Prije nešto više od dvije godine jedno od predizbornih obećanja zagrebačkog Možemo bilo je da će do kraja mandata zatvoriti odlagalište otpada na Jakuševcu, ponajviše zato što se s odlagališta širi nesnosan smrad koji obuhvaća nekoliko dijelova Novog Zagreba.
"Kroz zelenu transformaciju ćemo konstrukcijski, energetski i protupotresno obnoviti grad, ulice, domove i škole. Riješit ćemo problem otpada, zatvoriti odlagalište u Jakuševcu i preusmjeriti Zagreb prema obnovljivim izvorima energije.
U suradnji sa znanstvenom zajednicom i poduzećima oblikovat ćemo inovativna komunalna rješenja i kreirati nova radna mjesta. Kroz Plan održive urbane mobilnosti proširit ćemo tramvajsku mrežu, izgraditi mrežu biciklističkih magistrala, integrirati javni gradski prijevoz i promet učiniti sigurnijim i učinkovitijim", govorili su 2021. iz zagrebačkog Možemo.
Ipak, kako je gradonačelnik Tomislav Tomašević rekao u lipnju ove godine, ovaj problem neće biti riješen do kraja sadašnjeg mandata, već do 2026. godine. Razlog tomu je, prema njegovim riječima, promjena postavki Europske komisije, zbog kojih je odlučeno da više neće financirati centar za obradu miješanog otpada, a Grad ga nije u mogućnosti financirati sam.
"Zagreb projekt ne može financirati sam. Trebamo krenuti ispočetka i spajati postojeća tri projekta u jedan. Procjene su da to košta između 300 i 400 milijuna eura", istaknuo je Tomašević. Naveo je i da se s Ministarstvom gospodarstva razgovara o mogućnosti korištenja domaćih fondova budući da se izrađuje Nacionalni plan gospodarenja otpadom, koji će definirati izvore financiranja. Odbacio je vlastitu odgovornost zbog neostvarivanja predizbornog obećanja te obećao da će se problem Jakuševca riješiti.
Stanovnik Dugava: Razmišljam da se odselim, ne želim da mi se djeca razbole
Hrvoje Crljen 15 godina živi u Dugavama, a za Index je ispričao da se smrad koji dolazi s odlagališta otpada s godinama povećava. Kaže i da razmišlja o selidbi, ponajviše zbog svoje djece, jer se boji da je zrak onečišćen i da bi smrad dugoročno mogao utjecati na zdravlje njegove obitelji.
"Smrad je postojan i sve intenzivniji, trenutna vlast je u predizbornoj kampanji obećala da će riješiti taj problem, a onda sam iz medija saznao da će morati prekršiti to obećanje. Razmišljao sam da se odselim odavde jer imam dvoje djece i pitam se jesam li odgovoran roditelj jer dopuštam da mi djeca žive u tom smradu. Nije samo stvar smrada, već i zagađenja.
Moguće je da se u takvom zraku nalaze otrovni teški metali. Kratkoročno gledano, jako smrdi, ali još uvijek ne znamo kakve će biti dugoročne posljedice jer, koliko ja znam, nikada nije napravljena studija kako taj smrad utječe na zdravlje ljudi, tako da se sve isključivo svodi na prepucavanje. Vlast tvrdi da nije štetno, mi stanovnici tvrdimo da je, a zapravo nema konkretnog dokaza i znanstvene studije koja bi to dokazala.
Uostalom, mjerna postaja nalazi se nadomak moje kuće, vidio sam i sam da se često i za sto posto premašuje granica dozvoljenih mikročestica po kubnom metru. Ne razumijem kako netko nakon takve statistike može reći da to nije loše za zdravlje ljudi.
Primijetio sam da je noću u jedan i kasnije smrad daleko najintenzivniji pa pretpostavljam da se vjerojatno otpad pali preko noći, što nema nikakvog smisla jer su preko dana svi negdje, djeca u školi, roditelji na poslu, a noću smo svi doma otvorenih prozora i potpuno nesvjesni što se događa. Sve i da ih zatvorimo, ne možemo pobjeći od tog smrada. Ako i koristimo kakve osvježivače, svejedno se u tom zraku nalaze štetne čestice", kazao nam je Hrvoje Crljen.
Dubravka Periša Stepić deset godina živi u Novom Zagrebu. Kaže da je smrad s vremenom postao drugačiji i da je prije kvart smrdio na štalu, a sada na trulež.
"Smrad podsjeća na trulež i ne možemo imati otvorene prozore ili vrata jer se gušimo i povraćamo od smrada. Po noći isto bude jako gadno. Na kompostanu se navuklo i puno životinja koje raznose sav taj otpad. Ne možemo normalno živjeti. Mučno nam je od svega toga. Smrad se osjeti odmah pri ulazu u Novi Zagreb", kazala nam je.
Iz Holdinga tvrde da su izmjerene vrijednosti unutar zakonski dozvoljenih
Iz Zagrebačkog holdinga Indexu su rekli da na lokaciji odlagališta otpada i kompostane Prudinec/Jakuševec nije bilo odstupanja od redovnog rada te da nije bilo izvanrednih aktivnosti koje bi mogle biti uzrok izvanredne pojave neugodnih mirisa.
Kažu kako podružnica Čistoća na odlagalištu Jakuševec uredno vodi svu propisanu dokumentaciju o gospodarenju otpadom i obavlja djelatnost sukladno ishođenoj dozvoli i pozitivnim zakonskim propisima, a da su mjere koje se redovito provode za smanjenje emisije neugodnih mirisa propisane okolišnom dozvolom.
"Sav otpad koji dolazi na odlagalište se dnevno ugrađuje u tijelo odlagališta i prekriva dnevnom prekrivkom. Također, kontinuirano se prikuplja, zbrinjava i obrađuje odlagališni plin na plinskom postrojenju. Dnevno prekrivanje te crpljenje, obrada i zbrinjavanje odlagališnog plina provode se kontinuirano, prema projektnoj dokumentaciji i pravilima struke. Stručni nadzor uredno prati izvedbu radova kao i provedbu mjera za sprečavanje širenja neugodnih mirisa te isti potvrđuje da nema odstupanja u provedbi.
Podružnica Zrinjevac upravlja kompostanom Prudinec, u sklopu koje se provodi oporaba biorazgradivog materijala prikupljenog na području grada Zagreba. Okolišnom dozvolom propisani su procesni postupci i intervali za odvijanje procesa kompostiranja, kao i kontinuirano praćenje procesnih parametara", kažu.
Upitali smo ih i što koriste kako bi spriječili pojave smrada koji se širi duž cijelog Novog Zagreba.
"Za sprječavanje pojave neugodnih mirisa i ubrzanje procesa kompostiranja koriste se efektivni mikroorganizmi. U svrhu bržeg i efikasnijeg odvijanja propisanih postupaka, podružnica Zrinjevac je nabavila nove strojeve za mljevenje otpada, izdvajanje plastike i metala iz komposta te prosijavanje, kao i utovarivač.
Dovezeni biomaterijal se odmah po primitku uključuje u proces kompostiranja, najkasnije u roku 24 sata. Formirane kompostne hrpe prekrivaju se specijaliziranom top-tex tkaninom. Dodatno se na kompostani minimalno dva puta godišnje obavljaju mjerenja izloženosti karakterističnog mirisa, na temelju kojih je utvrđeno da su izmjerene vrijednosti unutar zakonski dozvoljenih.
Sukladno podatcima o kvaliteti zraka iz Informacijskog sustava zaštite zraka (ISZZ), na postajama u blizini odlagališta, tijekom zadnja tri mjeseca nisu zabilježena prekoračenja dnevnih graničnih vrijednosti sumporovodika i dušikova dioksida", poručili su iz Holdinga.
Stanovnica Dugava: Smrad nas tjera na povraćanje
Aktivistica i bivša vijećnica u Vijeću gradske četvrti Novi Zagreb istok Mirela Mikić Muha, i sama stanovnica Dugava, kaže da je smrad koji dolazi iz kruga Odlagališta otpada Prudinec/Jakuševec vrlo neugodan, kiselkast, težak i da tjera na povraćanje, grebe grlo, da se radi o kombinaciji smrada trulog povrća, krumpira ili rajčice, uz miris sličan usmrđenom mlijeku, jajima ili pokvarenom mesu. Kaže da se zapravo radi o kombinaciji neugodnih mirisa.
"Ponekad se smrad miješa sa smradom paljevine, za koju je više izvora, a čini se da se kojekuda po ovom dijelu grada nelegalno pali smeće. Glavni problem zadnjih mjeseci po mom stavu je kompostana. Ta vrsta smrada s kompostane nije bila prisutna ranije jer se ranije tamo nije dovozio kućni biootpad, nego samo onaj sa zelenih površina u gradu.
Kompostana je otvorenog tipa, materijal stoji u hrpama dugačkim i do jednog kilometra, te nije prilikom gradnje ni bila predviđena za kućni biootpad. Dozvolu za kućni biootpad dobila je prije tri godine unatoč protestima nas koji smo znali kamo to vodi.
Drugi problem je samo odlagalište. Do promjene vlasti svježe smeće se dovozilo do 15:30, a zatim prekrivalo slojem od dvadesetak centimetara zemlje. Sada se vozi do večernjih sati. Javno postavljam pitanje - kada se uopće može kvalitetno prekriti?
Treći problem je drobilica građevinskog otpada te drobilice glomaznog otpada koje stvaraju prašinu. Nijedno od postrojenja nije smješteno u nekakvim halama, sve je to na otvorenom i vjetar raznosi prašinu na sve strane. Tako da se stvaraju čestice onečišćenja koje nose i te plinove smrada i otrova, sve skupa širi se okolnim naseljima i onečišćuje zrak, pretvara nas u stanovnike trećeg reda u vlastitom gradu. Nije fer. Nedavno je ponovno bio i požar glomaznog otpada, nasreću, brzo je ugašen", kaže.
"Ne možemo ni prozračiti stanove. Opada nam vrijednost nekretnina"
Mikić Muha kaže da, uz sve nabrojane probleme, postoji i određen broj domaćih životinja koje još nisu uklonjene jer nije postignut dogovor između vlasnika i Grada unatoč tome što se nalaze u stambeno-poslovnoj zoni te da je nesporna činjenica da gnojnica zaudara. "Ima ih bitno manje nego prije, no i dalje ostaje problem skladištenja gnojnice", kaže.
Nadalje, i sama kaže kako joj smrad narušava kvalitetu života te da zbog njega ne može otići u šetnju. Priča kako je smrad toliko neugodan da potiče nagon za povraćanje. "Naselja Novog Zagreba su predivno dizajnirana, s puno zelenih površina i parkova, koje zbog neugodnog mirisa u zraku ne možemo koristiti. Ne možete prozračiti stan. Ako ostavite otvoren prozor navečer, ujutro će vas zasigurno probuditi smrad.
Smrad izaziva kašalj i mučninu. Ljudi koji imaju dvorišta ne mogu sjediti vani i uživati u tome što imaju. Dakle, nama je srozana kvaliteta života, ali i cijena vrijednosti naših nekretnina. Zar ne živimo u istom gradu kao i stanovnici Črnomerca, Podsljemena, Dubrave? Ne plaćamo li isto komunalije i prirez? Kakva je to ravnopravnost?" pita se Mikić Muha.
Ističe da stanovnici Novog Zagreba redovito prijavljuju smrad već dugi niz godina, uključujući i nju samu, koja je svoje prijave u zadnje vrijeme intenzivirala. "Prijavljivala sam Državnom inspektoratu, Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, nadležnom gradskom uredu, Uredu gradonačelnika, Holdingu, voditelju podružnice Čistoća, Zrinjevcu, NZJZ A. Štampar radi zdravlja, dakle, svima kojih se problem ticao proteklih nekoliko godina.
Reakcija? Uvijek su povratne informacije takve, ako i dođu, da je sve u redu, iako mi građani dobro znamo da nije. Inspektorat u principu najavi dolazak na teren pa se Grad pripremi, ima mogućnost izgladiti sve moguće nepravilnosti. Uvijek je sve u skladu s dozvolama. No jesu li dozvole za teror nad ljudima uopće smjele biti izdane? Ne, nisu. Prijavljivala sam Uredu gradonačelnika iz kojeg nikada nisam dobila nijedan odgovor. Institucije se međusobno loptaju mojim prijavama.
Nevjerojatna je činjenica da u Hrvatskoj postoji čovjek koji se u više navrata obratio gradskoj vlasti, gradonačelniku Tomaševiću, i njegovim suradnicima, dr. sc. Viktor Simončić, da im kao stručna osoba koja se cijeli život bavila zbrinjavanjem otpada i izgradnjom sustava po okolnim državama pomogne i savjetuje ih.
Da ga barem saslušaju. Jer ako gradonačelnik nema vlastitih stručnjaka, u čemu je problem saslušati makar nekoga tko bi mogao pomoći? Nama je za riješiti problem potrebna svaka osoba koja se želi angažirati, uključiti, pomoći. Postoje sustavi u ovom trenutku koji su predstavljani u Mostaru, Splitu, Poreču, koji bi mogli kao privremeno rješenje umanjiti smrad na kompostani. Gradonačelnik ne želi niti saslušati, a postoji i mogućnost same prezentacije kod nas u Zagrebu", kaže.
"Smrdi u svako doba godine"
Iako je smrad intenzivniji tijekom ljetnih mjeseci, stanovnici Novog Zagreba kažu da se svejedno osjeti tijekom cijele godine te da rijetko mogu uživati u svježem zraku i biti na otvorenom. "Smrdi u svako doba godine, ljeti zbog vrućine, vlage, u jesen i zimi zbog vlage i magli koje se dugo i nisko zadržavaju, zbog blizine Save, ovisi i o tlaku zraka, smjeru vjetra, tako da mi u principu imamo neodgovarajuću kvalitetu zraka i više ili manje intenzivan smrad gotovo tri četvrtine dana u godini.
Nekako smo navikli i taj neugodni miris stalno je prisutan pa se od jada znamo ismijavati s tim. To tako ne mora biti. Ljudi su otupjeli, u mnoštvu politikarenja ne vide opciju koja bi znala ponuditi realno i kvalitetno rješenje. Moj stav je da treba saslušati svakoga, ugledati se na susjedne države i prestati tražiti izvor tople vode. Ako je švicarski model s vrećicama bio taj izbor, zašto onda naš gradonačelnik ne priznaje činjenicu da ista ta Švicarska ima tridesetak energana?" kaže Mikić Muha.
S obzirom na to da se ovim problemom bavi godinama, još otkako je bila vijećnica, Mikić Muha smatra da bi što prije trebalo izgraditi Centar za gospodarenje otpadom i pripadajuće moderne kompostane, uz postrojenja za preradu ostalih frakcija otpada, te energane za ostatni otpad.
"Zašto se točno čeka i stoji u mjestu, pitanje je za gradonačelnika, koji bi trebao jasno, javno i jednostavno komunicirati koje su mu nakane i planovi, za sve frakcije otpada, pa i za ostatni otpad koji se ne može materijalno oporabiti, a što do sada još nije učinio. Kao što je pokojni Bandić išao u Beč, aktualni je gradonačelnik išao u Ljubljanu razgledati sustav gospodarenja otpadom. Nikada nije javno komunicirano što je točno tehnički zaključeno nakon tog razgleda.
U međuvremenu, postoji mogućnost i nadalje da se postojeći biootpad predaje privatnim oporabiteljima, kao do prije 2-3 godine. Za jedan dio biootpada moguće je koristiti i taj novopredstavljeni sustav koji naša gradska vlast ignorira. Zašto, to treba pitati gospodina gradonačelnika te gospodina voditelja podružnice Čistoća koji je nazočio predstavljanju sustava. Predlažem im još jednom, iako već jesam, kontaktirati gospodina Simončića o samom sustavu i njegovim saznanjima o mogućnostima umanjenja smrada, i to još danas", zaključuje.