Operacija Eiche, poznata i kao napad na Gran Sasso, bila je akcija njemačkih specijalnih snaga tijekom Drugog svjetskog rata kojom je Benito Mussolini oslobođen iz talijanskog zatočeništva.
Akcija je izvedena 12. rujna 1943. na osobni nalog Adolfa Hitlera, a u njoj su sudjelovali padobranci iz Fallschirmjägera pod zapovjedništvom majora Haralda Morsa, uz manju skupinu SS-ovaca koju je predvodio Otto Skorzeny. Iako je u propagandi istican kao heroj, Skorzeny nije zapovijedao cijelom operacijom, nego je bio njezin sudionik.
Ljeto 1943. donijelo je preokret u Italiji. Nakon savezničke invazije na Siciliju i bombardiranja Rima, Veliko vijeće fašizma izglasalo je nepovjerenje Mussoliniju 25. srpnja. Kralj Viktor Emanuel III. ga je smijenio i postavio maršala Pietra Badoglia na čelo vlade.
Mussolini je odmah uhićen i premještan na više lokacija kako bi se spriječilo njegovo oslobađanje: prvo u sjedište karabinjera u Rimu, zatim na otok Ponza, potom na La Maddalenu, a od 28. kolovoza u hotelu Campo Imperatore na Gran Sassu, na visini od 2112 metara.
Nakon što je Italija 8. rujna 1943. potpisala primirje u Cassibileu i prešla na savezničku stranu, Njemačka je pokrenula Operaciju Achse kako bi preuzela kontrolu nad talijanskim teritorijem. Hitler je istodobno naredio potragu za Mussolinijem, želeći ga upotrijebiti kao vođu nove marionetske države.
Njemačka obavještajna služba otkrila je Mussolinijevu lokaciju u Abruzzima presretanjem poruka i drugim izvorima. Akciju je planirao major Harald Mors, dok je Skorzeny, zahvaljujući bliskosti s Hitlerom, bio uključen i kao predstavnik SS-a.
Plan je predviđao kombinaciju zračnog i kopnenog napada. Deset jedrilica DFS 230 trebale su sletjeti izravno na plato ispred hotela, dok su kopnene trupe istodobno zauzele donju stanicu žičare i presjekle komunikacijske linije. Cilj je bio izvesti akciju bez pucnjave kako bi se izbjegao rizik za Mussolinijev život.
Dana 12. rujna 1943. jedrilice su poletjele iz baze Pratica di Mare kraj Rima i sletjele na Gran Sasso oko 14 sati. Jedna se srušila pri slijetanju, ali bez smrtnih posljedica. Vojnici su uspjeli brzo ovladati situacijom, a otpor talijanskih karabinjera spriječio je general karabinjera Fernando Soleti, koji je bio prisiljen letjeti sa Skorzenyjem i naredio čuvarima da ne pucaju.
U dolini su Morsove snage zauzele stanicu žičare i osigurale komunikaciju. Operacija je završena bez većih gubitaka i bez ozbiljne pucnjave. Do 14:45 Mussolini je bio oslobođen.
Za evakuaciju je korišten laki avion Fieseler Fi 156 Storch, sposoban za polijetanje i slijetanje na kratkim uzletno-sletnim stazama. Iako je avion bio preopterećen jer je Skorzeny inzistirao da leti zajedno s Mussolinijem, uspio je poletjeti i odvesti ga do Rima, a zatim u Beč i Njemačku.
Mussolini je ubrzo odveden Hitleru, nakon čega je proglašena Talijanska Socijalna Republika (Republika Salò), pod njemačkom kontrolom. Operacija Eiche prikazana je u nacističkoj propagandi kao spektakularan uspjeh, a Otto Skorzeny promoviran je u simbol elitnih specijalnih snaga. U stvarnosti, akcija je bila pažljivo planirana i izvedena pod zapovjedništvom Haralda Morsa, dok je Skorzenyjevo isticanje posljedica političke odluke.
Oslobađanje Mussolinija nije promijenilo tijek rata u Italiji: do proljeća 1945. zemlja je bila poprište krvavih borbi, a Mussolini je na kraju uhićen i pogubljen od strane partizana 28. travnja 1945.
Operacija Eiche danas se proučava kao primjer uspješne, ali politički motivirane specijalne operacije. Ona pokazuje kako kombinacija obavještajnih podataka, iznenađenja i precizne koordinacije može dovesti do cilja bez velikih borbi. Istodobno, služi i kao podsjetnik da je cilj operacije bio spašavanje diktatora radi očuvanja nacističkog režima, što joj daje tamnu povijesnu dimenziju.