Oduvijek su iza kulisa odmjeravali snage, no rivalstvo između dviju najutjecajnijih zemalja Bliskog istoka, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), nedavno je eskaliralo. Tko ima veće izglede za uspjeh, analizira DW.
30. prosinca Saudijska Arabija bombardirala je jemenski lučki grad Al Mukallu, ciljajući pošiljku oružja namijenjenu separatistima. Pošiljka je, prema saudijskim navodima, stigla iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i bila namijenjena Južnom prijelaznom vijeću (STC), koje se zalaže za uspostavu neovisne države na jugu Jemena.
Vlasti u Abu Dhabiju tvrde da je oružje bilo namijenjeno njihovim sigurnosnim snagama na tom području, a ne STC-u. Saudijska Arabija očito u to nije povjerovala te je poručila da je Emirate ranije upozorila da ne šalju oružje, ocijenivši njihove postupke "izuzetno opasnima".
Početkom siječnja saudijske zračne snage izvele su napade na položaje STC-a u jemenskoj pokrajini Hadramaut. Ta pokrajina ima dugu kopnenu granicu sa Saudijskom Arabijom, zbog čega je za Rijad neprihvatljivo da ondje prevlast ima skupina koja ne dijeli saudijske političke interese. To objašnjava saudijski znanstvenik Hešam Alganam iz think tanka Carnegie Middle East Center.
Ti su napadi predstavljali prvi izravni vojni sukob Saudijske Arabije i UAE-a. Nakon toga Emirati su najavili povlačenje preostalih svojih snaga iz Jemena. Ipak, stručnjaci upozoravaju da time nije riješen temeljni problem u odnosima dviju zemalja, jer je riječ o dubokim razlikama u vanjskopolitičkom pristupu.
"Regionalni događaji posljednjih mjeseci jasno su pokazali razlike u vizijama regionalnog poretka", rekao je za DW Kristian Coates Ulrichsen, stručnjak za Bliski istok s Baker Instituta za javnu politiku pri Sveučilištu u Houstonu. Podsjetio je da su se dvije zemlje našle na suprotnim stranama u nizu sukoba.
"Saudijska Arabija više nije sklona vojnim avanturama, za razliku od Abu Dhabija, koji je spremniji na rizik i na podršku oružanim nedržavnim skupinama", kaže Ulrichsen.
Saudijska Arabija, kao regionalna sila, sve se više usmjerava na stabilnost, regionalnu gospodarsku suradnju i vlastiti razvoj, kao i na djelovanje kroz međunarodne institucije poput Ujedinjenih naroda, napisao je na platformi X H. A. Hellyer, viši suradnik Kraljevskog instituta za obrambene i sigurnosne studije (RUSI) u Londonu.
Ujedinjeni Arapski Emirati, s druge strane, naginju onome što znanstvenici opisuju kao makijavelistički model vanjske politike "razbij da bi izgradio", koji se ne mora nužno poklapati s arapskim regionalnim konsenzusom.
Andreas Krieg, predavač na Školi za sigurnosne studije na Kraljevskom koledžu u Londonu, opisuje emiratsku politiku kao izgradnju "osovine secesionista". Emirati, prema njegovim riječima, podupiru različite oružane nedržavne aktere u zemljama poput Libije, Sudana, Somalije i Jemena, iako to službeni Abu Dhabi redovito poriče.
"Ta osovina je umrežena i agilna", kaže Krieg. "Ujedno je otpornija od saudijskog pristupa, koji se oslanja na državne institucije, jer ne ovisi o jednom glavnom gradu, jednom kanalu ili jednom formalnom sporazumu", rekao je za DW.
U pozadini djeluju i složenije mreže, dodaje Krieg, uključujući trgovce, posrednike u pomorskom i zračnom prijevozu, korporativne strukture te tokove novca i robe. Kroz takve mreže UAE je stekao utjecaj i pristup ključnim pomorskim rutama, lukama i energetskim čvorištima.
Zbog toga su Saudijska Arabija i UAE često na suprotnim stranama regionalnih sukoba. U Sudanu Saudijska Arabija djeluje kao posrednik i podržava međunarodno priznatu vladu, dok su Emirati optuženi za potporu paravojnim snagama RSF-a.
Nedavno je Izrael priznao Republiku Somaliland, što je izazvalo prosvjede većine arapskih država, uključujući Saudijsku Arabiju. UAE se tim prosvjedima nije pridružio te održava bliske odnose i sa Somalilandom i s Izraelom.
Emirati su normalizirali odnose s Izraelom, dok Saudijska Arabija poručuje da to neće učiniti dok se ne riješi pitanje palestinske državnosti. UAE je također optužen za potporu separatističkim strujama u Siriji koje se protive novoj sirijskoj vladi, a koju podržava Rijad.
Analitičari smatraju da se razlike između dviju zemalja produbljuju i da sve više nalikuju svojevrsnom "hladnom ratu" između dvaju najutjecajnijih aktera Bliskog istoka.
Sukob se prelijeva i na društvene mreže. Jedan saudijski analitičar optužio je UAE da "razara zemlje i društva", dok je drugi Emirate usporedio s "pobunjeničkim mlađim bratom". S emiratske strane stigla je pak ocjena da se Saudijska Arabija ponaša "kao stariji brat koji misli da je bolji od svih".
Unatoč tome, neovisni analitičari ne očekuju daljnju eskalaciju. "Saudijci su u Jemenu odlučno djelovali kako bi zaštitili svoje interese i ovo je možda prvi put da je Abu Dhabi osjetio ozbiljan otpor zbog potpore nedržavnim skupinama", rekao je Ulrichsen za DW, dodajući da ne vidi stvarnu želju za trajnim raskolom.
Prema Kriegu, UAE je svojim pristupom ostvario znatan utjecaj, no ključno pitanje ostaje cijena za ugled i vanjsku politiku. RSF, skupina koju Emirati podupiru u Sudanu, optužena je za masakre i druge teške zločine, zbog čega se kritike sve češće usmjeravaju i prema Abu Dhabiju.
Sudan je stoga veliki test za emiratsku politiku "osovine secesionista", zaključuje Krieg. "Cijena održavanja ekosustava koji se oslanja na RSF raste, prostor za poricanje se sužava, a otpor dolazi iz sve više smjerova, uključujući i iz samog Perzijskog zaljeva", kaže. "Na kraju će pobijediti ona strana koja uspije svoju moć pretvoriti u legitimitet i trajnu stabilnost."