NEDAVNO su me za jedan dnevni tiskani medij zatražili komentar o štetnosti zračenja. Spomenuli su da ih zanima tehničko zračenje (5G, mobiteli, računala, bežične mreže, Bluetooth, TV) i nekakvo netehničko zračenje (vodeni tokovi, Hartmannove i Curryjeve linije). Napisao sam taj komentar, a novinar je pristojno zahvalio i obećao da će ga objaviti. Ukratko, rekao sam da se eventualna štetnost zračenja tehničkih naprava ozbiljno istražuje, ali da zasad nema potvrda o štetnosti takvog zračenja (čiji strukovni naziv nije tehničko zračenje nego neionizacijsko zračenje). Za nekakva zračenja Zemljinog vodenog toka te navodnih Hartmannovih i Curryjevih linija bio sam napisao da postoje samo u glavama lakovjernih ljudi, da ih u stvarnosti nema, a da ih smišljaju i propagiraju šarlatani.
Dakle, novine su objavile moj komentar, ali ne u cijelosti. Izrezali su ga na dijelove te izbacili sve komade koji im se nisu uklapali u priču. A poanta njihove priče bila je velika opasnost od zračenja vodenih tokova te Hartmannovih i Curryjevih linija i mudri savjeti radiestezista kako takvu opasnost izbjeći. Ukratko, na punih sedam stranica mlatila se prazna slama, a mojih nekoliko okljaštrenih rečenica najavljeno je kao "izuzetno skeptičan pa i negativan stav" i kategorizirano kao "različita mišljenja". Sve u svemu, kako bi rekao moj kolega Saša Ceci, ispao sam konj.
Ne, nisu sva mišljenja ista, neka su jednostavno glupa
Komentirat ću najprije "različita mišljenja". Evo dviju teza koje nikako ne dovodim u pitanje: "Svi ljudi su ravnopravni" i "Svaki čovjek ima pravo na vlastito mišljenje". Treća teza, "Sva mišljenja su ravnopravna", niti proizlazi iz prve dvije, niti je općenito točna. Ovisi o kakvim se mišljenjima radi. Ako ljude pitate primjerice koja im je omiljena boja, onda su sva njihova mišljenja ravnopravna. Ali ako ih tražite objašnjenje neke prirodne pojave, onda njihova mišljenja, barem ona koja pretendiraju tumačiti stvarni svijet, nisu ravnopravna. Neka od tih mišljenja su smiješna i posve beskorisna, a neka su najbolji opis stvarnosti koji imamo na temelju zasad poznatih činjenica. U drugom slučaju mislim na ideje u području prirodnih znanosti koje su dobile brojne eksperimentalne potvrde, odnosno koje dosad još nisu opovrgnute. Takve ideje nazivamo znanstvenim teorijama, ponekad čak i prirodnim zakonima. Te ideje nisu tek neka različita mišljenja.
Naši preci nisu znali ništa o zračenju, ali su znali za mlaćenje prazne slame
Spomenuti veliki prilog o radiesteziji (što je inače disciplina koju možete jedino mačku o rep objesiti) počinje tvrdnjom: "Ljudi su spavali na slamaricama i kako bi se zaštitili od zračenja." To je kao nekakva mudrost naših predaka na koju bismo se trebali ugledati. No dobro. Ako baš hoćete, može i ta rečenica biti poučna. Ljudi su nekad spavali na slamaricama jer nisu imali madrace kao mi danas, ili madraci još nisu postojali, ili si ih nisu mogli priuštiti. A slame, osušenih stabljika, imali su u izobilju jer je slama preostala od vršidbe. A vršidba se nekad obavljala ručno, tako da se mlatilo po stabljikama dok iz njih nisu popadala sva zrna. Ako ste nastavili mlatiti i dalje, praznu slamu, radili ste besmisleni posao. Zato je zgodno da priča o radiesteziji počinje upravo sa slamaricom, ležajem od slame, jer radiestezija i nije drugo nego mlaćenje prazne slame.
Mačkov rep, predenje mačaka i nepristrano novinarstvo
A i mačkov rep nisam uzalud spomenuo. Spomenuti prilog o radiesteziji navodi i ovakvu misao: "Mačke predu i tako se štite od zračenja." Sjajno. Ljudska je glupost beskrajna. Takvoj bih se rečenici od srca nasmijao da nije navedena u najozbiljnijem kontekstu u članku čija se vjerodostojnost potkrepljuje izjavama eksperata i navodnih eksperata. "Doc. dr. sc. s Odjela za fiziku" rekao je ovo, a "najpoznatiji hrvatski radiestezist" rekao je ono. Pri površnom čitanju zvuči kao: potvrdili stručnjaci. Pri pažljivijem čitanju mogu se uočiti "različita mišljenja". Time su novinari, kao, pokazali svoju nepristranost. Pitali su i drugu stranu za mišljenje. Bravo! Svejedno tvrdim da je cijeli taj prilog o radiesteziji obično smeće.
Kako se razlikuje smeće od znanja?
Dobro je pitanje kako ja to znam. Zašto biste vjerovali meni, a ne zagovornicima radiestezije od kojih su neki i doktori medicine. Kao prvo, ne biste nikome ništa trebali vjerovati samo na temelju titule koju nosi, funkcije koju obavlja ili institucije u kojoj radi. Istinitost tvrdnji o prirodnim pojavama ne proizlazi iz autoriteta, nego iz eksperimenta. Govorim o prirodnoj znanosti, naravno, ne o primjerice teologiji. Naš se školski sustav još uvijek formalno temelji na prirodnim znanostima. Ako postanemo vjerska država, kao recimo Iran, onda će nam istina proizlaziti iz autoriteta, a ne više iz eksperimenta.
Drugo, ne raspravljamo o tvrdnjama tipa tko voli koju boju, nego o tvrdnjama koje daju tumačenja i predviđanja konkretnih pojava u fizičkom svijetu. A to nisu naša osobna mišljenja. To su tvrdnje koje traže eksperimentalnu potvrdu. Osim toga, takve tvrdnje, koje pretendiraju biti znanstvene, ciljaju na razumijevanje. Važan je mehanizam, objašnjenje kako nešto radi. Važno je uklapanje u širu sliku. Ako je nova tvrdnja kontradiktorna postojećem znanstvenom znanju, onda je ili (najvjerojatnije) kriva ili (iznimno rijetko) vrlo revolucionarna i donosi velike zaokrete i nove spoznaje.
Tvrdnje koje donosi radiestezija su prazne priče temeljene na vjerovanjima. One nemaju ambiciju, kao nijedna pseudoznanost, objasniti mehanizme. Nemaju potrebu za eksperimentalnom potvrdom. Nemaju uostalom ni veličine koje bi mjerili. Imaju priču koju je netko nekada smislio i koja traži isključivo vjerovanje. Nažalost, nalazi svoje pristaše iz generacije u generaciju. Što je priča gluplja, to se ljudi za nju bolje lijepe.
Prolupali i zabludjeli autoriteti
E sad, to samo po sebi ne bi bilo problem. Problem nastaje kad se u glupu priču zaljubi čovjek koji ima neku titulu i koji tu svoju titulu koristi kao potvrdu autoriteta. Tipično, radiestezija privuče nekog liječnika koji pod stare dane dobije ambiciju postati znanstvenik amater. Doktor ovakav (med.), doktor onakav (sc.), većina ljudi ionako ne zna razliku. Takav jedan doktor bio je Samuel Hahnemann, koji je smislio homeopatiju.
Takav doktor je bio i Ernst Hartmann, koji je smislio nekakvu mrežu linija koje su navodno jako opasne, a pogotovo čvorovi tih linija. Ti su čisto zlo. Onda je bio neki dr. Curry koji je dodao svoje linije. Pa su neki dr. Benker i dr. Peyré, ne budi lijen, smislili svoje linije. Sve same strahote koje vrebaju iz podzemlja. No tu su dobri doktori sa svojim rašljama i viskovima koji će vam objasniti kako da okrenete svoj krevet pa će sve biti u redu.
Ima i danas po Zagrebu doktora koji su se upecali na radiesteziju. Jedan takav bio je i povod za nedavni veliki prilog o radiesteziji jednog domaćeg dnevnog lista. Što je najapsurdnije, čovjek je dobar u svojoj struci, postavljanju dijagnoza i određivanju terapija. Ali nekim ljudima vrag ne da mira. Od nebrojenih smislenih stvari kojima bi se mogli baviti dok ih još zdravlje služi, oni se odluče baviti radiestezijom. A svoju titulu, koja potvrđuje neku njihovu ekspertizu u jednom području (primjerice medicini), zlorabe da bi se prikazali navodnim ekspertom u nekom sasvim drugom području (primjerice radiesteziji). No dok se medicina temelji na prirodnim znanostima – biologiji, kemiji i fizici – i svoje potvrde dobiva eksperimentima, radiestezija se temelji na izmišljenoj priči i ne traži potvrdu nego vjerovanje. A ljudi vole priče i žele vjerovati. To je ljudski i sasvim u redu. Problemi nastaju tek onda kad prestanu razlikovati maštu i stvarnost.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Index.hr. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
**Fizičar Dario Hrupec docent je na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Osijeku. Radio je na FER-u i IRB-u u Zagrebu. Bavi se visokoenergijskom gama-astronomijom. Član je međunarodne kolaboracije MAGIC, čiji su Čerenkovljevi teleskopi smješteni na kanarskom otoku La Palmi, i međunarodne kolaboracije CTA, čiji se teleskopi tek grade na La Palmi i Paranalu. Bio je glavni urednik časopisa Priroda, a voditelj je ciklusa znanstveno-popularizacijskih predavanja "Priroda uživo" HPD-a. Autor je više srednjoškolskih udžbenika iz fizike te knjiga ''Protiv nadnaravnoga'' (Kruzak, 2016.) i ''Ažurirani svemir'' (In.Tri, 2017.)
Želite li momentalno primiti obavijest o svakoj objavljenoj kolumni naših vrhunskih znanstvenika, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: Index Lab.
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.