TKO laže - ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić ili premijer Andrej Plenković?
Nakon njihovih današnjih izjava o špijuniranju novinara jasno je da jedan od njih ne govori istinu. Ili laže autor predizbornog programa HDZ-a ili predsjednik stranke, da stvari u ovo predizborno vrijeme postavimo i u stranačkom kontekstu.
Ministar Ćorić je danas priznao da je čitao poruke novinara N1 Hrvoja Krešića koje je on pisao u zatvorenoj novinarskoj grupi na jednoj društvenoj mreži. Ćorić je branio još jednu kontroverznu odluku hrvatskih vlasti u vezi INA-e pa se dobro zapetljao s bedastim usporedbama i tvrdnjama poput one da “oni koji promišljaju o hrvatskoj, turskoj, mađarskoj nafti mogu ići i na tezu hoćemo li promovirati da je hrvatska plaža samo za hrvatskog turista”.
>> Vlada prati hrvatske novinare? Ministar napao Krešića zbog jedne privatne poruke
Ćorićev verbalni napad na novinara
Kada je vidio da mu ne ide izmotavanje na Krešićeva precizna i konkretna pitanja, ministar je novinara optužio da je “sudjelovao u tome”, misleći pritom na “oporbu i dio medijske javnosti” koji su kritični prema politici vlade, naročito kada je riječ o INA-i i odnosima s Mađarskom.
Onda se nedorasli ministar posve zapetljao i razotkrio. Na još jedno neugodno Krešićevo pitanje, Ćorić je puknuo: “Ovo su sada neimenovani izvori na koje se vi pozivate, pa znam slučajno da ste bili vi osobno nezadovoljni mojim prijedlogom članova uprave INA-e, slučajno znam da tog jednog koji nije izabran poznajete osobno, čak se i prezivate isto, i ne bih vodio ovaj razgovor jer ću vam samo kroz još par podataka dati…”
Ćorić na konstataciju da otkriva privatnu novinarsku komunikaciju: Tako je!
Novinar je ministru odgovorio da ne zna kako je došao do zaključka o njegovom nezadovoljstvu.
"Došao sam do zaključka da ste u jednoj od novinarskih grupa u kojoj komunicirate, a svi znamo novinare, ste kritizirali kao osoba koja se rubno bavi naftnim biznisom, kako to?” ispalio je Ćorić, uvjeren da Krešiću zadaje coup de grace, a zapravo je sebi i HDZ-u pucao u nogu na početku kampanje.
Na izravnu Krešićevu konstataciju da “otkriva privatnu novinarsku komunikaciju”, Ćorić je odgovorio: “Tako je!” To je opravdao time da i Krešić navodno “otkriva privatnu komunikaciju preko koje je došao do nekih indicija” u pitanjima koja je ministru postavljao.
Tri moguće opcije
Nakon svega izrečenog prvo pitanje koje se mora postaviti glasi: Kako je ministar uopće mogao pročitati poruke novinara koje je ovaj napisao u jednoj novinarskoj grupi? Tri su moguća odgovora: 1. Vlada ili neka vladina služba špijunira komunikaciju novinara, naročito onih koji postavljaju neugodna pitanja, 2. Ćoriću je netko od novinara koji su dio te grupe pokazao što je Krešić komentirao ili je proslijedio screenshot Krešićevih poruka i 3. Ćorić se nekako dokopao smartphonea nekoga od novinara iz grupe i čitao što su pisali.
Treća je opcija najmanje vjerojatna jer bi i od HDZ-ovaca bilo previše da kradu ili “posuđuju” mobitele novinara. Realne su prva i druga opcija, koje su obje ništa doli špijuniranje novinara, samo na različite načine.
I Tuđman je špijunirao novinare
Za prvu opciju postoji i niz primjera iz Tuđmanove vladavine Hrvatskom, kada su novinare nesklone autoritarnom režimu prvog predsjednika RH masovno pratile tajne službe i stvarale dosjee o njihovim privatnim životima. To je općepoznata činjenica, to je dio HDZ-ova DNK, pa ne bi bilo iznenađujuće da se i Plenkovićev HDZ vratio istoj praksi.
Uostalom, jedan od najistaknutijih Plenkovićevih savjetnika je ražalovani špijun, pardon, podatkovni znanstvenik Robert Kopal, koji je svoje vrijeme u tajnim službama, između ostaloga, proveo sastavljajući prezentacije o tome da hrvatski novinari koji pišu o potrazi za tada odbjeglim generalom Antom Gotovinom zapravo rade kao strani špijuni.
Plenković je tvrdio da mediji vode hibridni rat protiv vlade
Plenković je pak opetovano tvrdio da mediji protiv njegove vlade “vode hibridni rat” pa nije teško zamisliti kako se u ime navodnih nacionalnih interesa SOA-u upućuje da provjeri što ti nezgodni novinari pišu u međusobnoj privatnoj komunikaciji. To su isti premijer i vlada koji su pandemiju koronavirusa pokušali iskoristiti da ekspresno promijene zakon i omoguće represivnom aparatu da prati mobitele svakog građanina Hrvatske.
Što se druge opcije tiče, hrvatski novinari sigurno nisu ni prva ni posljednja skupina na svijetu unutar kojih tajne službe imaju svoje doušnike, najvjerojatnije druge novinare koji se iz ovog ili onog razloga žele umiliti vladajućima ili tako materijalno profitirati. To da među novinarima ima onih koji su dobro povezani s tajnim službama nije nikakva tajna, kao i koji novinari i mediji to sigurno nisu.
Špijuniranje novinara, kako god okrenete
No to što Ćorić do Krešićevih poruka iz privatne komunikacije s kolegama nije došao hakiranjem, već tako što mu ih je pokazao doušnik među novinarima ne znači da to nije bila špijunaža novinara. Itekako je bila, samo je obavljena starim prokušanim metodama. Ćorić je uspio u onome o čemu je njegova bivša kolegica iz vlade Martina Dalić samo sanjala kad je novinarima nakon objave afere Hotmail na Indexu izjavila: “I meni bi bilo zanimljivo vidjeti vaše mailove.”
HDZ-ova ministarska krema očito ne shvaća da privatne elektroničke prepiske novinara i službena (ili neslužbena) elektronička komunikacija ministara, kao i političke odluke koje donose, nisu ista stvar. Drugdje zbog eskapada kakve su uobičajene hrvatskim političarima političke karijere završavaju, u Hrvatskoj je sve naopako: političari nadziru novinare umjesto da novinari nadziru rad političara.
Nema ništa problematično u međusobnoj komunikaciji novinara
Da ministar Ćorić nije tako pun sebe i da nije sve izbrbljao u pokušaju da oblati novinara Krešića, javnost vjerojatno ne bi nikad doznala da se ministar upustio u špijuniranje novinara.
Inače, da novinari među sobom komuniciraju i da izražavaju (privatno ili javno) pozitivne ili negativne stavove o potezima vlasti ne da nije problematično nego je neodvojivi dio novinarskog posla. Kao i komunikacija s političarima, vladajućima i oporbom, raznim stručnjacima, svjedocima događaja itd. Ćorić je Krešiću morao izvući nešto beskrajno gore od toga ako ga je želio kompromitirati, a želio je.
Pritom je preko svake mjere smiješno da jedan HDZ-ov ministar imputira novinaru Krešiću, koji je prošle godine bio proglašen novinarom godine u izboru HND-a, da se “rubno bavi naftnim biznisom”, odnosno da će se nekako materijalno okoristiti propitivanjem spornih odluka Ćorića i vlade kojoj pripada. HDZ-ovci izgleda u svima vide lopove i varalice, a znamo što osnove psihologije naučavaju o projekciji.
Plenković treba Ćoriću pokazati vrata
Naravno, nije dugo trebalo da novinari priupitaju premijera Plenkovića za komentar o izjavi svojeg ministra i autora stranačkog izbornog programa te prati li vlada komunikaciju novinara u novinarskim grupama na Whatsappu ili Viberu.
"Ne dolazi u obzir takva teza, nikakve primisli uopće na takvo nešto ne dolaze u obzir. To najsnažnije demantiram", rekao je Plenković. "Uvid u bilo čiju komunikaciju, pogotovo novinarsku, nitko iz vlade ne može i ne smije imati. Siguran sam da to nije istina, nema nikakvog slušanja bilo koga", dodao je.
No ministar Ćorić se javno pohvalio da je on uvid u komunikaciju među novinarima imao. Ako nešto takvo “ne dolazi u obzir”, kako je rekao Plenković, onda već danas ili sutra treba Ćorića maknuti iz vlade i s ključne pozicije za nadolazeće parlamentarne izbore.
Tko je, dakle, lagao?
Što se tiče pitanja s početka teksta, odgovor se u ovom trenutku čini: Ćorić nije lagao, već je bio iskren kad je priznao da je čitao poruke novinara Krešića u jednoj zatvorenoj novinarskoj grupi.
Plenković je, pak, lagao tvrdeći da “to nije istina”, a sada slijedi festival laganja kako bi se spasilo i Ćorića i Plenkovića iz vruće kaše koju su sami zakuhali.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala