Nakon osujećene dogovorene tučnjave maloljetnika kraj škole na splitskom Trsteniku, policija je najavila da će osim protiv maloljetnika provesti "kriminalističko istraživanje i protiv roditelja kako bi se utvrdilo postoje li elementi kaznenog djela Povreda djetetovih prava zbog zanemarivanja roditeljskih obaveza".
Drugim riječima, ako pronađu dokaze, istražitelji mogu prijaviti i roditelje ovih osmaša koji su, kako je rekonstruirano, tučnjavu dogovorili putem Snapchata. Prema našim informacijama, to nije prvi put da se ovakve tučnjave u školama Trstenik i Mertojak dogovaraju.
Mogu li roditelji odgovarati za ono što naprave njihova djeca? Razgovarali smo o tome s iskusnim pravnicima i akterima u sustavu brige o maloljetnim osobama.
"Prva asocijacija na ovu najavu splitske policije bio mi je postupak pokrenut protiv roditelja Koste Kecmanovića, dječaka koji je napravio pokolj u osnovnoj školi u Beogradu", rekao nam je Mirko Miličević, odvjetnik koji je 20 godina radio u državnom odvjetništvu.
Podsjetimo da je Vladimir Kecmanović osuđen za kazneno djelo izazivanja opće opasnosti jer je nepropisno skladištio oružje i streljivo i tako svom tada 13-godišnjem sinu omogućio počinjenje masovnog ubojstva, kao i za kazneno djelo zanemarivanja i zlostavljanja maloljetne osobe.
Miljana Kecmanović osuđena je zbog nedozvoljenog držanja, nošenja i stavljanja u promet oružja i eksplozivnih tvari, jer je njen DNK pronađen na čahuri u kabinetu za povijest u kojem je dječak počinio masakr, kao i za kazneno djelo zanemarivanja i zlostavljanja maloljetne osobe.
"U tom slučaju netko je morao odgovarati budući da dječak nije kazneno odgovoran, a javnost je tražila odgovornost. Prema članku 177. Kaznenog zakona kojim se i kod nas sankcionira povreda djetetovih prava, može se pokrenuti postupak protiv roditelja koji grubo zanemaruje podizanje, odgoj i obrazovanje svog djeteta.
Tu bi se moglo kazniti onoga tko daje svom djetetu neadekvatne odgojne obrasce, no tako nešto nije jednostavno dokazati. To pak policiju ne sprječava da postavi takvu hipotezu u nastavku kriminalističkog istraživanja te provjeri je li možda u nekom od ovih slučajeva bilo nesuradnje roditelja na otklanjanju ranijeg rizičnog ponašanja djece. Kao dokaz mogu poslužiti školski dokumenti koji bi na to ukazivali.
Osim toga, treba provjeriti jesu li djeca koristila neke predmete koje su im dostupnima učinili roditelji ili su ih možda roditelji dovezli do škole, pa bi u tom slučaju roditelji mogli biti osumnjičeni kao pomagači. Postoji i mogućnost da su roditelji skrivali neke dokaze, no to je malo vjerojatno.
Najrealnija mi se čini teza o mogućem počinjenju kaznenog djela povrede djetetovih prava, ali ne vidim mogućnost za osudu, osim u slučaju da su djeca i ranije pokazivala rizično ponašanje", analizirao je za Index bivši tužitelj prema čijim riječima je traženje kaznene odgovornosti zadnja linija obrane.
"Izglednije mi se čini da se roditelje obveže na uključivanje u programe zavoda za socijalni rad ili da im se na kraju oduzme roditeljska skrb. Vjerujem da policija sada želi pokazati refleks države prema suzbijanju takvih ponašanja koja imaju elemente radikalizma, kao i da se želi poslati jasna poruka da se to neće tolerirati", smatra odvjetnik Mirko Miličević.
Njegova kolegica koja je također radila kao tužiteljica, i to baš na slučajevima maloljetničkog nasilja, naglašava da bi se za procesuiranje roditelja morala pronaći snažna uzročna veza između onoga što dijete radi i ponašanja roditelja.
Podsjeća kako je Hrvatska 2009. ukinula strategiju borbe protiv maloljetničkog nasilja koja je počivala na znanstveno utemeljenoj prevencijskoj praksi. Nakon toga je, smatra, sve krenulo nizbrdo i sada imamo posljedice.
"Imali smo prevencijske programe koji su se temeljili na toj strategiji te su provođeni u određenim sredinama. Sada se za prevenciju maloljetničkog nasilja daje ogroman novac brojnim udrugama koje u stvarnosti ne rade ništa. Čudi me da situacija nije eskalirala i ranije.
Sada imamo hajku na roditelje, a škole također ne poduzimaju ništa jer se boje i roditelja i učenika", upozorava bivša državna odvjetnica.
Opisuje kako je u slučajevima na kojima je radila vidjela djecu kako se međusobno snimaju dok čine kaznena djela. Njima je, kaže, fora to što dijele nasilne snimke i međusobno se u tom ohrabruju.
"Njima nedostaje empatije, a onda neki od njih završavaju i kod psihijatara koji ih pak kljukaju tabletama bez da se naprave psihoanalize. Te tablete izazivaju ovisnost zbog koje na kraju ta djeca postaju još gora", govori nam jer je i sama vidjela više takvih slučajeva.
Smatra da bi uhićenja roditelja nakon ovakvih nasilnih ispada njihove djece bila čista glupost. Umjesto toga, zalaže se za vraćanje strategije o radu s djecom u koju treba uključiti i roditelje. "Zar da sudimo mami čiji je sin počinio seriju krađa? Pitao me nakon jednog takvog slučaja jedan otac što da radi sa sinom. Ja sam mu odgovorila: Pričajte s njim. Djecu moramo senzibilizirati na bol koju drugima nanose. S njima nitko u sustavu ne radi, a i suci koji na kraju procesuiraju njihove slučajeve ne služe nikome na čast. Imamo tragediju cijelog sustava", zaključuje.
"U slučajevima nasilja u kojima sudjeluju maloljetnici, odgovornost roditelja ostaje ključna. Ako dijete u ranijoj dobi ne dobije potrebne granice, podršku i modele ponašanja, veća je vjerojatnost da će nasilje usvojiti kao prihvatljiv obrazac, bilo pod utjecajem vršnjaka, bilo zbog šireg okruženja. Kao društvo imamo obvezu graditi okruženje u kojem se nasilje jasno odbacuje. To možemo postići jedino zajedničkim djelovanjem roditelja, škole i zajednice u kojoj dijete odrasta.
Nažalost, i u ovom je slučaju (dogovorene tučnjave u Splitu, op. a.) nasilje preneseno putem digitalnih platformi. To još jednom potvrđuje koliko je nužna sustavna edukacija i roditelja i djece o sigurnosti na internetu te o važnosti pravovremenog prijavljivanja nasilja u digitalnom prostoru.
Istodobno apeliram i na medije - svaka objava nasilnog sadržaja dodatno 'hrani' algoritme društvenih mreža, zbog čega taj sadržaj lakše dolazi do maloljetnika, potičući imitativno ponašanje.
Zato je iznimno važno izbjegavati senzacionalizam i omogućiti nadležnim institucijama da neometano obave svoj posao, bez dodatnog izlaganja djece nasilnim sadržajima", komentirao je Tomislav Ramljak, voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, splitski slučaj dogovorene tučnjave te najavu kriminalističkog istraživanja protiv roditelja.