Mnogo vizija "nove Libije": Tko može ujediniti zemlju nakon Gadafija?

BORBA protiv Moamera Gadafija i njegovih pristaša nije još ni završila, a bitka za novu vlast u Libiji već je počela. Sve je dobro dok su pobunjenici još ujedinjeni zajedničkim ciljem - svrgavanjem Gadafija - no, što kada njega više ne bude?

Jedan od pobunjenika, Husam Najjair, u razgovoru za Reuters kazao je kako ga od sukoba s Gadafiju lojalnim ljudima, više brine mogućnost da se pobunjenici okrenu jedni protiv drugih. "Prva stvar koju će napraviti moja brigada jest da će postaviti kontrolne točke gdje bi se razoružalo svakoga, uključujući i druge pobunjeničke skupine, jer u suprotnom bit će to krvoproliće. Sve pobunjeničke skupine željet će preuzeti kontrolu nad Tripolijem. Red će trebati uvesti", kazao je.

Narod Libije muči pitanje - postoji li itko tko može preuzeti vodstvo nad tom zemljom?

Pobunjenici su opterećeni frakcionaštvom te etničkim i plemenskim podjelama

"Ne postoji pobunjenički vođa kojeg svi poštuju. To je problem", komentirao je za Reuters Kamran Bokhari, direktor Stratfora, obavještajne agencije za Bliski istok, ističući kako pobunjenici nemaju odgovarajući lanac zapovijedanja. Opterećeni su, kaže, i frakcionaštvom te etničkim i plemenskim podjelama. Uostalom, o sebi ne govore kao o libijskim pobunjenicima, već kao o pobunjeniku iz ovog ili onog plemena.

Nagovještaj onoga što bi se moglo dogoditi kada se svrgne Gadafi mogao se vidjeti 28. srpnja, kada je, i dalje neobjašnjeno, ubijen vojni zapovjednik pobunjenika Abdel Fattah Younes, bivši Gadafijev sigurnosni dužnosnik. I to nakon što su ga "njegovi" ljudi odveli u pritvor na ispitivanje. Ubojstvo je pojačalo strahove da je Prijelazno pobunjeničko vijeće preslabo i prekrhko da bi zaustavilo krvoproliće koje bi se moglo dogoditi dođe li do sukoba različitih pobunjeničkih frakcija u borbi za vlast.

Arapski nacionalisti, islamisti, sekularisti, socijalisti i biznismeni...

Pobunjenici su zasada organizirani u Prijelazno vijeće kojeg čine različite skupine pobunjenika sa sjedištem u istočnom gradu Benghaziju. Članove čine bivši vladini ministri, ali i dugogodišnji Gadafijevi oponenti sa širokim rasponom pogleda na to kako bi "nova Libija" trebala izgledati. Među njima su arapski nacionalisti, islamisti, sekularisti, socijalisti i biznismeni.

Na njegovom čelu je Mustafa Abdel Jalil, bivši ministar pravosuđa koji se u depešama puštenima preko WikiLeaksa opisuje kao "pravedni tehnokrat". Hvalili su ga iz Human Rights Watcha za njegov rad na reformi libijskog Kaznenog zakona. Jalil je na mjesto ministra pravosuđa podnio ostavku u veljači, nakon što se u borbi protiv prosvjednika počelo koristiti nasilje. No, njega će, poput ostalih bivših članova Gadafijeve Vlade dio pobunjenika uvijek gledati sa sumnjom smatrajući kako na čelo zemlje treba dovesti neka nova lica.

Sumnja u bivše članova Gadafijeve Vlade

"Premijer pobunjeničke vlade u sjeni", Mahmoud Jibril, bivši je Gadafijev dužnosnik za razvoj koji ima široku listu stranih kontakata te je trenutno u ulogu pobunjeničkog izaslanika.

Ali Tarhouni još je jedan od istaknutijih pobunjenika. Inače višegodišnji Gadafijev oponent, akademski obrazovan, koji je bio u političkom egzilu u Americi, a u Libiju se vratio kako bi za pobunjenike preuzeo kontrolu nad proizvodnjom nafte te ekonomskim i financijskim pitanjima.

Upravo tenzije između Gadafijevih dugogodišnjih protivnika te bivših članova njegove Vlade mogli bi potkopati napore da se odabere učinkovito vodstvo zemlje. Nadalje, prevagnu li tvrdolinijaši, Libiji bi se mogao dogoditi isti scenariji koji se dogodio nakon američke invazije kojom je srušen režim Sadama Huseina 2003. godine, kada se otvorio prostor za radikalne protuameričke opcije.

Neki inzistiraju na tome da se nadiđe animozitet između starih i novih Gadafijevih protivnik s ciljem što ranijeg revitaliziranja naftne industrije, a na tom mjestu vide bivšeg dužnosnika iz Gadafijeve Vlade koji je u izbjeglištvu - Shokrija Ghanema. Radi se o bivšem premijeru kojem se pripisuje liberalizacije libijske ekonomije te ubrzavanje otvaranja zemlje globalnim naftnim investicijama.

Dugobradi islamisti ili kapitalisti?

Borba za vlast bit će teška i iz još nekih razloga. Primjerice, sve veći broj boraca u Zapadnim planinama nose dugu, gustu bradu, zaštitni znak islamista te vjerojatno odbacuju svaku mogućnost povezanosti Zapada s novom Libijom, dok drugi vape za stranim investicijama. Do sukoba bi moglo doći i zato što pobunjenici iz Zapadnih planina i oni iz Misrate sebi pripisuju najveće zasluge u borbi protiv Gadafijeva režima jer su se najviše borili, dok su se oni u Benghaziju uglavnom bavili administracijom. Također, pobunjenici u Benghaziju se opisuju kao outsideri koji su često kasnili s isporukama oružja i ostalim potrepštinama za svoje suborce.

Svakako, preuzimanje vlasti u Tripoliju bit će vrlo kompleksno i teško, i tek nam preostaje vidjeti jesu li Libijci zakoračili u bolju ili daleko goru budućnost.