Karl Dönitz, njemački admiral i ključna figura u pomorskoj strategiji nacističke Njemačke, ostao je zapamćen ne samo po svojoj ulozi u Drugom svjetskom ratu, već i kao kratkotrajni nasljednik Adolfa Hitlera. Njegovo vodstvo podmorničke flote, poznate kao U-bootovi, učinilo ga je jednim od najutjecajnijih vojnih zapovjednika rata, dok je njegov neobičan položaj kao posljednji predsjednik Trećeg Reicha označio kraj jedne od najmračnijih epoha u povijesti.
Karl Dönitz rođen je 16. rujna 1891. godine u Grünauu, predgrađu Berlina, u obitelji inženjera. Njegova strast prema moru dovela ga je do upisa u Carsku mornaricu 1910. godine, gdje je brzo napredovao zahvaljujući svojoj disciplini i analitičkom umu.
Tijekom Prvog svjetskog rata služio je na podmornicama, što je oblikovalo njegovu buduću karijeru. Nakon što je njegova podmornica potopljena 1918. godine, Dönitz je proveo nekoliko mjeseci kao ratni zarobljenik, što mu je dalo vremena da razmišlja o budućnosti podmorničkog ratovanja.
Nakon rata, Dönitz je ostao u mornarici Weimarske Republike, unatoč ograničenjima Versajskog ugovora koji su zabranjivali Njemačkoj posjedovanje podmornica. Kada je nacistički režim počeo obnavljati vojsku, Dönitz je 1935. godine imenovan zapovjednikom novoosnovane podmorničke flote.
Njegova opsesija strategijom i uvjerenje u moć podmornica učinili su ga idealnim kandidatom za taj položaj. Razvio je taktiku poznatu kao "vučji čopor", gdje su grupe podmornica koordinirano napadale savezničke konvoje, ciljajući na uništenje njihovih linija opskrbe.
Tijekom Drugog svjetskog rata, Dönitz je bio glavni arhitekt njemačke pomorske strategije u Bitki za Atlantik, ključnom sukobu koji je određivao kontrolu nad pomorskim putovima. Njegove podmornice, U-bootovi, bile su strah i trepet za savezničke brodove, posebice između 1940. i 1942. godine, kada su potopile stotine trgovačkih i vojnih plovila.
Dönitzova strategija oslanjala se na preciznu koordinaciju i korištenje radijskih komunikacija, što je omogućavalo podmornicama da djeluju kao smrtonosna mreža.
Njegov uspjeh donio mu je promaknuće u velikog admirala 1943. godine, kada je preuzeo zapovjedništvo nad cijelom njemačkom mornaricom. Međutim, kako je rat napredovao, Saveznici su razvili bolje tehnologije, uključujući radar i sonar, te su dešifrirali njemačke kodove Enigme.
Ove inovacije, zajedno s povećanom zračnom podrškom, preokrenule su ravnotežu. Do 1943. godine, gubici U-bootova postali su neodrživi, a Bitka za Atlantik bila je izgubljena. Ipak, Dönitz je ostao vjeran svojoj misiji, šaljući podmornice u sve opasnije misije.
U travnju 1945. godine, dok je Treći Reich bio na rubu kolapsa, Adolf Hitler imenovao je Dönitza svojim nasljednikom u svojoj posljednjoj oporuci. Nakon Hitlerova samoubojstva 30. travnja, Dönitz je 2. svibnja 1945. godine preuzeo titulu predsjednika Reicha i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga.
Njegovo vodstvo trajalo je samo nekoliko dana, do konačne predaje Njemačke 8. svibnja. U tom kratkom razdoblju, Dönitz je pokušao pregovarati sa Saveznicima, nastojeći spasiti što više njemačkih vojnika i civila od sovjetskog napredovanja. Njegova vlada, poznata kao Vlada Flensburga, bila je više simbolična nego stvarna, jer su Saveznici već kontrolirali veći dio zemlje.
Dönitz je naredio predaju njemačkih snaga, ali je istovremeno pokušao omogućiti evakuaciju iz istočnih teritorija. Njegovi napori bili su djelomično uspješni, spasivši tisuće izbjeglica preko Baltičkog mora, ali su bili zasjenjeni kaosom poraza.
Nakon rata, Dönitz je uhićen i suočio se s optužbama na Nürnberškim procesima. Optužen je za zločine protiv mira i vođenje agresivnog rata, uglavnom zbog svoje uloge u neograničenom podmorničkom ratovanju, koje je uključivalo napade na civilne brodove.
Njegova obrana tvrdila je da su podmorničke taktike bile standardni dio ratovanja, a saveznički admirali potvrdili su da su i oni koristili slične metode. Dönitz je osuđen na deset godina zatvora, što je bila jedna od blažih kazni na procesima. Nakon izdržavanja kazne u zatvoru Spandau, pušten je 1956. godine.
Ostatak života proveo je u tišini, pišući memoare i braneći svoju ulogu u ratu. Umro je 24. prosinca 1980. godine u Aumühleu, u dobi od 89 godina.
Karl Dönitz ostaje jedan od najkompleksnijih likova Drugog svjetskog rata. Njegova taktika vučjeg čopora promijenila je pomorsko ratovanje, pokazavši kako mala, ali dobro koordinirana flota može izazvati velike sile. Ipak, njegova odanost nacističkom režimu i upitne metode, poput ignoriranja spašavanja preživjelih s potopljenih brodova, bacaju sjenu na njegove vojne uspjehe.
Dönitzova kratka uloga kao Hitlerov nasljednik dodatno komplicira njegovo nasljeđe. Iako nije bio ideolog nacizma, njegova spremnost da služi režimu do posljednjeg trenutka učinila ga je simbolom vojne elite koja je omogućila Hitlerovu vlast.