KLIMATOLOZI Jadranskom moru predviđaju topliju i slaniju budućnost, a morski biolozi pustoš.
Strujanje mora bit će slabije, baš kao i donos kisika i hranjivih soli u duboke slojeve mora, razdoblja visokih temperatura na dubinama od više desetaka metara postat će učestalija i duža, a sve to utjecat će na morske organizme.
Jadransko more mijenja se i zbog ljudskog utjecaja - prelova komercijalnih vrsta, kanalizacijskih ispusta u moru, pretjerane marikulture, nasipanja obala i sl.
Te promjene više nisu dugoročne, već se događaju u kratkom razdoblju, u zadnjih tridesetak godina. Promjene su očite, a ponajbolje ih vide ronioci. Nestaju mnoge vrste, primjerice plemenita periska, dolaze nove invazivne vrste iz toplijih, tropskih područja, poput ribe lava. Alge prekrivaju morsko dno i guše sesilne organizme, dok intenzivna cvjetanja mora u kasno proljeće i ljeto, osobito u sjevernom Jadranu zbog rijeke Po, stvaraju pogodnu bazu za bakterije koje napadaju morske organizme. Ako se svi ti negativni procesi nastave, budućnost Jadrana, čak i ona bliska, ne izgleda bajno.
Jadran možda dobije tropske koraljne grebene
Morski biolog dr. sc. Petar Kružić s Biološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu kaže da je poznato da Sredozemlje malo pomalo ulazi u područje suptropske, pa i tropske klime.
"Za sada još ne očekujemo da ćemo za koju godinu imati koraljne grebene, kao što postoje u Crvenom moru ili u tropima, međutim sasvim je moguće da će se to jednog dana početi događati, prvo u područjima oko Izraela i Egipta, a kasnije i oko Grčke, pa i u Jadranu", kaže Kružić, koji posljednjih dana roni, mjeri i snima život u podmorju Mljeta.
"Naravno, to su predviđanja za daleku budućnost. Nitko ne može reći da se stvari neće promijeniti i da se Jadran neće ponovno početi hladiti. Ipak, ovo što se trenutno događa ide prema tropikalizaciji Jadrana, kako se to popularno kaže", ističe Kružić.
Masovno ugibanje organizama u Mediteranu
Prvo veće zagrijavanje dubljih dijelova mora otkriveno je na području Španjolske i Francuske krajem 1990-ih, iako su temperaturne anomalije bile uočene i ranije.
"Treba napomenuti da je područje francuske obale, osobito oko Marseillea, pod utjecajem bure, koju oni zovu mistral, tako da je more ljeti često hladnije nego što bi inače bilo. To se događa i kod nas u području Velebita i Biokova, no s manjom snagom. Kod nas je bura najjača zimi i na proljeće. U španjolskom i francuskom podmorju zbog tog rashlađivanja gorgonije se mogu naći puno pliće nego kod nas. Primjerice, u Jadranu crvenu gorgoniju pronalazimo na dubinama od 35 metara i dublje. Gorgonije su žarnjaci i, po meni, su u Jadranu jedna od ljepših morskih sesilnih životinja, organizama učvršćenih za dno. U gorgonije spada i crveni koralj, koji se obrađuje za nakit", tumači naš morski biolog.
Zdrava kolonija žute rožnjače Eunicella cavolini.
Uz obale Francuske gorgonije se mogu naći već na 20-ak metara dubine. Kad su Francuzi počeli istraživati masovna ugibanja morskih organizama, uočili su da se zbog porasta temperature događaju nekroze tkiva zbog bakterija te da pate zbog nedostatka hrane.
"Kod nas se crvene gorgonije mogu naći na dubinama većim od 35 metara. Zbog toga su bile nešto manje ugrožene od onih u Španjolskoj i Francuskoj. No kasnije se i kod nas počelo bilježiti njihovo odumiranje, iako ne takvih razmjera kao u Francuskoj i Španjolskoj, gdje su zahvaćena cijela velika područja, tako da su ostali samo njihovi skeleti. Uginule su cijele populacije, ne samo crvenih i žutih gorgonija, nego i crvenih algi, koralja, moruzgva, spužvi i mahovnjaka - svih vrsta koje su sesilne i koje ne mogu pobjeći u hladnija područja. Ribe se pred visokim temperaturama povlače u dublje dijelove mora. Primjerice, palamida tijekom ljeta odlazi dublje. Nažalost, kad se to događa, naši se ribari znaju poslužiti dinamitom kako bi ih natjerali da dođu bliže površini. Jastozi se također povlače u dublja, hladnija područja, tako da ih rjeđe srećemo. Ove godine imali smo sreću da smo kod Mljeta vidjeli puno više jastoga nego posljednjih desetak godina", kaže Kružić.
Klima Jadrana jako se promijenila u 30-ak godina
Dr. sc. Branka Grbec s Instituta za oceanografiju i ribarstvo kaže da se klima Jadrana u posljednjih nekoliko desetljeća jako promijenila.
"Klima Jadrana, modificirana utjecajem dalmatinskog lanca Dinarida, uglavnom je Sredozemna. Zimi je iznimno snažan ciklonalni utjecaj, koji omogućava prisutnost različitih tipova vremena s čestim izmjenama bure i juga, dok je ljeti Jadran više izložen suptropskom sustavu visokog tlaka zraka te je vrijeme uglavnom mirno. No, klima Jadrana se zadnjih nekoliko desetljeća znatno promijenila. Od 1980-ih prosječna temperatura zraka u Splitu i Hvaru porasla je više od 1.5℃. Za more te promjene vrlo su značajne, jer fizikalni procesi odgovorni za promjene u moru započinju uz njegovu površinu mora, odnosno u graničnom sloju između atmosfere i mora", ističe splitska znanstvenica.
Trend rasta temperature Jadrana jača od početka stoljeća
Institut za oceanografiju i ribarstvo je dubinska mjerenja temperature započeo 1950-ih godina, na standardnim oceanografskim dubinama od 0, 10, 20, 30, 50, 75 i 100 metara. Podaci su se prikupljali barem jednom mjesečno tijekom redovnih krstarenja istraživačkog broda Bios na postaji Stončica u blizini otoka Visa, no nerijetko se mjerio i cijeli profil Split - Mt Gargano. Danas je krstarenje istraživačkim brodom Bios Dva češće, a on mjeri na cijelom nizu lokacija. Osim toga, Državni hidrometeorološki zavod provodi kontinuirana mjerenja površinske temperature mora, i to na 18 postaja duž istočne obale Jadrana. (https://meteo.hr/podaci.php?section=podaci_vrijeme¶m=more_n)
"U zadnjih nekoliko dekada promjene u površinskoj temperaturi mora uočene su na svim mjernim postajama. Primjerice, duž istočne obale Jadrana prosječna površinska temperatura porasla je za više od 1℃. Rast temperature izraženiji je ljeti nego zimi, što se može vidjeti i na postajama Split, Hvar, Senj i Rab (grafikon dolje). Dodatno, uočava se da se more brže zagrijava tamo gdje je pliće i pod jačim utjecajem slatkih voda. Nažalost, trend rasta je pojačan nakon 2000-ih godina", zabrinuta je Grbec.
Odumire i do 40% organizama
No Kružić ističe da nemamo podatke o temperaturama mora prije 30 ili 40 godina u nacionalnim parkovima i parkovima prirode u kojima on i njegovi kolege rade mjerenja.
"Primjerice, to su Telašćica, Kornati i Mljet, gdje se danas uglavnom mjeri temperatura na vanjskoj strani prema otvorenom moru na dubinama do 40 metara. Sigurno je i sredinom prošlog stoljeća bilo nekih temperaturnih anomalija, no posljednjih 30 godina ta se mjesta puno više istražuju i bilježi se češće ugibanje dijelova populacija bentoskih organizama. To nisu potpuna izumiranja, već ugiba 20 do 30, no ponekad i 40 posto populacije. Također se sve učestalije javljaju alge, koje stižu iz tropskih i drugih toplijih mora i naseljavaju naša područja. Sve veća područja postaju pokrivena zelenom algom Caulerpa cylindracea i crvenom algom Womersleyella setacea, koje se bore za teritorij i guše druge sesilne organizme", kaže Kružić.
Uginule kolonije žute moruzgve Parazoanthus axinellae
25℃ na 40 metara dubine
Odumiranja su, s jedne strane, povezana s porastom temperatura, a s druge s invazivnim vrstama koje stižu u Jadran.
"Mjerenjem smo u zadnjih 20-ak godina uočili da temperatura mora na velikim dubinama svakih nekoliko godina postaje neuobičajeno visoka. Dok sam ja učio roniti, termoklina, ljetna granica gornje tople i donje hladne morske vode, bila je na 20 do 25 metara dubine. Sada se ona nerijetko spušta i na 50-ak metara. To nije problem ako traje kratko. Uobičajeno je da temperature mora variraju. No problem nastaje kada ljeti duže vrijeme nema vjetra pa još eventualno zapuše jugo, koje dodatno zagrijava more. Tada se termoklina spušta na 40-ak i više metara, i to za duže vrijeme. Znalo se dogoditi da temperatura na tim dubinama bude čak 25℃. To su uglavnom točkaste anomalije, koje traju po nekoliko dana. Međutim, kada visoke temperature potraju tjedan, dva, pa i mjesec dana, onda sesilni organizmi masovno ugibaju. To se znalo događati uglavnom u srednjem i južnom Jadranu, gdje su takve anomalije uzrokovale djelomični pomor populacija žarnjaka, spužvi, crvenih algi i ostalih sesilnih organizama. Puževi koji se hrane spužvama i neoprezni ronioci mogu također uzrokovati oštećenja na sesilnim organizmima, na kojima se onda mogu razviti bakterije i nastaju nekroze", kaže Kružić.
Klimatske promjene ne možemo zaustaviti, no možemo smanjiti zagađenje
U južnom Jadranu znale su se i ranije mjeriti visoke temperaturne anomalije. One su mjestimično znale dosezati 30-ak stupnjeva. Međutim, Kružić ističe da su one danas puno češće te da duže traju. Visoke temperature najčešće se bilježe u rujnu i listopadu, a tek negdje u studenom more se počinje ozbiljnije hladiti, čemu pogoduje bura.
"Mi klimatske promjene ne možemo zaustaviti. No, teoretski neke probleme možemo ublažiti. Naime, sve negativne čimbenike, koji dodatno pogoršavaju situaciju u moru, trebamo pokušati svesti na najmanju moguću razinu. Nitko se ne pita što kad izlovimo svu ribu iz Jadrana, što kad izgradimo i izbetoniramo svu obalu, kao što je to učinila Španjolska, kad uništimo podmorje anoksijom zbog pretjeranog cvjetanja mora. Što kad uništimo naše more? Ljudi se najčešće tješe da nećemo ili da ima još dosta vremena. No nemamo više vremena. Primjerice, na Indexu ste već pisali o nasipavanju, odnosno nadohrani plaža šljunkom. Ako u njemu ima puno zemlje ili materijala u kojima ima dosta hranjivih soli, odnosno materijala koje koristi fitoplankton i ostale alge koje rastu na području s visokim organskim opterećenjem, poput morskih salata roda Ulva, za očekivati je da će to, u kombinaciji s višom temperaturom, pogodovati njihovu razvoju", kaže naš morski biolog.
Dno opustošeno nasipanjem plaža šljunkom u kojem ima zemlje i mulja
"Tu je također i kanalizacija, koja je ogroman problem. U otpadnim vodama ima puno fosfata i nitrata. Ljudi misle da su riješili problem ako odvode kanalizacije postave daleko u more, na 200 ili 300 metara od obale. No nisu ništa riješili, struje zagađenu vodu često vraćaju nazad prema obalama, a onda dolazi do cvjetanja mora, bujanja fitoplanktona i stvaranja naslaga mukusa na dnu. Bakterije taj mukus razgrađuju, pa dolazi do manjka kisika u pridnenom dijelu mora. Ponovno stradavaju sesilni organizmi, dok ribe bježe. Ispust bi se, po propisima, trebao projektirati tako da bude ispod termokline i u dobroj cirkulaciji, a modelske studije bi trebale biti obavezne. Dakle, puno je čimbenika na koje mi možemo utjecati, koji nisu posljedice klimatskih promjena, a koji mogu pomoći da se smanji pritisak na more. Među ostalim, mogu se preko europskih fondova nabaviti pročišćivači otpadnih voda. Najveći problem su ilegalni odvodi. Posljednjih dana opet se pisalo o tome u medijima. To su stvari koje treba oštro sankcionirati. Nažalost, kod nas se puno toga tolerira, a kazne su nikakve. Kada bi inspekcije bolje radile svoj posao, situacija bi se barem malo mogla poboljšati", govori Kružić.
Problem su i invazivni organizmi
Još jedan problem povezan s klimom predstavljaju invazivni organizmi, koji s podizanjem temperatura mora stižu u Jadran kroz Otrantska vrata. Posljednjih dana više je ljudi kod Komiže snimilo otrovnu ribu lav, koja je karakteristična za tropska mora (video dolje).
"Pitanje je kad će se ona u većim brojevima vidjeti u južnim dijelovima Jadrana. Ako je otkrivena uz Vis, za očekivati je da ćemo je pronalaziti i uz Mljet, Pelješac i južnije. To je tipično tropska vrsta. Malo je otrovnija od škrpine, a najveći je problem što se intenzivno hrani, tako da stradavaju naše sitne ribe, kao što su glavoči i babice. Neke od njih su čak endemske, a njihove populacije bi mogle jako nastradati ako se riba lav proširi", upozorava Kružić.
Neke invazivne vrste stižu s balastnim vodama brodova. Primjerice, krajem kolovoza i u rujnu u sjevernijim dijelovima Jadrana povećava se broj rebraša.
"O njima se dosta pisalo. Oni definitivno smanjuju fond plave ribe jer se hrane njihovim jajima i ličinkama. Njima klimatske promjene također mogu odgovarati. Oni nisu opasni za ljude, međutim znaju se toliko razmnožiti da se dva ronioca na udaljenosti od metar pod vodom ne mogu vidjeti. Također je neugodan osjećaj ulaziti u more koje ih je puno. Čini vam se kao da ulazite u neki žele, a ne u vodu. Još jedan od problema je i papigača, riba koja se izravno hrani koraljima i drobi ih snažnim čeljustima. Ona se posljednjih godina širi prema sjeveru. Mi smo je jedno ljeto našli čak uz obale Istre. Sada možemo reći da je zbog viših temperatura već udomaćena u srednjem Jadrana. Ona može napraviti velike štete. U Mediteran je došla prije 60-ak godina, no u posljednje vrijeme širi se prema sjeveru", kaže Kružić.
BiOS - mehanizam koji utječe na temperaturu Jadrana
Dr. sc. Natalija Dunić, s Instituta za oceanografiju i ribarstvo, ističe da su višegodišnje promjene u temperaturi mora uočene i u dubljim slojevima mora.
"Takve promjene dolaze uslijed horizontalnih procesa koji se odvijaju u moru, poput izmjene vodenih masa između Jadrana i sjevernog Jonskog mora", kaže Dunić.
"Vrtložna strujanja u sjevernom Jonskom moru, o čemu ste i ranije pisali na Indexu, periodički mijenjaju smjer okretanja mora između anticiklonalnog - u smjeru kazaljke na satu i ciklonalnog - u suprotnom smjeru od kazaljke na satu. Anticiklonalna vrtnja oslobađa put svježijoj i hladnijoj vodi iz Atlantskog oceana prema Jadranu, čime se smanjuje jadranski salinitet i temperatura u dubljim slojevima. Ciklonalna vrtnja, s druge strane, favorizira ulazak slanije i toplije levantinske vode u Jadran. Pokazalo se da se taj proces, nazvan Jadransko-jonska bimodalna oscilacija BiOS, obrće s desetljetnim periodom. Mjerenja pokazuju da zadnjih nekoliko godina u Jadran ulazi dosta slanija i toplija voda, povezana s ciklonalnom vrtnjom sjevernog Jonskog mora, i to u slojevima koji su bliže površini, što dodatno podiže temperaturu u Jadranu. Takva situacija može doprinijeti spuštanju termokline. No, osim što nam levantinske vode mijenjaju svojstva Jadrana, one sa sobom donose i više hranjivih soli, a ponekad i nove životinjske vrste, što ima snažan utjecaj i na biogeokemijski ciklus te na živi svijet Jadranskog mora", tumači naša znanstvenica.
Nužna su istraživanja i edukacija stanovništva
Dunić kaže da su promjene koje uočavamo u Jadranu vrlo izražene posljednjih nekoliko godina, posebno zbog posljedica globalnog zatopljenja, te da je jedno od rješenja edukacija građana i političara.
"Ako želimo imati neku šansu na vrijeme reagirati, istraživanja mora danas su potrebnija nego ikada. Na žalost, u Hrvatskoj oceanografska znanost nije na onoj razini popularnosti kakva se vidi vani, stoga je vrlo teško pronaći nove mlade istraživače. Ne bi li se to u budućnosti promijenilo, u suradnji sa četvero kolega, također znanstvenika iz područja oceanografije, pokrenuli smo aktivnost popularizacije oceanografije, i to na hrvatskim otocima, jer su upravo njihovi mještani najviše povezani s morem. Pod imenom 'Oceanografi na otoku' kroz ljeto 2021. organizirali smo nekoliko edukativnih i zabavnih radionica za osnovnoškolce te smo održali tri popularno-znanstvena predavanja na tri hrvatska otoka: Korčula, Ugljan i Hvar. Vođeni motom 'More nam priča, hajdemo poslušati!' sve aktivnosti organizirali smo na 'mjestu zločina', tik uz more. Ono što nas je posebno razveselilo je odaziv lokalnih mještana, koji je bio zapanjujuće visok, što nam govori o potrebnosti ovakvih događanja. Na radionicama je prisustvovalo više od 100 osnovnoškolaca, a mi se nadamo da će bar jedno dijete krenuti našim stopama", poručuje Dunić.