ZNANSTVENICI su otkrili da besmrtna meduza ima dvostruke kopije gena koji štite i popravljaju DNA. Ovo otkriće bi moglo pružiti bolji uvid u proces starenja kod ljudi i zdravstvenih stanja povezanih s poznijim godinama.
Meduze obično započinju svoj život kao plutajuće ličinke. Na kraju se pričvrste za morsko dno i razviju u polipe. Polipi se kloniraju i stvaraju kolonije koje "izbacuju" meduze (slika dolje). Obično, nakon toga njihov život završava. No, ne i u slučaju Turritopsis dohrnii, besmrtne meduze.
Jesu li te meduze uistinu besmrtne?
Tehnički gledano, meduze T. dohrnii ne žive vječno, ali ni ne umiru. Najjednostavnije objašnjenje je regeneracija. Naime, u stresnim ili opasnim situacijama, one se pretvore u ciste, ponovno pričvršćuju za morsko dno i vraćaju u fazu polipa. Mogu neodređeni broj puta ponoviti ovaj ciklus, piše New Scientist.
Kako bi otkrili kako točno besmrtna meduza sprječava starenje, biologinja Maria Pascual-Torner sa Sveučilišta Oviedo u Španjolskoj i njezini kolege sekvencionirali su genom ovog "besmrtnog" bića i usporedili ga s genomom srodne, ali smrtne grimizne mliječi (Turritopsis rubra).
Otkrili su da besmrtna meduza ima dvostruko više kopija gena povezanih s popravkom i zaštitom DNA. Ti duplikati vjerojatno proizvode veće količine zaštitnih i obnavljajućih proteina. Meduza je također imala jedinstvene mutacije koje su spriječile diobu stanica i propadanje telomera, zaštitnih kapa na kromosomima.
"Sljedeći korak je istraživanje ovih varijanti gena kod miševa ili kod ljudi"
Kako bi odredili na koji se način T. dohrnii vraća u oblik polipa, znanstvenici su pogledali koji su geni bili aktivni tijekom ove metamorfoze. Otkrili su da je "utišala" razvojne gene kako bi vratila stanice u primordijalno stanje i aktivirala druge gene koji omogućuju novonastalim stanicama da se ponovo specijaliziraju.
Biologinja Maria Pia Miglietta sa Sveučilišta Teksas A&M u Galvestonu ističe da se grimizna mliječ također može vratiti u mlado doba, samo se to ne događa tako često kao kod T. dohrnii. Upozorila je da njihova usporedba može otkriti razlike u stupnju besmrtnosti, ali ne i ključ za vječan život.
No, Pascual-Torner smatra da bi geni koje su identificirali mogli biti relevantni za spoznavanje procesa starenja kod ljudi te da bi mogli poslužiti kao inspiracija za regenerativnu medicinu ili pružiti uvid u bolesti povezane sa starenjem poput raka i neurodegeneracije.
"Sljedeći korak je istraživanje ovih varijanti gena kod miševa ili kod ljudi", kazala je Pascual-Torner.
Istraživanje naziva Comparative genomics of mortal and immortal cnidarians unveils novel keys behind rejuvenation objavljeno je u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.