ZAKAŠNJELI, ali neizbježni dolazak teme seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja žena u hrvatskom društvu na dnevni red javnosti, a zahvaljujući potresnoj priči beogradske glumice Milene Radulović o tome kako ju je silovao učitelj glume, domaću je desnicu isprva dočekao nespremnu.
To je razumljivo, jer desnicu prava žena zanimaju samo onoliko koliko bi ih mogli demontirati, primjerice inicijativama za zakonsku zabranu pobačaja, tj. kroz prizmu katoličke ideologije koja postojanje žena svodi na ulogu majke.
Ipak, nakon dva-tri tjedna i nakon što su zahvaljujući prvenstveno hrabrosti žrtava i novinarskom radu lijevo-liberalnih medija eksplodirali skandali u vezi seksualnog zlostavljanja na Akademiji dramske umjetnosti i Filozofskom fakultetu, domaća je desnica konačno smislila što će o svemu tome reći, a kako bi cijelu stvar što više moguće kompromitirala.
Peternel ustao u obranu Borasa
Desničarski spin o seksualnom zlostavljanju započeo je Igor Peternel, posvuduša desne scene, koji se u međuvremenu skrasio na poziciji predstojnika Ureda potpredsjednika Hrvatskoga sabora Miroslava Škore i predsjednika Odbora za ljudska prava Domovinskog pokreta.
Proziran kao i uvijek, Peternel je 12. veljače na svom Facebooku napisao sljedeće: "Boras je očajan, ispod svake akademske razine, sramota sveučilišta, ali još je poraznije to što ga takvoga moramo braniti i čuvati jer ostao je zadnja brana preuzimanja i uzurpacije sveučilišta od strane agresivne crvene klike s Filozofskog fakulteta. Dakle užasan je, ali ruše ga još gori i opasniji. Zanima me hoće li se objaviti imena dvojice profesora Filozofskog fakulteta koji su uznemiravali studentice. Znam o kojima je riječ i znam da se zato ta imena neće objaviti. Da je na njihovom mjestu slučajno netko politički i ideološki "nepodobniji", štrajkovi bi se već organizirali! To je nažalost takva zemlja!"
U tom trenutku je već bilo objavljeno ime Drage Roksandića, jednog od profesora s Filozofskog optuženog za seksualno zlostavljanje kolegica, a Peternel je na temelju toga krenuo izmišljati narativ kako je zapravo riječ o nekakvoj uroti, čime je skretao pažnju s merituma, a to je seksualno zlostavljanje žena u patrijarhalnom društvu. Za desnicu je ključno obraniti Borasa, a za zlostavljane žene koga briga.
Hasanbegović nastavio Peternelov spin
Isti dan je spin sličan Peternelovom počeo širiti i Zlatko Hasanbegović, pridruženi član Domovinskog pokreta, koji je valjda i predsjednik nekakve stranke Hrvatski blok. Teško je pratiti pretrčavanja principijelnog Hasanbegovića iz stranke u stranku, u svojoj političkoj karijeri promijenio ih je najmanje četiri.
Na sjednici saborskog Odbora za ravnopravnost spolova posvećenoj ovoj tematici Hasanbegović je, između ostaloga, rekao: "Rasprava je banalizacija i trivijalizacija javnog i političkog života. Odgovor o načinima zaštite od seksualnog uznemiravanja je banalan. Treba provoditi zakone kao i za bilo koje druge patologije. I rasprave lišiti ideologije. Ova je rasprava instrumentalizacija u svrhu obračuna u akademskoj zajednici. Ne bismo danas uopće raspravljali da beogradski slučaj Mike Aleksića nije poslužio javnom ruglu i kao toljaga u svrhu obračuna u akademskoj zajednici."
Hasanbegović je aludirao na činjenicu što je Roksandićevo ime objavljeno u medijima, a kako ne bi o tome bilo nikakve sumnje, zapitao se: "Jedan profesor je poslužio u funkciji obračuna. Zašto ne znamo imena ostalih prijavljenih s Odsjeka za povijest?"
Kako je Marija Selak Raspudić promijenila ploču
I tako se nastavilo građenje narativa o tome da je najvažnija stvar u svemu što je nečije ime objavljeno, a nečije nije, čime se žene koje su (bile) izložene seksualnom zlostavljanju ponovno gura na margine u temi u kojoj bi trebale biti u središtu.
Smiješno je i da inače intelektualno nezakinuti Hasanbegović, po tome izuzetak među domoljubima, cijelu stvar drži banalnom i samo pitanjem provođenja zakona, jer puko provođenje postojećih zakona ne garantira prestanak seksualnog zlostavljanja žena, već kažnjavanje počinitelja NAKON što su nekoga zlostavljali. Da bi se zlostavljanje smanjilo potrebno je mijenjati i društvene norme i svijest, što se ne može postići samo provođenjem zakona, što je naravno samo po sebi poželjno.
Predsjednica Odbora Marija Selak Raspudić, članica saborskog kluba Mosta, mu je na toj sjednici oštro replicirala: "Nakon pompozne replike moram vas podsjetiti da je ova zajednička sjednica organizirana prije tri tjedna, prije no što se o tom slučaju počelo pisati i nikako se s njime ne može dovoditi u vezu. Moguće je da ste Vi taj koji instrumentalizirate raspravu u svrhu vlastite promocije."
"Ne budimo licemjeri. Zašto se drže u tajnosti imena ostalih profesora. Isto je i s HRT-om, radi se o obračunu klanova, a ne odgovoru na problem", odgovorio joj je Hasanbegović, na što mu je Selak Raspudić rekla kako nije važno tko je ili nije otvorio Pandorinu kutiju, već da je kutija otvorena i da treba razgovarati o žrtvama studenticama jer je to ozbiljan institucionalan problem.
Samo dva dana kasnije, gostujući na N1, Selak Raspudić je promijenila ploču.
Selak Raspudić nastavila Hasanbegovićev spin
Na pitanje o Hasanbegovićevoj tvrdnji da se optužbe o seksualnom uznemiravanju koriste za obračune na zagrebačkom sveučilištu, ona je rekla sljedeće: "Nažalost, i to je istina, to je nešto od čega sam od početka strahovala. Dolazimo u situaciju da su određene skupine shvatile da bi bilo korisno ovu temu iskoristiti za neke druge političko-privatne prilike. Imate situaciju na Filozofskom fakultetu gdje je izašlo jedno ime i prezime jednog profesora s Odsjeka za povijest, dok je s druge strane javna tajna da postoje još dva profesora s istog odsjeka za povijest čija imena nitko ne želi spomenuti. Očito se imena vade ovisno o tome kako se mogu instrumentalizirati. Ja ih svakako neću spominjati jer se od početka zalažem da se ovaj proces odvija mimo medija i da se vrati u okrilje institucija."
Selak Raspudić je kao relativno friškoj pridošlici u desno-klerikalni milje trebalo vremena da shvati koju liniju treba pratiti, ali se ipak dovoljno brzo prešaltala i uključila u spin da su sve to nekakvi zakulisni obračuni, čime se pravu temu - a to je, ponovimo, seksualno uznemiravanje žena - nastavilo gurati u zapećak.
Ustvrdila je kako je "očito" da se "imena vade ovisno o tome kako se mogu instrumentalizirati", pritom za tu tvrdnju ne ponudivši nikakav dokaz. Po čemu je to očito? Koje su to "određene skupine"? Kakve su to "neke druge političko-privatne prilike"? Selak Raspudić je poznata po tome da mnogo govori kako bi malo rekla, pa ni ovaj put nije iznevjerila.
Zašto oni ne objave imena ostalih profesora ako je to tako važno?
Uostalom, ako osovina Peternel-Hasanbegović-Selak Raspudić već zna koja su to ostala imena, neka ih objavi. Roksandićevo je ime sada u javnosti, ne može se iz nje maknuti. Ako mu je time učinjena nepravda i ako se druge zlostavljače štiti, kako implicira spomenuta osovina, neka oni budu ti koji će stati na kraj još jednoj "uroti duboke države" tako što će zlostavljače javno prokazati.
Desničarski propagandni portali poput onoga Željke Markić, koji vrijedno amplificiraju njihov spin, stalno objavljuju naslove poput "Zašto ne znamo imena ostalih prijavljenih?". Evo im odgovora: zato što ste novinarski nesposobni. Ako toliko želite znati imena ostalih prijavljenih, onda se malo pozabavite istraživačkim novinarstvom, otkrijte ih i objavite. Ako ste nanjušili da u svemu tome postoji urota, istražite tematiku, nađite dokaze, nađite svjedoke i objavite o kakvoj se uroti radi. Ono, pokušajte se baviti novinarstvom, kad već glumite da ste novinari, a ne propagandisti klerikalne krajnje desnice.
Naravno, ne treba očekivati da će itko od njih objaviti bilo kakva imena ili odraditi potreban novinarski posao, jer smisao cijele ove propagandne akcije u kojoj različiti i naoko nepovezani akteri ponavljaju jedno te isto nije u tome da se dođe do istine, još manje da se ozbiljno uhvati u koštac s problemom seksualnom zlostavljanja na sveučilištu i u društvu, već da se širi lažni (kontra)narativ i da se plete nova teorija urote o Udbi ili "dubokoj državi" koja kontrolira Hrvatsku. To se sjeme vrijedno sije jer se na njegovim plodovima grade političke karijere na desnici.
Zapanjujuća podudarnost Roksandićeve obrane i desničarskog spina
Svi oni sugeriraju da je Roksandić žrtveni jarac, što je, koje li slučajnosti, bila i obrana holivudskog producenta Harveya Weinsteina kada ga je niz glumica optužio za seksualno nasilje.
>> Borasov profesor optužen za zlostavljanje poslao veliko priopćenje: To je lavina laži
Znakovito je da se spin koji šire Peternel, Hasanbegović, Selak Raspudić i desničarski propagandni portali savršeno uklapa u obranu koju je javnosti ponudio Roksandić, kojemu je notorni rektor Damir Boras, iako je znao za optužbe studentice, sredio titulu emeritusa. I Roksandić tvrdi kako je riječ o uroti koja nema veze sa seksualnim zlostavljanjem za koje ga optužuje čak pet studentica, od kojih su neke spremne svjedočiti i na sudu.
No, zahvaljujući desničarskom spinu, na zlostavljane studentice se lako zaboravlja u ovoj priči, iako su one tu najvažnije.
Najvažnije su žene žrtve zlostavljanja
Njihova je hrabrost da istupe u javnosti sa svojim mučnim iskustvima nešto čemu se treba dati dužna pažnja, koju u javnom prostoru uzima jeftino desničarsko naklapanje i ponavljanje tendencioznih pitanja čija je jedina svrha mućenje vode, a time onda i ekskulpacija počinitelja.
Cijela se stvar u konačnici svodi na sljedeće pitanje: kome vjerujete?
Djevojkama i ženama koje su u patrijarhalnom hrvatskom društvu u kojem se svakovrsno nasilje olako opravdava i ignorira ipak odlučile progovoriti o doživljenom zlostavljanju ili Peternelu, Hasanbegoviću, Selak Raspudić i portalu Željke Markić?
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala