Otkrivamo što sadrže povjerljivi dokumenti UN-a o likvidaciji Srba u Dvoru na Uni

U KOLOVOZU 1995., dan nakon službenog završetka vojno-redarstvene operacije Oluja, u Dvoru na Uni počinjen je stravičan zločin nad devetero srpskih civila koji su se od ratnih događanja sklonili u tamošnju školu. Prema podacima iz UN-ovih povjerljivih dokumenata do kojih je došao Index, nastalih na temelju svjedočenja očevica ovog događaja - danskog vojnika, doznaje se da "uniformirani muškarci" koji su počinili zločin na sebi nisu imali oznaku pripadnosti ni jednoj vojsci. Istraga o ovom zločinu do danas nije donijela rezultata.

O incidentu u Dvoru na Uni vrlo se malo zna, a samu je priču u javnost plasirala danska BT televizija fokusirajući se na pitanje odgovornosti zapovjednika danske vojske, pripadnika UN-a, koji su sa samo nekoliko metara udaljenosti promatrali kako 12 "muškaraca u uniformama" ručnim granatama i automatskim puškama likvidira psihički i fizički hendikepirane ljude srpske nacionalnosti.

Počinitelji na uniformama nisu imali oznake kojoj vojsci pripadaju

U razgovoru s danskim novinarom Kasperom Vedsmandom, autorom članka o egzekucijama u Dvoru na Uni doznajemo kako su se novinaru javili danski vojnici očito opterećene savjesti sa željom da iznesu istinu o masakru u tom gradiću. Izgleda da je samo Dancima stalo da rasvijetle ovaj zločin.

Pored škole u kojoj se dogodio pokolj bilo je stacionirano 200 UN-ovih vojnika iz Danske, od kojih je dio njih vidio 12 uniformiranih ljudi, prema navodima danskih vojnika, bez ikakvih oznaka o pripadnosti ijednoj vojsci, kako naoružani granatama i automatskim oružjem prilaze školi, a zatim i likvidiraju jednu po jednu od devet navedenih osoba. Danski vojnici mogli su intervenirati u nekoliko navrata, no rečeno im je od strane zapovjednika Jorgena Kolda da samo promatraju.

Ubijali su ih ručnim granatama i automatskim oružjem AK 47

Index.hr došao je do podataka iz povjerljivih UN-ovih dokumenata u kojima se opisuju četvorica muškaraca koji su likvidirali srpske civile, kao i način na koji su žrtve bez ikakvog razloga smaknute. Opise je dao jedan od danskih vojnika koji je svjedočio smaknuću srpskih civila.

Počinitelji su bili odjeveni u maskirne uniforme koje na sebi nisu imale oznaku niti jedne vojske. Svjedok je prvog počinitelja opisao kao muškarca od 40 godina, 190 cm visokog, vitkog, u tamnoj maskirnoj uniformi s ruksakom kaki boje, naoružanim najvjerojatnije automatskim oružjem AK 47, koji je pobio civile u školskom hodniku.

Drugi je počinitelj opisan kao 50-godišnjak, visine od 160 do 170 cm, odjeven u tamnu maskiranu uniformu koji je u školski hodnik ubacio ručnu granatu. Preostala dvojica imala su oko 30 godina i bili su odjeveni u svijetle maskirne uniforme, naoružani automatskim oružjem AK 47. Jedan od njih je ušao s protutenkovskom minom u školu, dok je drugi ubacio ručnu bombu u školu.

Bez razloga ubijali invalide i ljude na štakama

Popis žrtava, pak, otkriva kako se radilo o nemoćnim ljudima, u invalidskim kolicima ili amputirane noge, ljudi koji su se kretali uz pomoć štapova. Najstarija žrtva, Desanka Teodorović, bila je 1915. godište, te je u trenutku smrti sjedila na stolcu uz stepenište koje je vodilo na prvi kat škole. Imala je teške ozljede na prsima i leđima.

Žena za koju se pretpostavlja da je Zorka Marić, starosti između 40 i 50 godina, ubijena je u invalidskim kolicima te je imala teške ozljede prsiju i leđa.

Muškarac za kojeg se vjeruje da je Jovan Macut, rođen 1931. godine, pronađen je kako leži preko stolca s teškim ozljedama prsiju i leđa. Pored njega bio je štap za pomoć prilikom kretanja.

Za četvrtu žrtvu identitet nije utvrđen, a pronađena je kako leži na podu. Radilo se o ženskoj osobi starosti od oko 70 godina, s raznesenom lijevom stranom lubanje.

Osoba za koju se vjeruje da je Terezija Ružak imala je u trenutku smrti, kako je procijenjeno, oko 65 godina te je imala amputiranu lijevu nogu. Pronađena je kako leži raznesenim licem prema podu, a pored nje bile su štake.

Darko Krivokuća iz Vojnića, rođen 1966., pronađen je kako mrtav leži na podu. Imao je teške ozljede zbog kojih je teško sa sigurnošću potvrditi identitet. Krivokuća je, prema dokumentu iz 1995., imao dozvolu za posjedovanje oružja.

Sedma žrtva je neidentificirana ženska osoba, procijenjene dobi od 55 godina, pronađena kako leži s teškim ozljedama prsiju i leđa.

Osma žrtva također nije identificirana, a pronađena je u učionici na prvom katu kako leži na leđima pred školskom pločom. Oko njezinog uha se protezala ozljeda dubine pet centimetara. Osoba je opisana kao izrazito mršava.

U učionici na prvom katu pronađena je i deveta žrtva ovog pokolja za koju se pretpostavlja da je riječ o Slobodanu Vukšiću, muškarcu procijenjene starosti od oko 70 godina, pronađenom s teškim ozljedama na leđima.

Krivci - neotkriveni
 
Podsjetimo i na to, kako se radilo o području u kojem su u tom trenutku bile sve tri vojske - srpska, hrvatska i bošnjačka. U jučerašnjem razgovoru bivši predsjednik HHO-a Žarko Puhovski kazao nam da su postojale ozbiljne sumnje kako su zločine na tom područje počinili pripadnici vojske tzv. Srpske Krajine, ali i srpska vojska koja im je u tome pomagala.

UN je pokrenuo istragu o navedenim zločinima, međutim zbog premalo dokaza o počiniteljima, od daljnje istrage se odustalo. Nitko za ovaj stravičan zločin nije odgovarao.