NAJAVA uvođenja zdravstvenog odgoja u zagrebačke škole izazvala je nedavno snažne reakcije u desno-klerikalnim krugovima, osobito među članovima stranke Most i udruge U ime obitelji.
Mostov saborski zastupnik Nikola Grmoja optužio je gradske vlasti da pod krinkom zdravstvenog odgoja žele u škole progurati seksualni preodgoj djece te maloljetnike uvesti "u svijet BDSM praksi, vezivanja, dominacije i mazohizma".
Udruga U ime obitelji ustvrdila je pak da politička platforma Možemo! i s njom povezane LGBT udruge skrivaju stvarne namjere iza tema poput zdravih stilova života i mentalnog zdravlja.
Takve senzacionalističke poruke o "seksualizaciji djece" predstavljaju klasičan primjer moralne panike kojom se suvremeni obrazovni programi posvuda u svijetu nastoje diskreditirati.
Jedna od teza koje se među protivnicima takvih programa uobičajeno promiču, a koriste se za zastrašivanje roditelja, jest da odgoj i obrazovanje mogu promijeniti seksualnu orijentaciju mladih.
Sociologinja Tanja Vučković Juroš s Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže da neki roditelji uistinu "brinu da bi veća količina informacija o LGBT+ temama u školama mogla zbuniti njihovu djecu i nepoželjno utjecati na njihova seksualna ponašanja".
Nameće se pitanje je li takav učinak zdravstvenog odgoja uistinu moguć?
Za početak, korisno je podsjetiti što je znanost dosad utvrdila o razvoju seksualne orijentacije. O tome smo već pisali na Indexu (poveznica dolje) pa ćemo samo ukratko ponoviti.
> Zašto postoje gejevi ako se ne razmnožavaju?
Suvremena istraživanja pokazuju da seksualna orijentacija nije jednostavna osobina te da nije strogo binarna.
Ona je spektar, u kojem ljudi mogu u različitim stupnjevima osjećati privlačnost prema istom spolu, suprotnom ili oboma. Većina ljudi nalazi se negdje između, a ne u krajnostima koje predstavljaju isključiva heteroseksualnost i homoseksualnost.
Također je utvrđeno da je homoseksualnost snažno biološki uvjetovana, osobito kod muškaraca te da je rezultat kombinacije više faktora: genetskih varijanti, hormonalnih utjecaja tijekom prenatalnog razvitka, epigenetike, pa čak i imunoloških mehanizama.
Drugim riječima, homoseksualnost nije nešto što se može naučiti ili odučiti.
Što su o mogućem utjecaju zdravstvenog odgoja na seksualnu orijentaciju mladih pokazala znanstvena istraživanja?
Jedan sustavni pregled objavljen 2017. u časopisu Educational Research Review utemeljen na studijama o školskom spolnom odgoju iz više zemalja pozabavio se upravo trima ključnim tezama protivnika uvođenja spolnog odgoja u škole:
1) da će se djeca koja u školi uče o LGBT+ temama upuštati u seks s pripadnicima istog spola ili će čak i sama postati homoseksualna, biseksualna ili trans;
2) da škole takvim obrazovanjem nameću djeci određeno gledanje na svijet koje je u suprotnosti s heteronormativnim, vjerskim i/ili političkim stavovima roditelja;
3) da učitelji takvog odgoja, koji mogu biti queer, služe kao uzori i mijenjaju seksualnu orijentaciju i rodni identitet svojih učenika.
Autori ističu da je njihov pregled, temeljen na biološkim, sociološkim, psihološkim i obrazovnim istraživanjima rezultirao s trima ključnim zaključcima:
1) da studije blizanaca i genomska ispitivanja otkrivaju snažne biološke temelje seksualne orijentacije i identiteta koji se neće promijeniti inkluzivnim spolnim odgojem;
2) da psihološka i sociološka istraživanja pokazuju da su heteronormativnost i stavovi o homoseksualnosti i LGBT+ osobama primarno određeni razinom obrazovanja, stupnjem inteligencije te razinom religioznosti i političkog konzervativizma. Nasuprot tome, glavni ishod obrazovanja o LGBT+ temama bio je smanjenje vršnjačkog nasilja prema LGBT+ osobama;
3) da istraživanja u obrazovnim studijama pokazuju da čak ni queer nastavnici kao uzori u učionici ne mijenjaju seksualnu orijentaciju ni rodni identitet svojih učenika.
Iz svega navedenog slijedi da nije za očekivati da bi samo otvaranje LGBT+ tema u školi moglo utjecati na seksualnost mladih.
Autori ističu da na temelju tog sustavnog pregleda, vlade i donositelji politika mogu očekivati da će reformiranje nastave spolnog odgoja radi uključivanja LGBT+ tema u školama imati pozitivne učinke i za heteroseksualne učenike i za učenike koji pripadaju seksualnim manjinama.
U prilog takvom zaključku govore i studije djece odgajane u homoseksualnim obiteljima. Naime, očekivalo bi se da bi odgoj homoseksualnih roditelja mogao imati puno veći utjecaj na seksualnost djece od školskog odgoja, kada bi bio moguć.
Jedno istraživanje iz 2022. ispitivalo je seksualnu orijentaciju 30 odrasle djece lezbijskih i gej roditelja, analizirajući tri dimenzije (seksualno ponašanje, seksualnu privlačnost i samoodređenje seksualne orijentacije), njihov razvoj kroz vrijeme te mogući utjecaj spola (19 žena i 11 muškaraca). Rezultati su pokazali da se velika većina djece sudionika definirala isključivo kao heteroseksualna, premda su se postoci razlikovali: 87% za seksualno ponašanje, 67% za seksualnu privlačnost i 60% za samoodređenje.
Tu temu adresirala je i jedna longitudinalna studija, provedena u Velikoj Britaniji, objavljena u časopisu Developmental Psychology. U njoj su dugotrajno praćena djeca lezbijki s jedne strane i djeca samohranih heteroseksualnih majki s druge i to od djetinjstva do rane odrasle dobi. Zaključak je bio da se velika većina odrasle djece odgojene u lezbijskim obiteljima identificirala kao heteroseksualna. Štoviše, autori nisu našli statistički značajnu razliku u seksualnoj orijentaciji u odnosu na kontrolnu skupinu – heteroseksualne, samohrane majke.
Najdugotrajnije, američko istraživanje na tu temu također je pokazalo da odrastanje u istospolnim obiteljima ne "pretvara" djecu u gej osobe. U uzorku praćenom do odrasle dobi (30–33 godine) velika većina potomaka identificirala se kao heteroseksualna. No, zabilježena je malo veća vjerojatnost za prijavljivanje LGB/queer identiteta, a malo manja trans identiteta nego u općoj populaciji.
Ovdje treba imati na umu da je biologija jedne od lezbijskih majki mogla utjecati na potomke. Naime, u toj studiji lezbijske su majke djecu začele putem donorske oplodnje, što znači da su djeca bila genetski i biološki povezana s jednom biološkom majkom, lezbijkom i s muškim donorom.
Vučković Juroš kaže da smatra da je najvažniji nalaz te studije to da odgoj u obitelji lezbijskih majki nije utjecao na seksualnu orijentaciju djece, kao što se vidi i iz činjenice da je velika većina, sada odrasle, djece bila heteroseksualna.
"Pritom treba imati na umu da je odrastanje u takvoj obitelji vjerojatno dijelu djece olakšalo da svoje ne-normativne seksualne orijentacije prepoznaju i izraze", ističe zagrebačka sociologinja.