Prigušene eksplozije i mlaz mjehurića koji su u kasnoj rujanskoj noći 2022. probili površinu Baltičkog mora, razorili su dva plinovoda Sjeverni tok, ključnu rusku plinsku autocestu prema Europi. Napad se dogodio samo nekoliko mjeseci nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, a udarni valovi te noći odjekuju kontinentom i godinama kasnije, piše CNN.
Napad na plinovode pokrenuo je međunarodni misterij, a sumnja je isprva pala na Rusiju, dok su čak i Sjedinjene Države bile prisiljene nijekati bilo kakvu umiješanost. I danas, dok se Njemačka priprema za kazneni progon osumnjičenih ukrajinskih sabotera, intriga ne jenjava. Štoviše, napori Poljske da zaustavi slučaj - očito kako bi zaštitila svoju saveznicu Ukrajinu - izazvali su nove napetosti u Europi.
Njemačka se čini odlučnom privesti odgovorne pravdi te je podnijela naloge za uhićenje dvojice Ukrajinaca: Volodimira Žuravlova, koji je uhićen u Poljskoj, i Serhija Kuznjecova, uhićenog u Italiji. Međutim, odluka poljskog suda sredinom listopada da oslobodi Žuravlova ozbiljno je potkopala nade Berlina. Prema mišljenju suca, ako su eksplozije bile ukrajinski čin sabotaže, to je bio opravdan odgovor na ničim izazvanu invaziju.
"Ako je Ukrajina doista bila organizator ovog čina agresije, onda samo Ukrajina može biti odgovorna za ovaj događaj", rekao je sudac Dariusz Lubowski u presudi kojom je zaustavio izručenje. Žuravlov (49) tvrdi da nema nikakve veze s napadom. Njemački tužitelji ga, pak, opisuju kao "obučenog ronioca" koji je bio "dio skupine koja je postavila eksploziv na plinovode Sjeverni tok 1 i 2".
U međuvremenu, Serhij Kuznjecov (49), bivši ukrajinski vojnik i navodni koordinator operacije, uhićen je u Italiji krajem kolovoza. Njegov odvjetnik izjavio je za CNN da Kuznjecov poriče krivnju i žali se na odluku o izručenju Njemačkoj.
Stav Poljske jasno je iznio premijer Donald Tusk. "Problem Europe, problem Ukrajine, problem Litve i Poljske, nije u tome što je Sjeverni tok 2 dignut u zrak, već u tome što je izgrađen", rekao je novinarima. Dodao je kako "svakako nije u interesu Poljske, niti u interesu pristojnosti i pravde, da se ovaj građanin kazneno goni ili izruči drugoj državi".
Tuskov stav odražava dugogodišnju zabrinutost zbog plinovoda. Još 2007. godine tadašnji poljski ministar obrane Radek Sikorski kritizirao je Sjeverni tok 1 kao "najskandalozniji pokušaj Putina da podijeli i našteti EU-u". Slična su upozorenja desetljećima stizala i iz SAD-a. Poljski stav razotkrio je podjele u Europi, a mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto opisao ga je "šokantnim". "Jedno je jasno: ne želimo Europu u kojoj premijeri brane teroriste", napisao je na društvenoj mreži X.
Za mnoge postsovjetske zemlje, ovo je trenutak iskupljenja nakon desetljeća upozoravanja na opasnost zbližavanja s Rusijom. Bivši litavski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis rekao je za CNN da, ako se pravni slučaj promatra izolirano, "mogao bi nas natjerati da zaboravimo kako smo tamo dospjeli".
Za razliku od Danske i Švedske, koje su odustale od istraga, Njemačka ustraje. "To je država vladavine prava", objašnjava Stefan Meister, stručnjak za istočnu Europu iz Njemačkog vijeća za vanjske odnose. On smatra da je ustrajnost Berlina usmjerena na domaću publiku, posebice zbog desničarskih populista iz AfD-a koji dovode u pitanje vjerodostojnost državnih institucija.
Njemačka je bila pokretačka snaga iza projekta Sjeverni tok i od njega je imala ogromne koristi. Gotovo 30% njemačkih potreba za plinom 2016. godine pokrivali su ruski dobavljači. Veze su bile i političke; bivši kancelar Gerhard Schroeder nakon mandata je prešao u upravu ruskih energetskih divova Gazproma i Rosnefta.
Plinovodi su postali simbol ovisnosti o jeftinoj ruskoj energiji, a kritičari smatraju da je Europa zbog toga žmirila na agresiju Moskve u Gruziji 2008. i Ukrajini 2014. godine. U nedavno objavljenim memoarima, bivša kancelarka Angela Merkel odbacila je optužbe o ovisnosti, nazvavši Sjeverni tok 2 "reliktom propale investicije".
Misterij oko eksplozija i dalje potiče napetosti u Europi u trenutku kada je jedinstvo protiv Rusije ključno. No, bez obzira na ishod njemačke pravne bitke, jedna je stvar sigurna: ruski plin više neće teći prema Europi kao prije 2022. godine.
Od početka invazije, Europa se ubrzano odvikava od desetljetne ovisnosti, a uništenje Sjevernog toka taj je proces samo ubrzalo. Udio Rusije u uvozu plina putem plinovoda u EU pao je s više od 40% u 2021. na oko 11% u 2024. godini. Kako je to u ožujku sažeo estonski ministar vanjskih poslova Margus Tsahkna: "Pravo mjesto za Sjeverni tok 2 je na dnu mora, u komadima".