Françoise-Athénaïs de Rochechouart de Mortemart (5. listopada 1640. - 27. svibnja 1707.), poznatija kao markiza de Montespan, bila je jedna od najmoćnijih i najkontroverznijih figura francuskog dvora 17. stoljeća.
Kao najpoznatija ljubavnica kralja Louisa XIV., poznatog kao "Kralj Sunce", igrala je ključnu ulogu u oblikovanju kulture i politike Versaillesa tijekom njegove zlatne ere. Njezina ljepota, duhovitost i ambicija učinili su je središtem dvorskih intriga, ali njezin pad, povezan s optužbama za skandale, označio je kraj njezina utjecaja. Njezino nasljeđe ostaje simbol raskoši, moći i složenosti života na francuskom dvoru.
Rođena 5. listopada 1640. u Lussac-les-Châteauxu, Françoise je potjecala iz ugledne plemićke obitelji Rochechouart de Mortemart, poznate po svojoj intelektualnoj oštroumnosti i šarmu.
Njezin otac, Gabriel de Rochechouart, bio je vojvoda de Mortemart, a majka, Diane de Grandseigne, prenosila je na djecu ljubav prema književnosti i umjetnosti. Françoise je odgojena u duhu katoličanstva i aristokratske elegancije, što ju je pripremilo za život na dvoru.
Godine 1663. udala se za Louisa-Henrija de Pardaillana, markiza de Montespana, s kojim je imala dvoje djece. Brak nije bio sretan jer je njezin suprug bio poznat po kockanju i dugovima. Ipak, brak joj je omogućio ulazak na dvor Louisa XIV., gdje je 1661. postala dvorska dama kraljice Marije Terezije.
Njezina zapanjujuća ljepota, plava kosa i duhovitost brzo su privukle pozornost, a 1667. započela je ljubavnu vezu s kraljem, zamijenivši prethodnu ljubavnicu, Louise de La Vallière.
Kao maîtresse-en-titre (službena ljubavnica) od 1670., Montespan je dominirala Versaillesom. Rodila je Louisu XIV. sedmoro djece, od kojih je šestero legitimirano, uključujući vojvodu du Mainea i groficu de Blois.
Njezin utjecaj protezao se izvan osobnog odnosa s kraljem: bila je pokroviteljica umjetnosti, podržavala pisce poput Jeana Racinea i Molièrea te oblikovala modu i društvene običaje dvora. Njezini raskošni apartmani u Versaillesu, ukrašeni umjetninama, odražavali su njezin status i ukus.
Montespan je bila poznata po svojoj oštroumnosti i karizmi, ali i po ambiciji i sklonosti intrigama. Njezin odnos s kraljem bio je strastven, ali buran, često obilježen sukobima s drugim dvorskim frakcijama. Unatoč tome, njezin politički utjecaj bio je značajan, a kralj ju je često konzultirao o važnim pitanjima.
Montespanin pad počeo je krajem 1670-ih, kada je izbio skandal poznat kao Affaire des Poisons (Afera otrova). Istraga je otkrila mrežu dvorskih intriga, uključujući optužbe za čarobnjaštvo i pokušaje trovanja.
Godine 1679., Montespan je povezana s Catherine Monvoisin, poznatom kao La Voisin, koja je optužena za pružanje ljubavnih napitaka i otrova. Iako nije bilo dokaza da je Montespan sudjelovala u ubojstvima, glasine o njezinoj umiješanosti u okultne rituale kako bi zadržala kraljevu naklonost narušile su njezin ugled.
Do 1680., Louis XIV. okrenuo se novoj ljubavnici, Madame de Maintenon, koja je bila suprotnost Montespaninoj ekstravaganciji. Montespan je postupno gubila utjecaj, iako je ostala na dvoru do 1691. godine. Nakon toga, povukla se u samostan Saint-Joseph u Parizu, gdje je posvetila posljednje godine dobrotvornom radu i pokajanju.
Françoise de Montespan umrla je 27. svibnja 1707. u Bourbon-l'Archambaultu, dok je liječila bolesti na ljekovitim izvorima. Njezina djeca s Louisom XIV. igrala su značajnu ulogu u francuskoj aristokraciji, a njezin sin, vojvoda du Maine, nastojao je očuvati njezino nasljeđe. Ipak, njezina povezanost s Aferom otrova bacila je sjenu na njezin ugled, često zasjenjujući njezin doprinos kulturi Versaillesa.