Mokrenje u moru tijekom kupanja nije ništa neobično. No, manje je poznato da to može biti štetno za okoliš. Anna Björn, biologinja i voditeljica odjela u Znanstvenom centru za Baltičko more u Stockholmu smatra da bi svi trebali prestati prazniti mjehur u more: "To je zaista kap u moru, ali ima veliki lokalni utjecaj."
Urin je bogat lako iskoristivim hranjivim tvarima, što samo po sebi nije ništa opasno - naprotiv, hranjive tvari su dobre za prirodu. Problem nastaje kada dođe do prekomjernog unošenja hranjivih tvari, što dovodi do prekomjernog rasta organizama, prenosi Švedska radiotelevizija.
Prestanak mokrenja u vodi može se činiti kao sitan doprinos okolišu, ali prema riječima Anne Björn, ima veliki lokalni učinak: "Jedna litra urina hrani pet do sedam kilograma algi. Ukupno gledano, nije veliki problem ako jedna osoba mokri u vodu, ali u maloj uvali za kupanje dugoročno to može imati posljedice".
More teško apsorbira hranjive tvari iz ljudskog urina. Zato je, prema Anni Björn, bolje izaći na kopno i mokriti jer biljni svijet tamo ima koristi od hranjivih tvari. Prije svega, sitnokončaste alge su te koje se hrane urinom. Te alge brzo rastu i pričvršćuju se za druga živa bića, što remeti prirodni ekosustav.
Anna Björn kaže da njihov rast posebno otežava život drugim bićima, primjerice, mjehurastoj algi. Mjehurasta alga upija svjetlost i hranjive tvari cijelom površinom svoga tijela te joj trebaju glatke površine kako bi se oplođena jajašca mogla pričvrstiti. Takvi se procesi ometaju sitnokončastim algama koje stvaraju slojeve na drugim algama i na dnu mora.
U Baltičkom moru je od 2015. godine zabranjeno prazniti brodske toalete na otvorenom moru. Za vlasnike brodova bez spremnika za otpadne vode, Björn ima jedan savjet: "Mokrite u kantu i odnesite to na kopno."
Prekomjerno unošenje hranjivih tvari u Baltičko more dolazi iz mnogo više izvora od samog ljudskog urina. Primjerice, poljoprivreda i sječa šuma, prema Anni Björn, uzroci su problema u većoj mjeri nego urin.
"Nema razloga da ne djelujemo samo zato što je riječ o maloj stvari. Isto kao što moramo smanjiti prekomjerno unošenje hranjivih tvari iz velikih izvora, uvijek možemo i sami učiniti nešto malo. I ono malo ima značenje u prirodi", ističe Anna Björn i dodaje da svi mogu i trebaju preuzeti veću odgovornost.