Dana 10. listopada 1957. godine, u malom američkom gradu Doveru, savezna država Delaware, dogodio se incident koji je potresao međunarodne odnose i ogolio duboke rasne podjele u tadašnjoj Americi. Komla Agbeli Gbedemah, ministar financija novoosnovane Republike Gane - prve afričke zemlje koja je te godine stekla neovisnost od Britanije - i njegov tajnik, obojica crnci, zaustavili su se u poznatom lancu restorana Howard Johnson kako bi popili sok od naranče.
Umjesto dobrodošlice, dočekala ih je konobarica s riječima: "Obojeni ne smiju jesti ovdje." Taj trenutak, koji je Gbedemah kasnije opisao kao "bolniji od ikakvog oružja", postao je simbol američke kontradikcije - zemlje koja se predstavljala kao lider slobodnog svijeta, a istodobno je prakticirala rasnu segregaciju.
Predsjednik Dwight D. Eisenhower brzo je reagirao, pozvavši Gbedemaha na doručak u Bijelu kuću, ali ovaj događaj ostao je upisan u povijest kao primjer diplomatskih posljedica rasizma u hladnoratovskom kontekstu.
Komla Agbeli Gbedemah rođen je 17. lipnja 1913. godine u Anyaku, u regiji Volta u Gani. Bio je jedan od ključnih ljudi u borbi za neovisnost svoje zemlje, blizak suradnik Kwamea Nkrumaha i suosnivač Konvencijske narodne stranke (CPP).
Njegove organizacijske sposobnosti bile su presudne za jačanje pokreta koji je 1957. doveo do proglašenja neovisnosti Gane. Godine 1954. postao je prvi ministar zdravstva i rada, a po proglašenju neovisnosti 6. ožujka 1957. imenovan je ministrom financija.
Gbedemah je bio i istaknuti panafrikanist te predsjednik Svjetskog federalističkog pokreta između 1957. i 1961. godine. Njegovo putovanje u Sjedinjene Američke Države u listopadu 1957. bilo je diplomatska misija usmjerena na jačanje odnosa i dogovore o američkoj pomoći novoj afričkoj državi. No, ono što je počelo kao optimistično diplomatsko putovanje ubrzo je postalo primjer rasizma s globalnim odjekom.
Kasno navečer 10. listopada 1957., Gbedemah i njegov tajnik E. A. Sutherland putovali su iz Marylanda prema mjestu gdje je ministar trebao održati predavanje. Umorni od puta, zaustavili su se u restoranu Howard Johnson, popularnom lancu uz autoceste.
Naručili su sokove od naranče, ali kada su htjeli sjesti unutra, konobarica im je rekla da "ljudi boje ne smiju jesti u restoranu". U to vrijeme rasna segregacija bila je zakonski dopuštena u mnogim američkim državama, uključujući Delaware.
Gbedemah je mirno pokazao službenu iskaznicu i rekao: "Ja sam ministar financija Gane." Upravitelj je potvrdio da pravilo vrijedi za sve crnce, bez obzira na njihov status. Gbedemah je platio 60 centi, ostavio sok nedirnut i otišao.
Njegove riječi koje su uslijedile obišle su svijet: "Ako potpredsjednik SAD može jesti u mojoj kući u Gani - a ugostio sam ga prošlog proljeća - zašto ja moram trpjeti ovo u običnom restoranu uz cestu?" Aludirao je na posjet potpredsjednika Richarda Nixona Gani tijekom proslave neovisnosti nekoliko mjeseci ranije.
Incident je brzo odjeknuo u američkim i međunarodnim medijima. Vijest su prenijeli The New York Times, Time i drugi utjecajni listovi. Ghana nije uputila službeni diplomatski prosvjed, ali je njezin veleposlanik pri Ujedinjenim narodima upozorio američki Državni odjel da je riječ o ozbiljnom udarcu odnosima dviju zemalja.
Već 11. listopada 1957., predsjednik Dwight D. Eisenhower pozvao je Gbedemaha na doručak u Bijelu kuću. Eisenhower, svjestan geopolitičkog značaja Afrike u hladnoratovskoj utrci, želio je pokazati da Sjedinjene Države ne odobravaju diskriminaciju stranih diplomata.
Osobno je izrazio žaljenje zbog incidenta. Doručak nije bio samo diplomatska gesta - tijekom susreta razgovaralo se i o ganskom planu za izgradnju brane Akosombo, ključnog projekta za industrijalizaciju zemlje. Nakon incidenta, američka strana postala je spremnija podržati financiranje projekta, što se kasnije i dogodilo.
Restoran u kojem se incident dogodio promijenio je praksu, dopuštajući svim gostima da jedu unutra, dok je sam lanac Howard Johnson postupno napuštao rasno restriktivne politike u skladu sa sve većim pritiscima javnosti i nadolazećim zakonskim promjenama.
U vrijeme incidenta segregacija u SAD-u bila je duboko ukorijenjena. Iako je Vrhovni sud 1954. godine donio presudu Brown v. Board of Education kojom je segregacija u školama proglašena neustavnom, mnogi restorani, hoteli i prijevozna poduzeća nastavili su s praksama rasnog razdvajanja.
Afrika je u to doba postajala važno hladnoratovsko poprište - Sjedinjene Države i Sovjetski Savez natjecali su se za utjecaj u novim neovisnim državama. Rasistički incidenti poput ovoga predstavljali su realnu prijetnju američkom ugledu.
Gbedemahov slučaj nije bio usamljen. Mnogi afrički i azijski diplomati suočavali su se s diskriminacijom u Washingtonu i drugim dijelovima zemlje. To je natjeralo američku vladu da pokrene inicijative kojima su lokalni poduzetnici educirani o važnosti pristojnog ophođenja prema stranim gostima. Ovakvi incidenti dodatno su osnažili pokret za građanska prava i ukazali da rasizam u SAD-u nije samo unutarnje pitanje, nego i globalni problem.
Komla Gbedemah bio je važna figura ganskog pokreta za neovisnost i ministar financija do 1961. godine, kada je smijenjen nakon sukoba s predsjednikom Nkrumahom. Kasnije je pokušao politički povratak, ali bez uspjeha. Umro je 11. srpnja 1998. godine u Londonu. Iako nije bio žrtva fizičkog nasilja, iskustvo iz Dovera postalo je simbol diplomatskog otpora rasizmu.