POLAGANO, ali uporno pretvaranje Republike Hrvatske u policijsku državu u mandatu ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i premijera Andreja Plenkovića se nastavlja.
Flegmatični duo je u protekle tri godine preko svake granice dobrog ukusa i demokratski prihvatljivog, čak i za hrvatske prilike, policiju pretvorio u svoju privatnu službu za razračunavanje sa svima koji se premijeru zamjere.
Premijer misli da je Liga prvaka, a štrajkaši su mu pokazali da je treća liga
Tako su, posve predvidljivo, na red došli i prosvjetari koji uporno štrajkaju, čime Plenkoviću onemogućavaju da nastavi živjeti u svojim deluzijama velikog premijera koji prijepodne drma Europskom unijom, a poslijepodne spašava Hrvatsku. Plenković širi tlapnje o sebi kao političaru nivoa Lige prvaka, a štrajkaši mu već tjednima pokazuju da nije igrač ni za treću ligu, što premijera očito izbezumljava.
Mediji su danas puni priča o tome kako su policajci obilazili škole i raspitivali se tko štrajka, a tko ne, tko će ići na prosvjed, a tko ne, te sastavljali popise i općenito se bavili stvarima kojima se uopće ne bi smjeli baviti. Nakon novinarskog pritiska iz policije je stiglo još jedno objašnjenje koje ni pas s maslom ne bi pojeo, o tome kako “policija nije prikupljala osobne podatke, već samo broj sudionika” jučerašnjeg sindikalnog prosvjeda. Istog onog za koji ne žele reći kolika je policijska procjena da je okupio ljudi na Trgu bana Jelačića.
Neuvjerljiva objašnjenja ravnatelja policije
Božinovićev ravnatelj policije Nikola Milina nas, dakle, želi uvjeriti da je organizirano zastrašivanje prosvjetara po školama učinjeno da bi se “osigurala protočnost prometa” prema Zagrebu. Tvrdi da je to “uobičajena praksa”.
Zanimljivo, kad se deset puta više ljudi okupilo na dočeku nogometne reprezentacije, policija nije išla prethodno po kućama diljem Hrvatske i popisivala tko ide u Zagreb, a tko ne. Nisu to činili ni kada se prosvjedovalo protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Ako ćemo vjerovati Božinovićevom Milini, policija u tim slučajevima nije radila svoj posao, nije provodila “uobičajenu praksu”. Jer ako je nešto “uobičajena praksa”, onda se to provodi svaki put kad se ljudi upute u Zagreb okupiti zbog nečega.
No, nije svrha ovog teksta još jednom ukazati da policija, otkako je Božinović postao ministar, sustavno laže javnost i nudi najidiotskije izlike za svoje gestapovsko ponašanje. Oko toga odavno nema prijepora.
Trend sužavanja prostora slobode
Važnije od toga je prepoznati eskalaciju trenda, koji je započeo time da se ljude u Hrvatskoj privodi ako viknu "HDZ lopovi", ako premijeru dobace da je “ćaća”, pa se nastavio s time da se obilazi novinarske redakcije i legitimira novinare kako bi se navodno utvrdila njihova adresa za slanje privatne tužbe HDZ-ovog župana (slučaj Klancir) te da se novinara hapsi jer je na Twitteru napisao “ACAB”, pa onda laže da se nije odazvao na poziv na razgovor (slučaj potpisnika ovog teksta).
To ne bi trebalo biti normalno i prihvatljivo ponašanje policije u jednoj demokratskoj državi, te i nije bilo u Hrvatskoj od 2000. godine do početka Božinovićeva mandata u lipnju 2017. Daleko od toga da je policija u tih 17 godina bila savršena, ali ipak se nije bavila hapšenjem običnih građana koji bi nešto dobacili premijeru, nije zastrašivala novinare po redakcijama, hapsila ih uz uvredljivo neuvjerljiva objašnjenja, nije obilazila škole i širila strah među učiteljima. Otkako je pak Božinović postao ministar, otkako je na čelu MUP-a intimus egomanijakalnog premijera, nenormalno je postalo normalno, a neprihvatljivo prihvatljivo.
Činjenica da se policija uopće usudi tako ponašati prema građanima Republike Hrvatske je ono što nas sve duboko treba zabrinuti. Oni su ipak tu da nas štite i da nama služe, a ne da nas proganjaju zbog osjetljivosti aktualnog premijera i u skladu s ajhmanovskim moralnim idiotizmom njegova frenda, kojega je instalirao za ministra policije.
Srž Plenkovićeve vladavine je autoritarna trulež
Sve to je apsolutno antidemokratski. Božinović i njegova policija nam otkrivaju da u srži Plenkovićeve vladavine i habitusa nisu ni građanska prava, ni sloboda mišljenja, ni jednakost ljudi, nego nešto trulo i autoritarno. Korak po korak, kuhaju nas kao onu žabu iz poznate priče, tjeraju nas da se naviknemo da će nam se policija pojaviti na radnom mjestu bez ikakvog valjanog razloga da nas zapiše i popiše. Da nas natjera da sljedeći put kad vidimo na ulici Plenkovića, pregrizemo jezik. Da mu ne dobacimo kako mu je stranka lopovska. Da odustanemo od prosvjeda. Da prestanemo biti građani i postanemo uplašeni i krotki podanici.
Mnoge Hrvate sve to možda ne smeta, jer misle da se policija nikad neće njima pojaviti na vratima ni na radnom mjestu. No, zar su svi oni koje puzajuće uspostavljanje policijske države u RH ne zabrinjava doista sigurni kako mogu svoj cijeli život provesti, a da se nikad ne zamjere nekom HDZ-ovom moćniku? Jesu li sigurni da se može živjeti bez kičme?
Hrvatskoj treba više demokracije
Legendarni njemački kancelar Willy Brandt došao je na vlast krajem 1960-ih obećavajući Nijemcima da se “treba usuditi na više demokracije”. Obećanje je ispunio, a Njemačka je doživjela društvenu transformaciju od ustajalog i konzervativnog u moderno i doista demokratsko društvo. Baš to je ono što Hrvatskoj danas prijeko treba - još demokracije.
Plenkovićeva vlada i Božinovićeva policija rade suprotno, konstantno sužavajući prostore slobode u hrvatskom društvu. Utjeruju svima strah u kosti. Građanima RH to čime pohodeći njihova radna mjesta i hapseći ih zbog javne kritike premijera i policije, migrantima pendrecima i mecima.
Sve to znači da budućnost hrvatske demokracije ovisi o tome da se Plenkovića makne iz Banskih dvora, a Božinovića iz MUP-a. I to prije nego ove tiranske metode koje primjenjuju na onima koji nisu građani RH preusmjere i na one koji jesu. Policija koja je sebe uvjerila da nikoga ne maltretira time što ga bezrazložno obilazi na radnom mjestu lako će povjerovati da nikoga ne maltretira i dok mu lomi kosti.
*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.