Screenshot: booking.com, foto: FAH
U LUKSUZNOM kvartu Holland park nalazi se hotel "Ravna gora" - četnički hotel koji zahvaljujući skupoj lokaciji i jeftinim cijenama noćenja, koje se kreću između 75 i 95 funti, privlači velik broj posjetitelja, piše srpski Newsweek.
Melita, menadžerica hotela, u hotelu stanuje sa svojim mužem. U London je pobjegla od rata u Jugoslaviji. Kaže kako u hotelu noće i Hrvati.
"Pa dovoljno je da im kažeš da te nismo zaklali", priča Melita.
Marko Govoruša, tajnik Pokreta srpskih četnika Ravna gora u Velikoj Britaniji, rođen je u Londonu, a radi kao portir u jednom luksuznom hotelu. Navodi kako je posvećen udruženju u kome je bio njegov pokojni otac, a nervira ga što njegova djeca ne mare previše za to, ističe da su se "uenglezila".
Osim ovog hotela, četnici imaju još dva u Leicesteru i Birminghamu.
To im je osnovni izvor prihoda, zahvaljujući kojem svake godine penzionerima za Božić daju novac, pomažu liječenju dece i doniraju Crkvi.
Govoruša navodi i kako dobro surađuju s četničkim organizacijama u Americi, Kanadi i Australiji.
"Jedini je problem s ovima u Srbiji, oni su toliko podijeljeni i nepovezani da je nemoguće uspostaviti bolji kontakt", kaže.
Najstariji četnik u Londonu
Petar Dokić je najstariji četnik u Londonu, ima 94 godine, živi u kući s dvorištem, a u okviru zdravstvenog programa tri žene ga dnevno obilaze, provode vrijeme s njim i pomažu mu. Dok govori mnogo viče.
Sa šesnaest i pol godina došao je u Beograd da traži posao, maćeha mu je dala 500 dinara, a otac 250 jer je bio protiv da ide bilo gdje. Došao je iz hercegovačkog sela. Tada nije znao šta su četnici.
Odmah je spremno krenuo u monolog o njegovom kralju Petru Drugom, koga su povukli da prizna Tita da se ne bi više "proljevala bratska krv četnika i partizana", o tome kako su četnici preko Drine pobijedili ustaše, koji su tražili primirje, pa kada je Hitler povukao 137.000 ljudi za Moskvu, a 37.000 se vratilo, o Kozari, o Manetu Rokviću, čija je prva puška pukla, o ustašama koji su imali nož s jedne i druge strane.
"Da sam sve ispričao, obogatio bih se, napravio bih velike pare", kaže, dodajući kako Srbija bez Kosova nema šanse.
Prisjetio se i bitaka.
"Kada idu braća četnici Bosanci preko Uništa, druga braća preko Orlovice, na Suvopolje, a mi idemo na Mali Bat, Veliki Bat, na Gradinu gdje je 1936. donesen četnički barjak. A u Kninu je dolazilo 100 vagona pšenice i kukuruza, što nije bilo dovoljno, a trećina naroda je morala da ide napolje: u Beograd, Belgiju i Nwe York".
Potom preispituje odnos sa svojim neprijateljima.
Ustašama ni Bog ne može oprostiti
"Partizani ne mogu biti više patrioti od mene, ni od tvojeg oca", okreće se Marku. "A ustaše, ustašee, ooo, njima Bog, ni čovječanstvo ne mogu oprostiti šta su radili, to su samo mogli naši ludi komunisti da praštaju. Ti komunisti su gori nego ustaše i četnici, kako oni imaju bratstvo jedinstvo sa ustašama koji su nam oči vadili. Pavelić je rekao ovako: "Zlatna viljuška, kašika i tanjir", a onda smo mi pjevali: "Paveliću, jebem li ti nanu, nećeš biti car na Balkanu, Paveliću, nemooooj više Srbe klati, treba s njima ratovati".
U nastavku je odgovorio na pitanje jesu li i četnici klali.
"To je malo laž. Ne znam kako je bilo u Srbiji, kod nas nije bilo na Dinari. To je propaganda. Ne znam kako je bilo u Srbiji. Ne znam, dušo, ne znam. Samo znam da je ustaška kama bila strašna. U mojoj brigadi nije bilo toga. Ja to ne merem shvatit da ide Srbin na Srbina. Moj otac mi je rekao ovako: ‘Sinko, nemoj nikada uzeti od ratnika ni prsten ni sat, nemoj ih svojom rukom raditi, nemoj ih klati.’ Ne znam za druge, ja nisam klao.“
Rođen sam u Kozjaku i uvek je bilo: "Ova mi je pjesma najmilija, zapjevala velika Srbija".
Potom otkriva kako su stigli u Britaniju.
"Da nije bilo Ðujića, imigracije ne bi bilo, a nisam znao da je on crnogorske krvi. Četrdeset osam lordova je potpisalo da mi dođemo ovde, bili smo jeftina radna snaga", dodaje.
"Šta radi taj Pupovac?"
Dokić nastavlja te nabraja koliko je bilo njih naspram partizana, sve po divizijama, a onda će reći: „Nisam ja nacionalista, ja sam anarhista demokrata. Protiv sam komunista jer ne mere, ne mere biti ravnopravan neko ko je lijen s nekim ko nije, ne moramo mi imati jednako, nekoga baciš na glavu, on će na noge, a onaj što je na nogama ne mere ni na jednu ni na drugu. Ja nisam nacionalista, ali sam ponosan na nas Srbe. Ne može niko biti više patriota od mene, Srbija nikada nije bila republika, niti bi trebalo, pazite u himni šta se kaže: "Srpska zemlja, bože, spasi..."
Stalno gleda TV dnevnik, analizira govore političara, misli da je Šešelj nesposoban, a da je Milo Ðukanović kriv što je priznao Kosovo i ljut je što ovi ‘oće veliku Albaniju i što koriste Skadarsko jezero.
"Pazite ovo, ja Ratka Mladića ne volim, ni Karadžića", dodaje.
Progovara i o brigama koje čekaju Tursku, o brigama koje čekaju Srbe i Hrvate, kako će Kosovo biti autonomija i tu nema spasa.
"Šta radi taj Pupovac, on je pravi komunista, već je trebalo da diže ustanak, našlo bi se tu ljudi, čak i ovaj Šešelj ludi, a ovako će biti beogradski pašaluk, a valjda neće biti ni velika Hrvatska", ističe.
Ipak, tvrdi da je zabrinut za opću situaciju.
„A sada se nešto kuva gadno, da ti ja kažem. Nas samo mogu Rusi spasti, mogu malo i Englezi, sada se oni mešaju između Ukrajine i Rusije. Nađi ti nekog da neće reći Velika Britanija, pa što ne bi rekli velika Srbija", kaže za srpski Newsweek.
Pupovac odbio komentirao hoće li podići četnički ustanak u Hrvatskoj
Kontaktirali smo i Milorada Pupovca, predsjednika Srpskog narodnog vijeća i stranke SDSS. Iako ga je Dokić prozvao imenom i prezimenom i postavio retoričko pitanje zašto već nije digao četnički ustanak u Hrvatskoj, Pupovac nije htio komentirati njegove izjave.
Na naše izravno pitanje hoće li poslušati 'najstarijeg četnika u Londonu' i pokrenuti četnički ustanak, rekao nam je tek: "Vi pišete što hoćete, a ja ću komentirati što ja želim. Ovo je besmisleno" i time je završio naš razgovor.