Nedavno je izašla informacija koju su objavili ruski hakeri. Naime, prema njihovim izjavama koje, kako tvrde, počivaju na hakiranju baze podataka ukrajinske vojske, ukrajinska vojska je izgubila 1,7 milijuna vojnika. S obzirom na to da su hakeri izašli s vrlo šturom informacijom te nisu dodatno obrazložili te podatke, mnogi analitičari sumnjaju u njihovu pouzdanost. S druge strane, takvim procjenama se vrlo teško baviti i sve analitičke kuće ili neovisni analitičari analizu gubitaka rade na principu aproksimacije.
Procjene stručnjaka koji se bave gubicima tvrde da je ubijeno između 160 i 200 tisuća ukrajinskih vojnika. Kao osnova za procjenu gubitaka služi stranica UA losses (link 1.) na kojoj je identificirano gotovo 160.000 ubijenih, nestalih i zarobljenih. Grubom aproksimacijom, temeljenom na omjeru 4 prema 1 (ranjenih, nestalih itd. prema ubijenima), može se doći do brojke između 800.000 i 1.000.000 ljudi ukupno izbačenih iz stroja (ubijeni, ranjeni, zarobljeni, nestali itd.).
Ova brojka uključuje gubitke u svim granama ukrajinske vojske, policije, graničnog osoblja, nacionalne garde, osoblja SBU-a i stranih plaćenika. Ključni nedostatak ove procjene jest što se temelji isključivo ili gotovo isključivo na osmrtnicama i javno dostupnim podacima. Nije, primjerice, uključivala podatke s groblja i druge podatke koji nisu javno dostupni.
Za procjenu ruskih gubitaka postoji portal Mediazona (link 2.) koji je poimence izbrojao preko 120.000 poginulih, a zbog toga što je popis također nepotpun, procjena portala ide do 165.000 poginulih. Ti gubici uključuju rusku vojsku, nacionalnu gardu, osoblje FSB-a te Wagnerove plaćenike i regrutirane zatvorenike. U ovu brojku su uključene i snage LNR-a i DNR-a, ali tek od formalne ruske aneksije. Ono što se u toj procjeni ne uključuje su gubici snaga LNR/DNR u početnim mjesecima rata.
Koristeći vrlo grubu aproksimaciju na temelju procijenjenih gubitaka LNR/DNR snaga otkako su formalno ušle u rusku vojsku, dolazi se do brojke od oko 5-6 tisuća ubijenih pripadnika separatističkih snaga Donbasa u početnim mjesecima rata. Tako se dolazi do brojke od 170.000 poginulih u ruskoj vojsci. Valja napomenuti da u ovu brojku nisu uključeni gubici sjevernokorejskih snaga u Kurskoj oblasti.
Primjenjujući isti način procjene ukupnih gubitaka kao kod ukrajinske vojske (omjer 4 prema 1), otprilike se dolazi do brojke između 800 i 900 tisuća ukupnih gubitaka. To znači da ugrubo ruska i ukrajinska strana imaju donekle slične gubitke.
Također, gledajući tijek mobilizacije: Rusija i Ukrajina su tijekom rata regrutirali, mobilizirali između 30 i 40 tisuća ljudi mjesečno. Rusija je u posljednje vrijeme povećala taj broj i do 60 tisuća mjesečno. Grubom aproksimacijom to je između 1,2 i 1,6 milijuna mobiliziranih ljudi u 3,5 godine.
Iako su obje vojske doživjele rast u broju osoblja, regrutiranje/mobiliziranje osoblja se uglavnom koristilo za nadopunjavanje postojećih jedinica.
U cijeloj se priči oko gubitaka postavlja i pitanje kako su gubici na obje strane približno jednaki, a prilikom razmjene tijela poginulih vojnika ruska strana je isporučila značajno veći broj tijela ukrajinskih vojnika nego ukrajinska ruskih. Jedan dio objašnjenja leži u tome što se ukrajinska vojska zadnje dvije godine uglavnom brani i povlači. Ruske snage napreduju, a čak i kad nije značajan napredak, ruske snage ulaze u područja koja su ranije bila "ničija zemlja". Na toj liniji umire jako puno vojnika i nitko ne može pokupiti mrtve (čak ni ranjenike) dok se ne napreduje, a to je zadnje dvije godine uglavnom činila ruska vojska.
Drugu perspektivu su ponudili neki drugi analitičari koji tvrde da ukrajinske snage u zadnje dvije godine imaju veće gubitke nego ranije. Postoji nekoliko razloga za to. Prvi je što ruska vojska ima puno veću topničku moć, puno više raketa, što znači i puno više žrtava na drugoj strani. Drugi razlog je promjena taktike ruske vojske. Više se toliko ne šalju cijele jedinice u prodor, već izviđačke skupine (2-4 čovjeka).
Često se dogodi da se izviđačka skupina nađe u otvorenoj izmjeni sa stacioniranom ekipom (8-10 ljudi) na drugoj strani. U tom slučaju veća je vjerojatnost da će veći gubici biti na strani onih kojih je više. I treće, što je ključno, Kijev i dalje inzistira na ubacivanju dodatnih snaga na položaje koji se već nalaze u okruženju, poluokruženju ili drugim teškim okolnostima. Time Kijev usporava napredak ruskih snaga, ali je cijena ljudstvo.
Bez obzira na ispravnost procjena i analiza, stvarni broj gubitaka znat će se tek u godinama nakon rata. Na temelju analize javno dostupnih podataka i dinamike sukoba, stvarni omjer gubitaka u ratu složeniji je od pukog brojanja prikupljenih tijela ili brojanja javno dostupnih osmrtnica. Također, jako je teško očekivati objektivnost od sukobljenih strana koje žele, i čak moraju radi održavanja morala, svjesno umanjivati svoje gubitke i isticati gubitke druge strane.