James Cleveland "Jesse" Owens (1913. – 1980.) jedan je od najvećih atletičara u povijesti, čije su četiri zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine postale simbol izvrsnosti, ali i predmet političkih kontroverzi. Njegov uspjeh u srcu nacističke Njemačke imao je dalekosežne implikacije, posebice u kontekstu rasne i političke klime tog doba.
Olimpijske igre 1936. u Berlinu bile su više od sportskog događaja – one su bile pažljivo orkestrirana propaganda nacističkog režima. Adolf Hitler i njegova vlada koristili su Igre kako bi svijetu prikazali moć i superiornost nacističke ideologije, uključujući rasističku doktrinu o arijskoj nadmoći. U tom kontekstu, uspjeh crnog američkog atletičara poput Jesseja Owensa predstavljao je izravan izazov nacističkoj ideologiji.
Owens je osvojio četiri zlatne medalje – u utrkama na 100 metara, 200 metara, skoku u dalj i štafeti 4×100 metara – postavši zvijezda Igara. Njegove pobjede, posebno ona u skoku u dalj protiv njemačkog atletičara Lutza Longa, bile su simbolične jer su izravno opovrgle nacističke tvrdnje o rasnoj superiornosti.
Pitanje je li Adolf Hitler čestitao Jesseu Owensu na njegovim pobjedama jedno je od najkontroverznijih pitanja vezanih uz Igre 1936. godine. Popularna priča, koja je dugo kružila, tvrdi da je Hitler bio toliko razbješnjen Owensovim uspjesima da je odbio rukovati se s njim ili mu čestitati, navodno zbog rasističkih uvjerenja. Međutim, povijesni dokazi upućuju na to da je ta priča mit, djelomično potaknut političkom propagandom i potrebom za dramatičnom naracijom.
Prema provjerenim izvorima, pravila Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC) u to vrijeme zabranjivala su državnim poglavarima da čestitaju pojedinačnim pobjednicima kako bi se izbjegla pristranost.
Hitler je ranije tijekom Igara čestitao nekim njemačkim pobjednicima, ali nakon što ga je IOC upozorio na ovo pravilo, prestao je čestitati bilo kome, uključujući i Owensa. Sam Owens potvrdio je 1976. godine, tijekom Olimpijskih igara u Montrealu, da mu Hitler nije odbio čestitati iz rasističkih razloga.
Rekao je: "Dok sam prolazio kraj svečane lože nakon osvajanja zlata na 100 metara, pogledao sam prema Hitleru i mahnuo mu rukom." Owens je naglasio da nije doživio osobnu uvredu od Hitlera.
Dodatno, njemački novinar Siegfried Mischner tvrdio je 2009. godine da je svjedočio rukovanju između Hitlera i Owensa te da je Owens posjedovao fotografiju tog trenutka. Ipak, za to nije ponudio nikakav dokaz.
Njegov povratak u Sjedinjene Američke Države bio je daleko od trijumfalnog. U SAD-u 1930-ih, rasna segregacija bila je duboko ukorijenjena, posebice u južnim državama, a crni građani suočavali su se s diskriminacijom na svakom koraku. Owensov status olimpijskog pobjednika nije ga zaštitio od ovog sustavnog rasizma.
Po povratku u SAD, Owens nije dobio poziv za posjet Bijeloj kući, što je bila uobičajena počast za olimpijske pobjednike. Tadašnji predsjednik Franklin D. Roosevelt, zaokupljen predizbornom kampanjom i strahom od gubitka glasova u južnim državama, odlučio je ne primiti Owensa, vjerojatno kako ne bi uvrijedio bijele birače.
Owens je kasnije izjavio: "Herr Hitler me nije ponizio. Roosevelt je taj koji me ponizio." Ova izjava odražava gorčinu koju je osjetio zbog toga što ga vlastita zemlja nije priznala na način koji je zaslužio.
Nadalje, Owens se suočavao s financijskim poteškoćama. Umjesto da bude nagrađen unosnim sponzorstvima ili poslovnim prilikama, bio je prisiljen sudjelovati u ponižavajućim egzibicijskim utrkama, uključujući one protiv konja, kako bi zaradio za život.
Američki olimpijski odbor, predvođen Averyjem Brundageom, poslao je Owensa i druge trkače na promotivnu turneju po Europi odmah nakon Igara, čime mu je uskraćena prilika za odmor i slavlje. Kada se pobunio protiv ove turneje, Brundage ga je suspendirao, dodatno otežavši njegovu karijeru.
Owensova borba s rasizmom nastavila se i kasnije u životu. Iako je kasnije dobio određena priznanja, poput Predsjedničke medalje slobode koju mu je 1976. dodijelio predsjednik Gerald Ford, njegovo iskustvo odražava duboku ironiju: dok je u nacističkoj Njemačkoj bio poštovan kao atletičar, u svojoj domovini suočavao se s diskriminacijom i marginalizacijom.