Dana 1. studenog 1503. godine rimski kardinali izabrali su za papu Giuliana della Roverea, čovjeka koji će u povijesti ostati poznat kao papa Julije II. Izbor je bio nevjerojatno brz, konklava je trajala manje od deset sati, što je čini najkraćom u povijesti Katoličke crkve. Odluka je donijeta jednoglasno, gotovo bez rasprave, što dovoljno govori o tome koliko je Julije II. bio moćan i utjecajan unutar tadašnje Crkve.
Giuliano della Rovere bio je poznat po svom otvorenom neprijateljstvu s obitelji Borgia, osobito s papom Aleksandrom VI., čija je korumpirana vladavina uzdrmala ugled Papinstva. Nakon smrti Aleksandrova nasljednika, kratkotrajno vladajućeg Pija III., kardinali su bili odlučni izabrati papu koji će vratiti moralni autoritet Crkvi. Della Rovere je bio logičan izbor - energičan, politički sposoban i vojno moćan. Njegov izbor 1503. godine označio je početak jedne od najdinamičnijih pontifikata renesansnog doba.
Julije II. nije bio tipičan duhovni vođa. Bio je poznat kao "papa-ratnik" jer je osobno predvodio vojske u bitkama, odlučan u svojoj želji da ponovno ujedini i ojača Papinsku Državu. Istodobno je bio i veliki zaštitnik umjetnosti. On je bio taj koji je naručio Michelangelu oslikavanje stropa Sikstinske kapele i Rafaelove freske u Vatikanu, čime je trajno obilježio kulturnu povijest svijeta.
Julije II. ostao je zapamćen kao papa koji je obnovio ugled Crkve, ali i kao čovjek koji ju je pretvorio u političku silu. Njegova sposobnost da kombinira vojnu odlučnost, političku vještinu i umjetničku viziju učinila ga je jednom od najvažnijih figura renesansnog Vatikana. Umro je 1513. godine, ostavivši iza sebe Crkvu jaču, ali i svjetovniju nego ikad prije.