Foto: Marijana Puljak/ Facebook
S NOVOM školskom godinom otvara se i nova osnovna škola na splitskom Pazdigradu. Riječ je o prvoj novootvorenoj splitskoj školi u više od dva desetljeća, a ni nje ne bi bilo da nije bilo upornih roditelja koji su gotovo deset godina redovito pritiskali da se škola izgradi.
"SRCE VELIKO KO KUĆA <3
Otvara se osnovna škola Pazdigrad. Prva škola u gradu Splitu nakon više od 20 godina. U 21. stoljeću, u drugom po veličini gradu jedne europske zemlje, drhtimo od uzbuđenja i slavimo i plačemo od sreće jer se otvara jedna osnovna škola. Vi koji ne znate koliko je muke trebalo proći da dočekamo ovaj dan vjerojatno se čudite, smijete, možda i podsmjehujete, ali mi roditelji jednog splitskog kvarta silno smo ponosni i sretni što naša djeca konačno imaju priliku ići u školu u svom vlastitom kvartu s ekipom iz ulice. Radujemo se kao mala djeca nečemu što je sasvim normalno očekivati u urbanim sredinama u današnje vrijeme. Možda bi se trebali ljutiti na cijeli sustav koji ne mari za obrazovanje, no ljutnju ćemo na današnji dan zaboraviti. Radujemo se jer je ova škola simbol dugotrajne borbe s vjetrenjačama i dokaz da se može doći do cilja ako si uporan i vjeruješ da radiš pravu stvar.
Prva konferencija za medije bila daleke 2008. godine
Naša osobna priča počinje 2003. godine, kad smo doselili u kvart, taman kad je Ema trebala u prvi razred. Nema škole, pričekat ćemo, sad će za koju godinu. Godina po godina, raste i naš Toma, nema škole. Kava po kava sa susjedima i vječno pitanje, čekati ili djelovati. Skupismo se svi i 17. 9. 2008. organiziramo prvu konferenciju za novinare jer nam je dosta obećanja. Od tada svaku godinu novi dopisi pročelnicima, gradonačelnicima, ministrima, premijerima, predsjednicima. Svima se upiremo dokazivati koliko je škola važna. Sastanci i obećanja. Prosvjedi nas dovode i do odluke da se 2010. uključimo u kotarske izbore kao nezavisna lista, ne bi li nas shvatili ozbiljno. I milenijsku fotografiju smo napravili po crtežu jednog malog Petra. 2011. godine smo od muke sami postavili i kamen temeljac za školu, kao pokaznu vježbu političarima koji su se svi nacrtali na prosvjedu i ponovo obećavali. 2012. godine se silno radujemo na otvaranju prvog dječjeg igrališta u kvartu, plakali smo od sreće i tada jer smo se sjetili kako smo gradu dokazivali da je 1000 m2 zemljišta njihovo i mogu graditi igralište. Za to vrijeme Ema je u srednjoj školi, Toma u osnovnoj na Plokitama. 2013. godine širimo se, povezujemo se s drugim gradskim kotarevima, nema nam druge, moramo na lokalne izbore ako želimo išta mijenjati u ovom gradu. Rađa se građanska inicijativa „Za pametne ljude i pametan grad“ koja ulazi u Gradsko vijeće i pokazuje primjerom da politika treba biti ono što joj je osnovna svrha, rad za opće dobro cijele zajednice. Prosvjedujemo i dalje. Skoro smo i pred dansku kraljicu izašli vikati za našu školu. Žena bi se valjda šokirala za što se to borimo u 21. stoljeću. Građanska inicijativa raste i širi se Hrvatskom, a školu dočekujemo kao stranka Pametno. Neki od roditelja su i dalje s nama u stranci, drugi su odabrali drugi put, neki novi su došli, neki stari otišli. Ali svi vjerujem danas slave. Plakate s pustih prosvjeda ugradili smo i doslovno u ovu školu, zakopali smo ih s pravim kamenom temeljcem.
Škola se otvara punih 9 godina od prvog izlaska u javnost roditelja Pazdigrada. Zemljište za školu je kupila jedna gradska administracija, papire i dozvole pripremala druga, gradila treća, a sad je otvara četvrta. Jedina konstanta svo to vrijeme su uporni roditelji. Koji su grizli i nisu puštali. Ako bi nam i došla muka od svega, kad bi poželjeli odustati, uvijek je netko gurao dalje. U ovih 9 godina sam upoznala krasne ljude, susjede, sugrađane, spremne na svakojake ludosti i akcije, u zadnji čas i na brzinu, odvajajući vrijeme od svojih obitelji, ali zapravo baš radi tih obitelji smo bili uporni. Škola nas je povezala, ali i zajednička želja da mijenjamo stvari, da sami pokažemo primjerom da se može plivati uzvodno. Neki su se na tom putu umorili, neki odlazili i vraćali se, neki su tu od samih početaka i bore se i dalje. Hvala od srca svima koji su u ovih 9 godina pisali, crtali transparente, lijepili obavijesti po portunima, nazivali telefonima, okupljali ljude, obavještavali medije, stavljali kamene temeljce, zaustavljali promet, prkosili toj političkoj gravitaciji koja sve uvijek vuče dolje i uvjerava te da se ništa ne može, ne da ti poletjeti.
Bravo ekipa iz kvarta, Natalia, Renato, Zdenko, Marjana, Ivana, Majo, Majo, Rafaela, Damir, Jasna, Tomislav, Ivana, ... Dočekali smo i taj dan! Hvala i svima ostalima koji su se pridružili, pomagali nam i pomažu i dalje, da pokažemo kako je zaista točna ona stara poslovica, kako kap ne buši kamen silom nego dugotrajnim kapanjem.
Od naših troje djece školu je dočekala Iva, ide sad u 6.B razred i jako je uzbuđena, gotovo kao i mama i tata :). Ema je treća godina fakulteta, Toma maturant. Ova škola kreće uz našu Ivu s nekim novim klincima i jako sam radosna zbog toga. Već je počela djelovati kao veliki magnet, osjeća se zaista velika pozitiva u cijelom kvartu. Već vidim puna igrališta, zaigranu djecu, dvoranu s raznim događanjima, predstave i igraonice, sve ono što nam je dugi niz godina nedostajalo.
Svoj djeci diljem Hrvatske, svim učiteljima i nastavnicima, stupovima cijelog sustava, želim sretan početak školske godine! U Splitu počinje na najbolji mogući način, jednom novom osnovnom školom.
Kap po kap, jedan kamen smo izbušili. Idemo dalje, ima još kamenja za izbušiti, puno stvari za zaokrenuti u pozitivnom smjeru. Nitko nam neće servirati uređen kvart, grad ili državu, za to se očito moramo sami izboriti. Pridruži se i ti jer tko će, ako ne mi", napisala je Marijana Puljak.