijena, posebno na hrvatskom tržištu, ali i drugima", rekla je Grabar-Kitarović.
>> Kolinda: Zašto nakon invazije na Ukrajinu nismo zaorali Slavoniju i zasadili žito?
Drugim riječima, bivša predsjednica sugerira da bi Hrvatska trebala povećati svoju proizvodnju žitarica te da bi to moglo spriječiti rast cijena i na hrvatskom tržištu i vani.
Željka Mesić: To je teško provedivo u djelo
Zanimalo nas je koliko je to suvisao prijedlog pa smo se obratili za komentar stručnjacima s Agronomskog fakulteta.
Izvanredna profesorica Željka Mesić s Odsjeka za agrarnu ekonomiku i informatiku kaže da to nije provediva ideja.
"U uvjetima ukrajinske krize i povećane svjetske potražnje za žitaricama, ideja da treba zasaditi žito u cijeloj Slavoniji je dobra, no teško provediva u djelo. Postoje brojna zakonska i proizvodna ograničenja", objašnjava profesorica Mesić.
"U uvjetima slobodnog tržišta teško je postići da neiskorištene, dugi niz godina zapuštene poljoprivredne površine koje su pretežno u privatnom vlasništvu privedete u obradivo poljoprivredno zemljište. Za to su potrebni značajni dodatni resursi kao što je mehanizacija, ljudski resursi i obrtni kapital. Također, morate znati i tržište na koje ćete plasirati proizvod i po kojoj cijeni", nastavlja Mesić.
"Problem je što Hrvatska jeftino izvozi sirovinu"
Mesić ističe da hrvatski problem nije toliko količina proizvodnje žita, već jeftini izvoz sirovina.
"Iako je Hrvatska samodostatna u proizvodnji žita, najviše u proizvodnji kukuruza i meke pšenice, pira i ječma, postoje brojni problemi u sektoru koji utječu na njegovu konkurentnost. Hrvatska jeftino izvozi sirovinu dok istovremeno raste uvoz proizvoda više dodane vrijednosti kao što su pekarski poluproizvodi i sirovinska baza za krmiva", kaže.
Ističe i veliki problem.
"Još jedan od ključnih problema je nedostatak skladišnih kapaciteta koji proizvođačima mogu pomoći duže zadržati prirod te ga plasirati na tržište u 'pravo vrijeme i po pravoj cijeni'. Kod nas bi od dodatnog 'preoravanja Slavonije' bilo važnije ulagati u razvoj prehrambeno-prerađivačke industrije, poticati udruživanje u proizvođačke organizacije. Na taj način možemo osigurati da dodana vrijednost ostane u rukama hrvatskih proizvođača te ojačati njihovu poziciju na tržištu", zaključuje profesorica Mesić.
Ivo Grgić: Hrvatska ne može nadoknaditi proizvodnju iz Ukrajine i Rusije
Na sličnom je tragu i redoviti profesor Ivo Grgić iz Zavoda za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj. On kaže da je Kolindina ideja neozbiljna iz više razloga.
"Hrvatska nema nikakve mogućnosti za jedan takav zahvat da bi rješavala prehrambenu krizu u svijetu ili nadoknadila proizvodnju iz Ukrajine odnosno Ruske Federacije", kaže Grgić.
"Što se tiče pšenice i žitarica, ona već zauzima dovoljno površina u Hrvatskoj, pa i previše, te ne postoji neka značajna mogućnost povećanja tih površina da bi se povećanom proizvodnjom nadoknadio manjak ili utjecalo na cijene pšenice na svjetskom odnosno europskom tržištu", nastavlja.
"Poznato je da na te cijene utječu određene zemlje, veliki proizvođači. Ove današnje cijene su dosta napuhane jer pšenice ima dovoljno za potrebe koje postoje u svijetu. Druga stvar je da su pukle trgovinske veze, naročito s Ukrajinom. Jedina mogućnost je da neke druge zemlje pomognu onima siromašnijima", smatra Grgić.
Divljanje cijena
Ovaj agronomski stručnjak kaže da je važno razlikovati količinu žitarica, kojih ima dovoljno, i njihovu cijenu, koja trenutno divlja.
"Mi danas imamo problem cijena žitarica. Cijene divljaju sada nerezonski. Osim špekulacija, nema nekog drugog razloga za veliki skok tih cijena. To je već krenulo s covid-krizom, a pojačano je s ratom u Europi. Odjednom se javlja strah što ćemo ako ne budemo imali hrane", ističe Grgić.
"Ono što će više utjecati na proizvodnju žitarica u Hrvatskoj su prvenstveno klimatske promjene. Zasad dobro stojimo sa pšenicom i kukuruzom, ali uljana repica bi mogla biti problem jer ima manje površina njome zasađenih", kaže.
Kada je riječ o neobrađenim površinama, njih je prema procjenama od 500 do 800 tisuća hektara.
"No te površine većinom nisu takve da bi se na njima mogla proizvoditi pšenica. Trebamo govoriti i o potporama. Hrvatska kao članica EU ima razinu potpora koje ne može povećati. Kada bismo u proizvodnju uveli novih 500 tisuća hektara, a trenutno obrađujemo oko milijun i 500 tisuća hektara, potpora po jedinici površine bi ugrubo bila za trećinu manja. Sigurno da sadašnji proizvođači žita na to ne bi gledali s odobravanjem", napominje Grgić.
"Dobra stvar ove situacije je što smo postali pažljiviji s hranom"
On dodaje i da je vrlo teško u kratkom vremenu staviti neobrađene površine u funkciju.
Grgić ističe da ova kriza ima i svoje dobre nuspojave.
"Prva je što se sada pojavila empatija za probleme poljoprivrednika. Druga je da smo s obzirom na cijenu hrane, koja je nedvojbeno porasla, svi krenuli pažljivije raspolagati hranom. Smanjuje se onaj udio bacanja hrane, koji je prema nekim istraživanjima bio oko 30 posto", kaže.
Profesora Grgića smo za kraj našeg razgovora pitali može li Hrvatska u slučaju pogoršanja situacije proizvesti dovoljno hrane da prehrani vlastito stanovništvo.
Hrvatska sigurno može prehraniti 3.8 milijuna svojih stanovnika
"Vaše pitanje predmnijeva raspad Europske unije i zatvaranje Hrvatske u svoje granice", ističe Grgić i dodaje: "Naravno da može."
Podsjeća na iskustvo iz Domovinskog rata, kada je Hrvatska jedne godine čak imala vanjskotrgovinski suficit.
"To se dogodilo jer nismo imali turista i jer je bio limitiran izvoz iz Hrvatske zbog ratnih događanja. Dapače, imali smo i smanjenje proizvodnih površina i resursa, proizvodnja je bila manja. Dakle, nema tu straha. Sigurno je da možemo prehraniti 3 milijuna i 800 tisuća Hrvata", uvjerava Grgić.
Osvrnuo se i na ideje o ograničavanju izvoza pšenice iz Hrvatske.
"Ja bih to čak i podržao, ali postavljam pitanje: Što ćemo sa svim onim robama koje ne proizvodimo u Hrvatskoj? Što ako nama netko ograniči uvoz toga? Protivnik sam zatvaranja i protivnik sam državne regulative cijena. Tu neka radi tržište", kaže Grgić.
"Hrane imamo. Možda to neće biti ono što želimo, ali ćemo imati što za jesti", zaključuje.
Upozorava da je mnogo važnije pomoći poljoprivrednim proizvođačima da prežive jer kad se jednom izgube kapaciteti za poljoprivredu, teško ih je obnoviti.