Zadnjih tjedana zabilježen je niz incidenata, od onih usmjerenih prema pripadnicima srpske zajednice na kulturnim događajima do sukoba među skupinama mladih. Može li se to promatrati i kao simptom šireg trenda političkog skretanja udesno?
Val nasilja započeo je kad je skupina od 50 do 100 muškaraca, uglavnom pripadnika splitske Torcide, došla na priredbu u sklopu Dana srpske kulture i prekinula manifestaciju. Uz povike "Za dom spremni" tjerali su prestrašene ljude. Između ostalog, podržao ih je Domovinski pokret, a kasnije se održao i prosvjed u Splitu, na kojem je par tisuća pripadnika Torcide tražili puštanje uhićenih zbg incidenata iz istražnog zatvora.
Nedugo nakon incidenta u Splitu se skupina mladića, po svemu sudeći pripadnika Bad Blue Boysa, pojavila pred Srpskim kulturnim centrom u Zagrebu tijekom otvaranja izložbe "Efemeris – legat Dejana Medakovića" te pjevala “O Hrvatska, o Hrvatska, nezavisna država” i vikala "Za dom spremni" što je, kako je istaknuo i gradonačelnik Tomislav Tomašević, bilo slavljenje NDH.
Maloljetnici s kapuljačama okupili su se i u Rijeci ispred autobusa srpskih karataša. Policija je spriječila eventualni incident.
U središtu Zagreba uslijedio je napad na ekipu N1. Istog dana na Trgu bana Jelačića zabilježena je i tučnjava među skupinama mladića. Grupa mladih napala je zadarske srednjoškolce koji su došli na Interliber. Splitska policija sinoć je spriječila masovnu tučnjavu maloljetnika te je privela 29 osoba
Treba reći da je jasno kako je HDZ skrenuo udesno nakon koalicije s Domovinskim pokretom. Na Zapadu pomak udesno može značiti čitav raspon politika, ali u Hrvatskoj to najčešće označava oštriji nacionalizam i revizionističku simboliku, što taj pomak čini problematičnim. Ulazak HDZ-a u savez s krajnjom desnicom praktički je legitimizirao pozdrav ZDS, a većina nedavnih napada odvila se upravo uz taj povik - inače službeni pozdrav ustaša u zločinačkoj NDH.
Sociolog Krešimir Krolo odgovorio nam je na pitanje je li koalicija HDZ-a s Domovinskim pokretom praktično spustila kriterije onoga što je "prihvatljivo" u javnom prostoru.
"Možda bi bilo nezahvalno sve svesti samo na početak političke koalicije HDZ-a s Domovinskim pokretom jer su standardi političke komunikacije već neko vrijeme u slobodnom padu, ali svakako se može reći da je u tom savezu pad dobio naglo i (ne)očekivano ubrzanje", govori.
To skretanje najbolje vidimo kroz odnos HDZ-a prema koncertu Thompsona. Premijer Andrej Plenković je uz srpanjski koncert, koji je prema tvrdnjama organizatora okupio pola milijuna ljudi, rekao da je ZDS dio Thompsonova integralnog repertoara na svakom njegovom koncertu. Izostala je bilo kakva njegova osuda korištenja tog pozdrava.
Cijeli HDZ je nakon koncerta očajnički branio ustaški pozdrav, a posebno je odjeknula izjava ministra obrane Ivana Anušića koji je otvoreno rekao da je odgovorio "Spremni" na Thompsonov pozdrav "Za dom" uoči pjesme "Bojna Čavoglave".
Premijer se također pojavio na Thompsonovoj generalnoj probi sa svojom djecom i ministrima kako bi se fotografirao s Thompsonom. Isti taj Plenković je 2019. jasno rekao da je uzvikivanje ZDS-a nedopustivo i da policija "mora reagirati kada se on koristi u javnosti".
Jasno je da je ulazak HDZ-a u koaliciju s Domovinskim pokretom suzio premijerov politički manevarski prostor i doveo ga u situaciju u kojoj toleriranje dijela ideološkog repertoara partnera s desnice postaje dio održavanja koalicijske stabilnosti.
Istodobno, analitičari upozoravaju da unutar HDZ-a postoji snažno desno krilo koje predvode ljudi poput ministra obrana Ivana Anušića, po svemu autentičnog Thompsonova obožavatelja. Plenkovićeva otvorenija podrška Thompsonu može se čitati i kao pokušaj neutraliziranja mogućih pobuna s desnice.
Sociolog Srđan Dvornik za Index govori da porast nasilja nije slučajan, ali i da ga se ne može svesti samo na jedan uzrok.
"Jedan je, dakako, da se ovo neobuzdano ispoljavanje ekstremizma, koje je u ovoj seriji započelo manifestacijama Perkovićeve publike po zagrebačkim ulicama prije koncerta, nastavlja se sve do danas. Manifestiranje prije ili kasnije pokaže samu srž, a to je kolektivna mržnja.
Ne spram svega srpskog - dovoljan je primjer odnos spram jeftine popularne kulture iz Srbije - nego spram svega što simbolima, riječima i postupcima kazuje da ne pripada toj matičnoj bujici koja bi poplavila čitavo društvo. (Eto nam, usput, pravog značenja već dugo trendy riječi 'mainstream', koja može nabujati do razorne bujice).
Jer u biti taj agresivni nacionalizam ne traži samo utapanje u općoj pripadnosti jednoj kategoriji zvanoj nacija, 'hrvatski narod', nego aktivno pripadanje, tj. pokoravanje", objasnio je.
Govori da mržnja lako prelazi u materijalno nasilje, pri čemu su na djelu i druga dva faktora.
"Jedan je država koja je, kako se vidi, u nekoj mjeri samo 'za šminku' ustrojena kao institucionalni sklop vladavine prava, a dijelom kao aparat moći što se legitimira ideologijom koju sam netom opisao u grubim crtama. Pa se ta država lako povlači pred nasiljem ako je nekakvo povezano sa svetom ideologijom nacionalizma.
Dakle, pred drugim faktorom, politički ne sasvim artikuliranom desničarskom masom frustriranog svijeta koja se vidi u galamljivim ekstremistima, politiziranim zabavljačima i nešto diskretnijim političkim govornicima iz dominantne crkve.
I država i crkva mogle bi pomoći mnogima u društvu koji su zakinuti, bilo time što se sve prepušta tržištu, pa je nužna skrb o onima koji u toj surovoj utakmici otpadnu, bilo time što bi društvu mogle - kao i partije i građanske udruge - otvarati perspektive boljih političkih rješenja za bolji život. A to uglavnom ne čine", rekao je.
Krolo je rekao više o društvenim učincima porasta nasilja.
"Prvo, kada se sociološki govori o porastu nasilja, prva ishodišna točka koja se razmatra jest ona o statističkim pokazateljima, ali i o opetovanim obrascima nasilja koji se ne mogu pripisati tzv. mikro društvenim situacijama često kolokvijalno pripisane manjku 'kućnog odgoja'.
U tom slučaju gledamo makro strukture i makro društvene aktere kao potencijalne čimbenike porasta nasilja u društvu, a jedna od takvih makro struktura svakako jest politika, političke institucije i politička komunikacije.
Drugo, ono što se može primijetiti jest kako napadi na strance i općenito drugačije i druge u društvu su u porastu, a ne mogu se pravdati 'reciprocitetom', odnosno da su nastali kao reakcija na registrirano nasilje 'drugih' nad običnim građanima.
Upravo suprotno, podaci praktički ukazuju na jednosmjerni porast različitih oblika nasilja nad drugima i drugačijima, a jedno od legitimnih tumačenja takvog stanja nalazi se u činjenici kako se stvorila politička klima koja je normalizirala jezik nasilja i isključivosti", rekao je.
Dotaknuo se fotografije Plenkovića s Thompsonom.
"Treće, koliko se god nekome možda čini trivijalnim izvlačiti fotografiju premijera s Thompsonom, ona simbolički označava početak 'novog normalnog', a dodatno je osnažuje relativizacija uzvika ZDS. Osobno sam mišljenja kako se tu prvenstveno radilo o političkom oportunizmu i pokušaju kapitalizacije na valu desnog populizma, pogotovo u kontekstu lokalnih izbora u Zagrebu.
No, s obzirom na širu globalnu anksioznost i rast ekstremnog desnog populizma, nije nemoguće da se sada stvorilo stanje koje se neće moći korigirati s dvije-tri prazne geste ili izjave za medije, već će trebati ozbiljan društveni napor kako bi se smanjile tenzije", objasnio je.