Nadbiskup Hranić o Agrokoru: Opet će nastradati Slavonija i Baranja

Foto: FAH

NADBISKUP metropolit đakovačko-osječki, mons. Đuro Hranić, u nedavnom intervjuu za Glas Slavonije osvrnuo se na aktualna pitanja u državi, kao što su kriza u Agrokoru, potpisivanju peticije "Imam pravo živjeti", Ovršni zakon te druge teme.

Posljednjih dana svjedoci smo drame oko Agrokora. Kako će se to odraziti na Slavoniju i Baranju, osobito u poljoprivrednom dijelu?

"Već desetak godina na susretima s djelatnicima u stranačkom i političkom životu s područja naše nadbiskupije učestalo se upozorava na izostanak dugoročne agrarne politike i sustavnog poticanja malih i srednjih obiteljskih gospodarstava. Pozvani predavači iznosili su iskustva Europske unije i upozoravali da oslanjanje samo na velike proizvođače, unatoč tome što na manjim površinama mogu postići znatno bolje rezultate, dugoročno može stvoriti nestabilnost jer se puno teže nose s nepredvidljivošću poljoprivredne proizvodnje i krizama na tržištu negoli mala, fleksibilna obiteljska gospodarstva. Tek suradnja velikih i malih proizvođača može uroditi uspješnim razvojem poljoprivrede i osigurati stabilnost ove djelatnosti koja je od izuzetne strateške važnosti za svaku državu. Nažalost, nije bilo dovoljno sluha i prevladavala je isključivo tržišna politika te smo danas svjedoci ove krize koja će se zasigurno odraziti i na životni standard, ne samo ljudi u Slavoniji i Baranji nego i u cijeloj Hrvatskoj. To više što je dolaskom Agrokora u Slavoniju i Baranju, i kupnjom Belja, oživjela proizvodnja u Baranji, a preuzimanjem drugih poduzeća, zaživio je i vukovarski kraj. Danas je to dovedeno u pitanje, kao i opstanak malobrojnih OPG-ova, koji su kao kooperanti vezani uz Agrokor. To će nedvojbeno pridonijeti daljnjem osiromašenju Slavonije i Baranje i odlasku mladih sa sela. U tom duhu, i u prošlogodišnjoj Korizmenoj poslanici slavonskih biskupa pozvali smo sve odgovorne da se zakoni i podzakonski akti prilagode propisima Europske unije koji potiču razvoj malih i usitnjenih proizvođača te promijene pravilnici koji pogoduju isključivo “velikima”. Danas se vidi da smo bili u pravu. Međutim, iz svake krize možemo nešto i naučiti. Ako ova situacija dokine monopol u poljoprivrednoj proizvodnji i ovakav način plaćanja i poslovanja te iz pogrešaka nešto naučimo, vjerujem da će i za poljoprivrednike doći bolji dani".

Malo više od mjesec dana dijeli nas od lokalnih izbora. Što očekujete od njih, što poručujete ljudima koji će biti izabrani na čelne pozicije gradova i županija u Slavoniji i Baranji?

"Lokalni izbori vrlo su važni za život građana jer dotiču konkretne životne probleme ljudi, unatoč činjenici kako smo snažno centralizirana država te da lokalnim sredinama ostaje vrlo malo novca za poboljšanje životnog standarda. Ipak, primjeri dobre prakse pokazuju nam kako o zauzetosti i sposobnosti pojedinog župana, gradonačelnika ili načelnika itekako može ovisiti razvoj jedne lokalne sredine, osobito u poticanju i pomoći u osmišljavanju projekata za povlačenje sredstava iz europskih fondova za poticanje malog i srednjeg poduzetništva te otvaranju novih radnih mjesta. Osim toga, važno je uočiti u kojoj će mjeri lokalni političari promicati vrijednosti zajedništva, a ne podjela, hoće li se zauzimati za obiteljske vrijednosti i poraditi da učenici dobiju besplatne udžbenike, ohrabrivati obitelji s više djece te pronaći sredstva za rodiljne naknade, itd. Pozivam, stoga, sve građane, a osobito vjernike, da iziđu na izbore i svoje povjerenje iskažu onim političarima koji u svojim programima promiču kulturu života i solidarnosti, izražavaju zabrinutost zbog odlaska mladih ljudi i predlažu mjere kako taj trend zaustaviti, koji su se spremni suočiti sa sve većim problemom depopulacije Slavonije i predlagati, u okvirima svojih mogućnosti, mjere obiteljske i pronatalitetne politike, zauzimati se za obnove škola i vrtića te podržati vjerski odgoj u predškolskim ustanovama".

Što mislite o nacionalnoj peticiji “Imam pravo živjeti”, kojom se traži maksimalna zaštita nerođene djece, odnosno o peticiji protiv pobačaja?

"Kao kršćanin ne mogu ne podržati nastojanja svih osoba i udruga koje se svojim djelovanjem, svaka na svoj način, zauzimaju za poštovanje dostojanstva i zaštitu ljudskog života od začeća do naravne smrti te za promicanje bračnih i obiteljskih vrijednosti. Vrednujem i cijenim njihov pozitivan doprinos razvoju civilnoga društva u RH te stvaranju zdravijeg vrijednosnog ozračja u našem društvu u odnosu prema spomenutim vrednotama. Raduje me i međusobna suradnja takvih udruga u njihovu zauzimanju za snaženje i promicanje humanih i evanđeoskih vrijednosti, dara života, zaštiti nerođenih, obitelji utemeljene na bračnom zajedništvu između muškarca i žene, prava na rađanja, dostojanstva majčinstva i prava žene majke, dostojanstva očinstva, dostojanstva starijih osoba i bolesnika i sl. Iako su peticija “Imam pravo živjeti”, molitvena prolife inicijativa “40 dana za život”, “Život biraj”, “Hod za život” i slične inicijative hvalevrijedne, želim naglasiti da su njihovi nositelji građanske udruge civilnoga društva i kao takve ih podržavam, ali se ne poistovjećujem potpuno ni s jednom od tih udruga. Drago mi je što promiču vrijednosti koje mi kršćani prepoznajemo i kao naše vlastite, ali okupljanje i djelovanje takvih udruga nije dio našeg redovitog crkvenog i župnog pastoralnog rada. No, budući da su u skladu s kršćanskim stavovima i vrijednostima, osobno im mogu pružiti i pružam svoju načelnu podršku. Također i vjernike pozivam na sudjelovanje i pružanje pomoći navedenim i sličnim građanskim inicijativama. No istodobno katolike koji su članovi spomenutih građanskih udruga, sve ostale članove i volontere takvih udruga, pozivam na izbjegavanje svakog oblika nametljivosti i agresivnosti prema drugim građanima".

I na našim ulicama potpisuje se peticija za izmjene Ovršnog zakona. Što o tome mislite? Neki govore kako izlazimo iz krize, mislite li da postoji nada da se mladi ljudi koji su otišli trbuhom za kruhom vrate u domovinu?

"Na ovo pitanje trebali bi odgovoriti pravnici. Međutim, koliko sam uspio shvatiti problem, ovom peticijom nastoje se ispraviti nepravde i često nehumana postupanja prema ljudima. Istina, svatko je odgovoran za svoja djela i svaki se dug mora vratiti, jer je to pitanje pravednosti. Međutim, često ljudi nisu krivi što su ostali bez posla i mjesečnih primanja te se i to mora uzeti u obzir. Poznajem obitelji koje su istjerane iz svojih domova i doslovno bačene na ulicu. Ne smije država te ljude prepustiti na milost i nemilost bankama ili nekakvim agencijama za naplatu dugova koje im deru kožu i ne ostavljaju ni minimum sredstava za mjesečno uzdržavanje obitelji. To je nehumano te država i društvo moraju biti solidarni s ljudskim tragedijama i pomoći im da se iz toga izvuku, a ne potisnuti ih još dublje u provaliju.

Kada govorimo o mladima, osobno sam uvjeren da će se jedan dio njih vratiti, ali neke smo, vjerojatno, izgubili zauvijek. U konačnici, odluka o povratku ponajviše ovisi o njima samima, odnosno, motivima zbog kojih su otišli. Gospodarski oporavak i otvaranje novih radnih mjesta zasigurno će utjecati na dio onih koji su otišli jer se godinama nisu mogli zaposliti ili primljenom plaćom nisu mogli dostojno uzdržavati svoju obitelj. Međutim, osim zbog ekonomskih razloga, mnogi odlaze i zbog nezadovoljstva samom društvenom klimom koja ne pogoduje napretku i uspjehu jer smo često svjedoci jalu i zavisti prema onima koji uspiju. Osim toga, i borba protiv korupcije i stranačkog pogodovanja, osobito u javnim poduzećima, može utjecati na odluku o povratku. Želim reći kako i o nama ovisi hoće li se oni vratiti. Nije dovoljan samo gospodarski oporavak, moramo mijenjati radne navike i mentalitet", zaključuje Hranić za Glas Slavonije.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.