KAD JE riječ o ratu u Ukrajini, reakcije hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića slijede već predvidljivi obrazac. Kad god se pojavi prijedlog, službeni ili neslužbeni, za neki novi vid pomoći Ukrajini ili kažnjavanja Rusije za najveću agresiju na europskom tlu od Drugog svjetskog rata, Milanović ne čeka ni minute da izrazi svoje oštro protivljenje i zaprijeti predsjedničkim vetom.
Tako je bilo i sad, čim je u medije procurila glasina da bi Hrvatska mogla biti jedna od zemalja članica Europske unije u kojima će se provoditi netom dogovoreni program obuke 15 tisuća ukrajinskih vojnika.
"Danas pojačavamo našu potporu Ukrajini kako bi se obranila od ruske nezakonite agresije. Misija vojne pomoći EU obučavat će ukrajinske oružane snage kako bi mogle nastaviti svoju hrabru borbu", rekao je u ponedjeljak glavni diplomat EU Josep Borrell prilikom izglasavanja ove odluke na sastanku ministara vanjskih poslova u Bruxellesu. Osim obuke, odobreno je dodatnih 500 milijuna eura za nabavu oružja za Ukrajinu.
>> Milanović: Neću odobriti obuku Ukrajinaca u Hrvatskoj
Onda je u utorak portal Politico.eu objavio članak u kojem je nabrojao zemlje u kojima bi se takva obuka mogla vršiti. Osim Njemačke, Poljske, Francuske, Slovačke i baltičkih zemalja, Politico je naveo da je “i Hrvatska spomenuta kao mogući domaćin”, pozivajući se na dvojicu neimenovanih diplomata.
Iz Ministarstva obrane RH su jučer, podsjetimo, dali šturi i neodređeni odgovor koji niti potvrđuje niti opovrgava ovu vijest: "Hrvatska vojska kontinuirano provodi vlastite obuke. U okviru postojećih obuka spremni smo primiti strane polaznike, a sve sukladno planovima i zakonskim procedurama."
Ali Milanović je brže-bolje dao do znanja da on to neće dozvoliti.
>> Može li Milanović zaustaviti dolazak ukrajinskih vojnika na obuku u Hrvatsku?
Ruski mediji se trijumfalno raspisali o Milanoviću
"Ne podržavam tu ideju zato što ne podržavam upetljavanje Hrvatske u ovaj rat više nego što treba. To je dovođenje rata u Hrvatsku. Korektni smo, solidarni i to je to", poručio je tako u utorak u izjavi novinarima, objašnjavajući da je "obučavanje ratne žive sile za rat u trećoj državi nešto o čemu treba dobro razmisliti".
Ako bi Ministarstvo obrane RH bilo suglasno s takvom idejom, Milanović im je unaprijed poručio: "Ne idimo u to", jer on "kao vrhovni zapovjednik (OS RH) to neće odobriti". Nije propustio dobaciti da na ratu u Ukrajini profitiraju mnogi, primjerice "politički paraderi".
Video: Dalmacija Danas
Ruski režimski mediji jednako su brzo prenijeli - u trijumfalnom tonu, naravno - Milanovićevo protivljenje ovakve vojne pomoći Ukrajini. Osim novinskih agencija TASS, RIA Novosti i Interfaxa koji su prenijeli vijest, agencija Regnum piše da se Milanović protivi "obuci kijevskih militanata u Hrvatskoj" te da ne podržava "pretjerano miješanje u sukobe na teritoriju bivše Sovjetske Socijalističke Republike Ukrajine".
Ruska Gazeta piše da je, pored Milanovića, ovu ideju odbio i mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto. Portal Iz.ru pak piše da je "hrvatski predsjednik potvrdio da NATO sudjeluje u sukobu u Ukrajini". Dobar dio ruskih medija koji su objavili ovu vijest u isto je vrijeme podsjetio na neke od ranijih primjera njegovog držanja strane Rusiji, odnosno protivljenja onome čemu se protivi i Moskva.
Prijetio vetom za ulazak Finske i Švedske u NATO
To je, još uoči ruske invazije, bilo protivljenje prijemu Ukrajine u NATO, blaćenje Ukrajine kao duboko korumpirane države u kojoj je legitimni predsjednik svrgnut u "puču koji su poticali i koordinirali EU i Washington", ali i inzistiranje da Hrvatska "neće imati ništa" s tada najavljenim povećanjem ojačane prednje prisutnosti NATO-a na istoku Europe, odnosno u Poljskoj, Estoniji, Latviji i Litvi - ne u samoj Ukrajini, gdje NATO nema niti je imao ikakvu sličnu misiju.
Zahtjevu Finske i Švedske za ulazak u NATO se prvo kategorički usprotivio, nazvavši to “opasnim šarlatanstvom” i “pikanjem medvjeda penkalom u oko”, da bi onda došao na teško shvatljivu ideju da Hrvatska treba postaviti ultimatum Švedskoj i Finskoj - da će blokirati prijem ovih dviju članica EU u NATO ako se prije toga ne izmijeni potpuno nepovezani izborni zakon u BiH koji je diskriminatoran prema Hrvatima u toj zemlji.
Nije stao na tome, već je tvrdio da će “proglasiti izdajnicima” sve koji u saboru budu glasali za to. Na kraju je svjestan da se vlada Andreja Plenkovića ne slaže s njim, popustio pa na summitu NATO-a krajem lipnja nije uložio veto, što je tjednima prijetio da će napraviti.
Tu je i niz njegovih izjava o ratu u kojima je izražavao daleko više razumijevanja za Rusiju kao zemlju agresora nego za Ukrajinu kao napadnutu zemlju, o čemu smo već pisali - od one da su Ukrajinu zapadne zemlje "huškale" na rat, kao da je Ukrajina agresor, do toga da "ruska čizma tamo gdje dođe ne odlazi".
>> Ovako je Milanović govorio o ratu: Bogami neću kao budala pljeskat Ukrajincima
Ovakvo postavljanje predsjednika Hrvatske prema daleko najvažnijoj vanjskopolitičkoj temi današnjice ponovo budi sumnje i izaziva pitanje je li on, kolokvijalno rečeno, Putinov čovjek i ruski igrač. A praktički jedini čelnik države ili vlade članice EU kojeg prati takav glas osim Milanovića je mađarski premijer Viktor Orban.
I Orban i Milanović kažu da ovo nije naš rat i da sankcije više štete nama nego Rusiji
I on ima sličnu retoriku s izjavama da ovo "nije naš rat" i da je "europska politika (sankcija Rusiji) sama sebi pucala u pluća, a ne u nogu, pa se sada guši zbog nestašice energenata". Mađarska kao članica EU ipak sudjeluje u sankcijama, ali je sebi izborila privremeno izuzeće od embarga na rusku naftu o kojoj ovisi.
Orbanova vlada prošlog se mjeseca usprotivila i novom, osmom paketu sankcija koji je na kraju ipak donesen, nakon što je Mađarska dobila novo izuzeće, ovaj put za ograničenje cijena ruske nafte koju i dalje uvozi preko naftovoda.
Zato je ovih dana pokrenula propagandnu kampanju kojom tvrdi da sankcije Rusiji uništavaju Mađarsku. A savjetnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Mihajlo Podoljak, prošlog je mjeseca prozvao Mađarsku kao “trojanskog konja EU”, a Orbana da “mrzi Ukrajinu i sanja o 'ruskom svijetu' u Europi”.
Osim toga, u sjeni ratnih užasa i ruskih nuklearnih prijetnji prolazi i vijest da Mađarska, zajedno s Turskom, i dalje blokira ulazak Finske i Švedske u NATO. Gdje je Milanović popustio, Orban je ustrajao. Iako mađarska vlada tvrdi da nema prigovora, mađarski parlament uporno odugovlači s ratifikacijom.
Zanimljivo je i to što su Milanović i Orban u vrlo dobrim i srdačnim odnosima, unatoč razmiricama oko Ine i povremenim Orbanovim žaljenjem za hrvatskim teritorijem koji je Mađarska nekad imala pod svojom vlašću. Tako su ovog ljeta viđeni zajedno na privatnoj večeri na Paklenim otocima kod Hvara.
Denis Avdagić: Orban odustaje kad dođe do ruba, ali Milanović sad neće odustati
Jesu li Milanović i Orban ruski igrači, pitali smo vanjskopolitičkog analitičara Denisa Avdagića.
“Po mom mišljenju, Orban nije ruski igrač. On će ići do ruba kao što uvijek ide i ispituje te rubove savezništva i članstva u EU do krajnjih razina, ali on je na kraju krajeva ipak europski igrač. Moje pitanje je je li takav i Milanović, odustaje li i on na vrijeme ili odustaje jer nema mogućnosti dalje ići?” odgovara nam Avdagić protupitanjem.
“Kad je tema bila pristupanje Švedske i Finske NATO-u, je li on onda odustao jer je vidio da ne može dalje igrati ili je odustao u interesu Hrvatske? Mislim da Orban odustaje kad vidi da je nešto postalo problem za Mađarsku ili za njega. Ali Milanović neće odustati oko ove priče.”
“Napokon je pikirao nešto gdje može ići do kraja jer će ga podržati oporba. Možemo otvoriti pitanje zašto to Milanović radi, ali i zašto to oporba radi”, ocjenjuje Avdagić: “I onda dolazimo do pitanje je li Plenković pogriješio kad je govorio o vanjskim utjecajima? To je jedno vrlo problematično pitanje.”
Plenković je, podsjetimo, prošlog tjedna optužio oporbu da provodi “udruženu operaciju” za rušenje vlade i da bi ta operacija mogla biti “vanjska”. Naravno, rušenje vlade je potpuno legitimna aktivnost opozicije, dok god ne uključuje ilegalne radnje.
Avdagić: Teško je reći radi li Milanović u interesu Rusije
"Ja ne znam kako bi se Milanović ponašao da ima poluge vlasti koje ima Orban. Sad ih je napokon dobio prilike iskoristiti, oko obuke", napominje Avdagić, objašnjavajući da se Orban na kraju ipak prilagodi zahtjevima EU. Ipak, upozorava da je “dokazati vezu s Rusima ili bilo kim drugim nemoguće”.
"To je teško dokazati čak ni za Marine Le Pen u Francuskoj. Znamo za kredit koji je njena stranka dobila od ruske banke, ali ni to opet nije dokaz da ona radi u interesu Rusije", dodaje.
Na pitanje radi li, neovisno o svojim motivima, Milanoviću korist Rusije, naš sugovornik kaže: “Meni to tako izgleda”. Ipak, smatra da Hrvatska nema percepciju proruske zemlje u EU, ali prije svega zahvaljujući Plenkoviću.
“Ovo nije dobra situacija i to treba reći. Zašto to radi je posve drugo pitanje. On je toliko konfuzan u svojim izjavama da je teško reći radi li i on u interesu Rusije ili je to neki njegov otpor HDZ-u”, zaključuje Avdagić.
Podsjetimo, o Milanovićevoj najavi da će blokirati ukrajinsku vojnu obuku u Hrvatskoj oglasio se i Plenković i izrazio “zgroženost reakcijama predsjednika Republike, a još više njegovih trabanata po saboru, koji iskazuju svoje proruske stavove”.
"Ovdje se ne radi ni o kakvom ulasku Hrvatske u rat, ni o kakvom dolasku rata u Hrvatsku, radi se o politici Hrvatske u okviru širih aktivnosti kroz misiju pomoći treniranja instruktora", dodao je premijer danas na sjednici vlade.
Predsjednik mu nije ostao dužan, pa je u novoj obraćanju novinarima izjavio da "hrvatski vojnici nisu školovani da bi vodili tuđe ratove” - iako apsolutno nitko nikad nije tražio niti predlagao da hrvatski vojnici idu ratovati u Ukrajinu.
"Teoretski je moguće da me zaobiđu dvotrećinskom većinom, ali na meni je da upozorim na retardiranost takve politike. Tko glasa za to, za mene nije normalan u ovoj situaciji”, dodao je. Naime, hrvatski ustav zaista zahtijeva dvotrećinsku većinu glasova u saboru ako predsjednik države uskrati suglasnost za “pružanje pomoć državama saveznicama u slučaju oružanog napada na jednu ili više njih”. A predstavnici oporbe uglavnom se slažu s Milanovićem.