NAKON više od godinu dana pandemije životi djece možda počinju izgledati normalnije, jer sve više ljudi se cijepi i škole se ponovno otvaraju. Međutim, mnoga američka djeca moraju se nositi s teškom, nepromjenjivom, stvarnošću - s gubitkom roditelja zbog covida-19.
Jedna od posljedica pandemije mogla bi biti sve veći broj "covid-siročadi". Procjenjuje se da je gotovo 40.000 djece izgubilo roditelja zbog covida-19, a afroamerička djeca su nesrazmjerno više pogođena, pokazuje novo istraživanje koje je u ponedjeljak objavio časopis JAMA Pediatrics, prenosi CNN.
"Broj djece koja su izgubila roditelja zbog covida-19 je zapanjujuć i procjenjuje se na 37.300 do 43.000. Afroamerička djeca čine samo 14 posto djece u SAD-u, a među onima koji su u pandemiji izgubila roditelje ima ih 20 posto", stoji u istraživanju koje je vodila Rachel Kidman iz Programa za javno zdravstvo Sveučilišta Stony Brook.
"Multiplikator žalosti"
Kidman i njeni suradnici procijenili su očekivan broj pogođene djece za svaki smrtni slučaj od covida-19, što je poznato kao multiplikator žalosti. Model sugerira da je svaka smrt zbog covida-19 ostavila 0.078 djece u dobi od 0 do 17 godina bez jednog roditelja, što predstavlja povećanje od 17.5 do 20.2 posto u odnosu na razdoblje prije pandemije. Autori studije ističu da je multiplikator nizak, ali da to svejedno znači da je velik broj djece izgubio roditelje.
"Do veljače 2021. godine 37.300 djece u dobi od 0 do 17 godina izgubilo je najmanje jednog roditelja zbog covida-19, a od te djece tri četvrtine su bili adolescenti", stoji u istraživanju.
Kad su autori uzeli u obzir višak smrtnih slučajeva, procijenili su da je 43.000 djece izgubilo roditelja, a da se u SAD-u prišlo strategiji prirodnog kolektivnog imuniteta, koja bi dovela do 1.5 milijuna smrtnih slučajeva, bez roditelja bi ostalo 116.900 djece. Autori napominju da se procjene oslanjaju na modeliranje, a ne na anketiranje ili administrativne podatke i ne uključuju preminule skrbnike koji nisu roditelji. Studija također ne kvantificira broj djece koja su izgubila oba roditelja.
Potrebne opsežne reforme da bi se riješile posljedice pandemije na djecu
Kidman i ostali autori sugeriraju da su potrebne opsežne nacionalne reforme da bi se riješile posljedice pandemije koje će utjecati na djecu. Djeca koja su izgubila roditelja trebat će i konkretnu podršku zbog gubitka. Uspostavljanje nacionalne evidencije ožalošćene djece također bi moglo pomoći identificiranju djece koja su izgubila roditelja i ranom prepoznavanju njihovih budućih izazova. To bi olakšalo i povezivanje te djece s lokalnim sustavima podrške koji su im potrebni, a čini i osnovu studije o dugoročnim učincima gubitka roditelja tijekom pandemije.
Gubitak roditelja može ostaviti dugotrajne posljedice. Studija istraživača sa Psihijatrijskog odjela Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Pittsburghu iz 2018., koja je trajala sedam godina, pratila je djecu koja su izgubila roditelja i onu koja nisu. Otkrivena je povećana sklonost depresiji i posttraumatskom stresnom poremećaju kod djece koja su izgubila roditelja. Depresija se uglavnom javljala u prve dvije godine nakon gubitka i kod djece mlađe od 12 godina. Također je otkrivena povećana stopa klinički značajnih suicidalnih ideja kod djece koja su izgubila roditelje.
"Ono što smrt od covida-19 čini problematičnijom od, primjerice, smrti od starosti je to što smrti povezane s covidom-19 mogu dovesti do dječje traumatične tuge, koja se razlikuje od obične tuge", kaže Robin Gurwitch, psihologinja i profesorica na Medicinskom centru Sveučilišta Duke, koja nije bila uključena ni u jednu studiju.
Ogroman broj smrti čini stanje još težim
Dječja traumatična tuga javlja se kad je uzrok smrti užasavajuć ili zastrašujuć, što djeci otežava pristup samoj tuzi, jer ne mogu podnijeti način na koji se smrt dogodila. Gurwitch je također rekla da ogroman broj smrtnih slučajeva od covida-19 čini stanje izazovnijim, kao i činjenica da pandemija još uvijek traje.
"Ne daj Bože da roditelji djece umru od srčanog udara. Ali srčani udari nisu svaki dan u vijestima, ne priča se o njima na ulici, naše svakodnevne odluke nisu povezane sa srčanim udarima, u smislu da se zbog njih ne možemo vidjeti s prijateljima, pohađati nastavu ili doći na pogreb. Covid-19 je sve to promijenio. Normalne aktivnosti povezane sa smrću ne mogu se dogoditi, pa dijete koje je nekoga izgubilo trenutačno, bez obzira na okolnosti, zbog covida-19 ne može činiti sve one stvari koje se u takvim situacijama rade", objasnila je Gurwitch.
Rekla je i da djeca trebaju moći razgovarati o svom gubitku, pronaći načine da se prisjete roditelja koji je umro i dobiju podršku i poticaj da otvoreno razgovaraju o svom gubitku. Objasnila je također da postoje tretmani za dječju traumatičnu tugu. Mnogi stručnjaci preporučuju dosljednu terapiju razgovorom. Ako je potrebno, lijekovi za liječenje depresije ili anksioznosti također mogu pomoći.
"Moramo osigurati potpore za djecu koja se nose s gubitkom, tugom i smrću. Moramo moći razgovarati o tome, moramo im moći pomoći da pronađu načine da se sjete preminule osobe. I moramo osigurati da te komunikacijske linije budu otvorene", zaključila je Gurwitch za CNN.