Vjerojatno nikoga ne treba podsjećati koliko je dogovora o miru na Bliskom istoku dosad propadalo i koliko je već američkih predsjednika slavodobitno pred kamerama i mikrofonima najavljivalo mirovne sporazume u ovom dijelu svijeta. Međutim, olakšanje, zadovoljstvo, pa i euforija među Izraelcima i Palestincima nakon što je predsjednik Donald Trump tijekom noći objavio da je postignut dogovor o miru u Gazi najbolje govore da je vrijedilo potruditi se oko kompromisa zaraćenih strana.
Iako zasad nitko, pa ni sam Trump, vjerojatno ne zna kada će i kako biti provedeno svih 20 točaka njegova mirovnog plana, Hamas i Izrael dogovorili su se oko prekida vatre u Gazi te koraka i rokova u prvoj fazi sporazuma. Tijekom četvrtka će vlada izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i službeno prihvatiti sporazum, a potom će se u roku od 24 sata povući na takozvanoj žutoj liniji koja Gazu dijeli otprilike napola paralelno s morem.
To bi Hamasu trebalo omogućiti da locira sve preživjele taoce, njih dvadesetak, kao i tijela taoca koji su u međuvremenu poginuli ili su ubijeni. Taoci bi trebali biti oslobođeni najkasnije do ponedjeljka, a istodobno bi dvije strane trebale usuglasiti popis od 1700 palestinskih zatvorenika koji će biti pušteni iz izraelskih zatvora.
Tu završava prva faza sporazuma i počinje siva zona prepuna upitnika i nedoumica. No iznimno je važno da su se Hamas i Izrael uopće usuglasili o prvim koracima i može se reći da je Trumpov mirovni plan za Bliski istok time prošao prvi test.
Da je ovo bilo jednostavno prihvatiti objema stranama, mirovni sporazum bio bi postignut odavno. Najbolje je to u četvrtak ujutro sažeo kanadski premijer Mark Carney: "Nakon godina intenzivne patnje, mir se napokon čini dostižnim."
Svi komentari danas kao ključ za postizanje dogovora ističu aktivnu ulogu arapskih i muslimanskih zemalja, poput Egipta, Katara i Turske, kao i jedinstvenu podršku gotovo kompletne međunarodne zajednice.
Pod takvim pritiskom, ističu analitičari, Izrael i Hamas i nisu imali izbora nego postići dogovor. "Nema sumnje da je ovo veliki dan, ali kriza nije sasvim nestala i dalje ćemo ići dva koraka naprijed i jedan korak natrag", napisao je jedan komentator.
Trump će u sljedećim danima doputovati u Izrael i u govoru pred izraelskim parlamentom vjerojatno najaviti trajni mir na Bliskom istoku, no samo nekoliko sati nakon objave mirovnog sporazuma pojavile su se i prve pukotine. Naime, ministar financija i vođa izraelske ekstremne desnice Bezalel Smotrich rekao je da neće podržati sporazum.
"Iako osjećam ogromnu radost zbog skorašnjeg povratka talaca, osjećam i ogroman strah od posljedica puštanja na slobodu sljedeće generacije terorističkih vođa koji će učiniti sve da nastave prolijevati rijeke židovske krvi", zlokobno je rekao Smotrich, dodavši kako Hamas treba potpuno iskorijeniti, a Gazu demilitarizirati.
Očekuje se da će popis Palestinaca koje Hamas želi osloboditi uključivati i imena o kojima Izrael u prethodnim sporazumima i pregovorima uopće nije želio razgovarati. Prema jednom palestinskom izvoru bliskom pregovorima, na popisu su vođa pokreta Fatah Marwan al-Barghouti, te vođa Narodne fronte za oslobođenje Palestine Ahmed Saadat. Obojica služe višestruke doživotne zatvorske kazne zbog sudjelovanja u napadima u kojima su poginuli izraelski građani.
Izraelski ministar očito je dobro proučio Trumpov plan od 20 točaka koji u pretposljednjoj točki zapravo otvara put prema njemu neprihvatljivoj uspostavi Palestinske države: "Kako obnova Gaze bude napredovala i kako se bude provodio reformski program Palestinske uprave, mogli bi se steći preduvjeti za vjerodostojan put prema palestinskom samoodređenju i vlastitoj državi, što se priznaje kao težnja palestinskog naroda."
Arapske zemlje koje su sudjelovale u postizanju sporazuma također su naglasile da dogovor mora u jednom trenutku dovesti do priznanja neovisnosti Palestinske države, za što je Netanyahu više puta naglasio da se nikad neće dogoditi.
S druge strane, vjerojatno će Hamasovo prihvaćanje ostalih točaka mirovnog plana biti presudno za njegovu implementaciju jer se ova militantna i teroristička organizacija praktički obvezuje na samoraspuštanje.
"Hamas i druge frakcije neće imati nikakvu ulogu u upravljanju Gazom. Sva ofenzivna vojna infrastruktura, uključujući tunele, bit će uništena. Gaza će biti demilitarizirana pod nadzorom neovisnih promatrača. Novi čelnici Gaze obvezat će se na miran suživot sa susjedima", stoji u 13. točki Trumpova plana.
U ovom trenutku teško je vjerovati da će Hamas prihvatiti razoružavanje i prepuštanje vlasti u Gazi bilo kome drugome. Deveta točka Trumpova plana previđa sljedeće: "Gaza dobiva privremenu prijelaznu upravu u obliku tehnokratskog i nepolitičkog odbora odgovornog za svakodnevno funkcioniranje javnih službi za stanovnike Gaze. Odbor čine Palestinci i međunarodni stručnjaci, a nadzire ga Vijeće za mir na čijem su čelu Trump i bivši britanski premijer Tony Blair. Palestinska uprava kasnije će preuzeti kontrolu nad Gazom nakon dovršetka reformskog programa."
Mnogi analitičari ukazuju da je ovaj sporazum ipak približio sukobljene strane više od bilo kojeg prethodnog napora da se zaustavi rat koji se razbuktao u regionalni sukob i pogodio zemlje poput Irana, Jemena i Libanona.
Netanyahu se ovim sporazumom rješava unutrašnjeg pritiska da oslobodi taoce koji već dvije godine dominira izraelskim društvom i političkim životom. Hamasu je, pak, neophodan predah od izraelskih napada kako bi obnovio svoje vojne kapacitete i mobilizirao ljudstvo. Obični ljudi s obje strane velikom većinom žele mir, ali njih ionako nitko ništa ne pita.
Treba imati na umu, kako je istaknuo Reuters, da je jedan raniji prekid vatre potrajao samo deset dana, a drugi šest tjedana. S obzirom na to da Izrael i Hamas i dalje imaju fundamentalno suprotne ultimativne ciljeve, optimizam i dalje prati snažna skepsa.
Što se tiče Trumpove opsesije da bude nagrađen Nobelovom nagradom za mir, članovima Nobelova odbora u Oslu danas vjerojatno nije lako. Istinski mir na Bliskom istoku jedno je od najvećih postignuća koja kandidat za ovu nagradu može ostvariti. Jaser Arafat, Shimon Peres i Yitzak Rabin već su dobili Nobelovu nagradu za mir na Bliskom istoku 1994. godine.
Alfred Nobel je u svom testamentu iz 1895. odredio da se nagrada dodjeljuje za najznačajniji doprinos u "bratskom sporazumu naroda, ukidanju ili smanjenju vojski te organizaciji i promociji mirovnih kongresa".
Je li ovaj prvi korak dovoljan da norveški odbornici zanemare druge stvari koje se stavljaju Trumpu na teret, poput prijetnji Grenlandu, Kanadi i Panami? Ili način na koji koristi vojsku za održavanje reda u SAD-u? Nobelov odbor dobitnika nagrade objavit će u petak.