JUČER su svi svjetski mediji objavili vijest o smrti američkog misionara Johna Allena Chaua, kojeg su strijelama ubili pripadnici izoliranog i zaštićenog plemena u Indiji.
Lokalni ribar odveo je Johna Allena na Sjeverni Sentinel, jedan od Andamanskih otoka u bengalskom zaljevu, i omogućio mu pristup tom lokalnom plemenu, što je inače zabranjeno zakonom.
Naime, indijski zakoni strogo zabranjuju bilo kakav kontakt s pripadnicima tog plemena koje je netaknuto civilizacijom, a 2017. godine vlasti te zemlje donijele su zakon kojim se određuje kazna zatvora do tri godine za bilo kakav pokušaj snimanja videa ili fotografiranja plemena.
Iz medija smo doznali kako je John Allen Chau znao za lokalne zakonske odredbe, ali je unatoč tome, bilo iz misionarskih pobuda ili avanturističkog stila života, odlučio riskirati i bolje upoznati Sentinelce za koje mnogi kažu da su najopasniji domoroci na svijetu.
No tko su zapravo Sentinelci, kako žive i zašto je njihovo pleme tako strogo zaštićeno?
Ne znaju koristiti vatru
Pripadnike domorodačkog plemena ostali svijet naziva Sentinelcima iz jednostavnog razloga - stanovnici su otoka Sjeverni Sentinel koji se nalazi u bengalskom zaljevu.
Sentinelci nisu nikada imali kontakt s vanjskim svijetom, a govore svojim sentinelskim jezikom koji znanstvenici još uvijek nisu uspjeli dešifrirati. Uopće nisu tehnološki razvijeni, ne znaju brojati dalje od tri, ne bave se poljoprivredom, a koliko je poznato, ne znaju ni sami zapaliti vatru.
Napustili Afriku prije 60,000 godina
Pripadnici tog plemena niskog su rasta, prosječne visine oko 160 cm. Imaju tamnu kožu i jako kovrčavu kosu. Ukrašavaju se raznim ornamentima i crvenom bojom na odjeći, a znaju nositi svinjske lubanje.
Žene nose ogrlice i narukvice od konopca. Muškarci također nose ogrlice, ali su one deblje i šire.
Bave se lovom i sakupljanjem plodova. Od oružja koriste lukove i strijele te harpune, a žive u jednostavnim kolibama.
Prema informacijiama organizacije Survival International, pleme koristi dva tipa koliba. U većoj, obiteljskoj kolibi živi nekoliko obitelji, a u privremenim kolibama, koje nemaju zidove i koje često grade na plažama, privremeno obitava samo jedna obitelj.
Mada ne poznaju metalurgiju, ipak cijene metalne predmete. Znanstvenici su primijetili kako su prikupljali metal nađen na obali, uključujući i aluminijsku posudu koju im je ostavio jedan istraživač, i od njega izrađivali oruđe i oružje.
S obzirom na to da su tijela ubijenih ostavljali na plaži, stručnjaci smatraju da Sentinelci nisu kanibali.
Jedni su od prvih ljudi koji su u davna vremena, prije 60.000 godina, uspjeli napustiti Afriku i naseliti Andamanske otoke.
Smatra se kako pleme danas broji između 50 i 150 domorodaca.
Najopasniji domoroci na svijetu
Sentinelci su izuzetno opasno i negostoljubivo pleme. Svakoga tko im se pokušao približiti gađali su strijelama. Strijelama nisu gađali samo ljude nego i helikoptere ili bilo kakve druge njima nepoznate objekte.
Indijske vlasti su od 1967. godine pokušavale s njima uspostaviti kontakt. Ekspedicije je predvodio antropolog T.N. Pandit. Znanstvenici su domorocima na obali ostavljali darove, poput kokosovih oraha, s nadom da će Sentinelci tako postati miroljubivi i manje se bojati stranaca, no projekt je ugašen devedesetih godina prošlog stoljeća jer je nekoliko susreta s domorocima završilo tragično - stradalo je nekoliko ljudi.
2006. godine Sentinelci su ubili dva ribara koji su lovili preblizu njihovog područja.
Zakoni štite njih, ali i nas
Indijske vlasti zabranile su svaki kontakt sa Sentinelcima. Ne smije im se prići na udaljenost manju od 4,8 kilometara. Taj zakon nije donesen samo zbog domorodaca nego i zbog potencijalnih radoznalih posjetitelja. Naime, iskustvo je pokazalo da su oni izuzetno opasni i negostoljubivi te da kontakt s njima može biti opasan po život.
Naravno, zakon štiti i pleme. Naime, Sentinelci zbog svoje izoliranosti nisu bili izloženi mnogim za nas uobičajenim virusima te im obična gripa ili ospice mogu ozbiljno naškoditi, a možda čak i zbrisati cijelo pleme s lica zemlje.