Teodor Pejačević (1855. – 1928.) bio je značajna figura hrvatske politike i plemstva krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Kao pripadnik ugledne obitelji Pejačević, istaknuo se kao ban Hrvatske, političar i intelektualac koji je ostavio dubok trag u hrvatskoj povijesti, posebice u razdoblju Habsburške monarhije.
Teodor Pejačević rođen je 24. rujna 1855. godine u Našicama. Potjecao je iz plemićke obitelji Pejačević, poznate po svom utjecaju u Hrvatskoj i Slavoniji. Školovao se u Beču i Budimpešti, gdje je stekao pravno obrazovanje, što mu je omogućilo da se uključi u politički život.
Bio je oženjen Elizabetom Vay de Vaya, s kojom je imao petero djece, uključujući poznatu skladateljicu Doru Pejačević. Njegov obiteljski život bio je duboko povezan s kulturnim i društvenim krugovima, a obitelj Pejačević bila je poznata po svojoj potpori umjetnosti i obrazovanja.
Teodor Pejačević obavljao je dužnost bana Hrvatske od 1903. do 1907. godine, naslijedio je iznimno nepopularnog Khuena Hedervarija. Njegovo banovanje obilježilo je nastojanje da se unaprijedi infrastruktura, obrazovanje i gospodarski razvoj Hrvatske. Zagovarao je jačanje hrvatske autonomije unutar Austro-Ugarske Monarhije, što ga je učinilo važnom figurom u borbi za hrvatska prava.
Prije banovanja, Pejačević je bio aktivan u Hrvatskom saboru, gdje je zastupao interese plemstva, ali i šire hrvatske zajednice. Njegova politička djelatnost bila je usmjerena na pomirenje između različitih političkih struja, uključujući Hrvatsko-srpsku koaliciju, te na jačanje hrvatskog identiteta.
Osim političke karijere, Teodor Pejačević bio je poznat po svojoj ulozi u kulturnom životu. Podržavao je umjetnost i obrazovanje, a njegova obitelj bila je mecena mnogih kulturnih inicijativa. Njegova kći Dora Pejačević postala je jedna od najznačajnijih hrvatskih skladateljica, čemu je dijelom pridonijelo i poticajno okruženje koje je Teodor stvorio.
Također je bio angažiran u gospodarskim projektima, uključujući razvoj poljoprivrede i industrije u Slavoniji, gdje je obitelj Pejačević imala značajna imanja.
Teodor Pejačević preminuo je 23. srpnja 1928. godine u Zagrebu. Njegovo nasljeđe ostalo je vidljivo u političkim, kulturnim i gospodarskim doprinosima Hrvatskoj. Obitelj Pejačević, zahvaljujući i njegovom radu, ostala je upamćena kao jedna od ključnih plemićkih obitelji u hrvatskoj povijesti.
Njegovo banovanje i zalaganje za hrvatsku autonomiju često se spominju u kontekstu političkih reformi početka 20. stoljeća. Danas se Teodor Pejačević smatra simbolom hrvatskog plemićkog identiteta i napora za očuvanje nacionalnih interesa u izazovnim vremenima.