Vijest da je uhićen Hrvoje Vojković zbog krivotvorenja dokumentacije za tri natječaja u poljoprivredi koja je raspisala Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, a bili bi plaćeni sredstvima iz EU fondova, nije iznenadila nikoga.
Otkad je 2021. u Hrvatskoj započeo s radom Ured europskog javnog tužitelja, bilo je nekoliko uhićenja političara koji su pokušali varati s EU fondovima. Vjerojatno najbizarniji primjer je bivši ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, koji je počupao trsove loze u vinogradu da bi dobio subvenciju iz EU fonda za sadnju vinograda i opremanje vinarije.
Ali primjer Hrvoja Vojkovića je još zanimljiviji, jer je trebao posaditi tulipane na brdu u Istri koje baš ne izgleda kao pogodno za sadnju takvog cvijeća (koje se najviše sadi u Nizozemskoj) da bi dobio poticaje EU.
Zašto je uopće Vojković trebao saditi tulipane da bi dobio poticaje za nešto sasvim nevezano, maslinik i turizam? Zapravo se radi o nečemu što radi većina vlasnika malih OPG-ova prilikom prijave na EU fondove, a to im savjetuju baš konzultanti za EU fondove.
Zašto je Vojković uhićen zbog tulipana iako je tražio sredstva za maslinik i turizam?
Vojković je krivotvorio dokumentaciju u prijavi za tri natječaja u poljoprivredi, ukupno je tražio oko 370.000 eura, ali u kontroli zahtjeva su otkrivene nepravilnosti pa mu sredstva nisu odobrena.
Uhićen je zbog toga što je lažno tvrdio da je posadio tulipane. Za sva tri projekta je zatražena potpora u vrijednosti od skoro 370.000 eura, sufinancirana sredstvima Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) po stopi od 85% te Državnog proračuna Republike Hrvatske po stopi od 15%.
Znači, tražili su se poticaji za nasad maslinika i staklenika za uzgoj povrća te pružanje turističkih usluga, a Vojković je "pao" jer nije zasadio tulipane. Kakve to veze ima jedno s drugim?
Vojković je tulipanima umjetno "pumpao" ekonomsku veličinu da bi dobio poticaje
Odgovor leži u načinu kako bodovanje i rangiranje projekata koji se prijavljuju na fondove EU za poticaje u poljoprivredi funkcioniraju. Jedan od kriterija koji obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) moraju ispuniti kada se prijavljuju na natječaje za programe sufinancirane iz fondova EU je "ekonomska veličina".
Primjerice, za prijavu na programe, tj. podmjere "Potpora za pokretanje poslovanja mladim poljoprivrednicima" 6.1, koja se financira iz fondova EU, potrebna minimalna ekonomska veličina je 2000 eura, a kod nekih je to 8000 eura.
Ako OPG nema "ekonomsku veličinu" veću od određenog minimalnog iznosa koji stoji u natječaju, onda automatski ne može dobiti potporu.
Što je ekonomska veličina poljoprivrednog gospodarstva i kako se računa?
Ekonomska veličina se računa preko Kalkulatora ekonomske veličine poljoprivrednog gospodarstva (EVPG). Njime se izračunava ukupan zbroj svih vrijednosti proizvodnje. Vrijednosti proizvodnje određene kulture su automatski zadane, a poljoprivrednici samo upisuju koliku površinu imaju pod određenom kulturom (ha). SO predstavlja ekonomsku veličinu u eurima. Cvijeće i ukrasno bilje ima daleko veću zadanu ekonomsku vrijednost po površini od ostalih kultura; žitarica, voća, uljarica, krmnog bilja, maslina, grožđa itd.
Za hektar pod "Cvijeće i ukrasno bilje (oranice, plastični tuneli)" dodjeljuje se ekonomska veličina od 123.473 eura, za hektar pod "Obična pšenica i pir krupnik" 629 eura po hektaru, "Koštičavo voće (šljiva, trešnja, višnja, breskva, marelica...)" 1993 eura/ha, "Grožđe za kvalitetna vina" 4686 eura/ha, "Stolne masline" 2110 eura/ha itd.
Zbog toga svi koji žele dobiti poticaje, a nemaju dovoljnu ekonomsku veličinu OPG-a za određenu mjeru, bilo da se radi o minimalnoj ekonomskoj veličini od 2000 eura, 8000 eura ili više, sade cvijeće da bi umjetno povećali ekonomsku veličinu na najbrži i najjednostavniji način.
Vojković je iskorištavao dobro poznatu rupu u sustavu poticaja za poljoprivredu
Dapače, konzultanti za EU fondove u pravilu savjetuju svojim klijentima da sadnjom cvijeća povećaju ekonomsku vrijednost svog OPG-a koji prijavljuju za poticaje po određenoj mjeri. Ne samo da je ekonomska vrijednost cvijeća po hektaru puno veća nego kod ostalih kultura nego ga je puno lakše i jeftinije saditi od maslina, vinove loze, voća itd.
Zapravo se radi o rupi u sustavu koja se masovno iskorištava. Gotovo je sigurno kako je i EU toga svjesna, ali odbija to promijeniti da bi omogućila malim poljoprivrednicima da "izvlače" novce iz EU fondova.
Na taj način dolazi do situacije da se mali poljoprivrednici, zapravo više vikend-poljoprivrednici, prijavljuju da bi dobili novac za obavljanje turističke djelatnosti ili sadnju dugogodišnjih nasada, kao Vojković, a sade tulipane i drugo cvijeće.
Pravila su se zbog zloupotrebe posložila, Vojković se možda još vodio po starima koja su bila blaža
Prema informacijama kojima raspolaže Index, pravila vezana za Kalkulator ekonomske veličine poljoprivrednog gospodarstva (EVPG) su se nedavno postrožila. Prije je bilo dovoljno samo prijaviti da postoje zasadi, a po novome treba imati račun za kupljeno sjeme, geo sliku nasada te račun da je to cvijeće (ili drugi nasad) zaista i prodano.
To je vjerojatno uvedeno upravo zbog toga što su mnogi umjetno napuhavali ekonomsku vrijednost svog OPG-a da bi ostvarili bodove za prijavu na natječaje kojima se EU fondovima financiraju programi OPG-ova, najčešće vezani za poljoprivredu i turizam.
Postoji mogućnost da je Vojković radio po starom pravilu ili s očekivanjima na temelju starog pravila, a to znači da je očekivao kako samo mora prijaviti sadnju tulipana i nitko to neće provjeravati.
Sustav dodjele poljoprivrednih poticaja EU fondova se masovno iskorištavao
Kao i svaki drugi sustav subvencija i poticaja, EU fondovi su puni "rupa" koje se iskorištavaju. Jedina razlika između Vojkovića i na tisuću onih u Hrvatskoj koji su dobili EU poticaje na istu "foru" je ta što on nije imao ni minimum integriteta da zaista zasadi tulipane.
Mnogi su dobili sredstva na isti način, umjetnim povećavanjem ekonomske vrijednosti OPG-a sadnjom cvijeća. Najnepošteniji među njima nisu uopće sadili to cvijeće, nego samo prijavili da postoji, kao Vojković.
Oni malo više pošteni su ipak posadili cvijeće, ali samo da bi dobili poticaj, a to cvijeće uopće nisu prodavali, nego su ga pustili da propadne. "Najpošteniji" su posadili cvijeće da bi dobili poticaj financiran EU fondovima, pobrali ga kada je naraslo i prodali, ali se više nikada nisu vratili cvjećarstvu.
Javne subvencije su uvijek plodno tlo za korupciju i prevare bez obzira na to radi li se o malim OPG-ovima ili velikim kompanijama
U svakom slučaju je cijeli sustav nakaradan, a posebno brine to što u pravilu konzultanti za EU fondove savjetuju OPG-ovce da to rade. Ništa ilegalno (ako se zaista posadi), ali svejedno pomalo prevarantski, "kokošarski".
Najnovijim izmjenama su se pravila postrožila pa više nije tako jednostavno dobiti poticaje na nešto što je u stvarnosti fiktivna ekonomska vrijednost poljoprivrednog gospodarstva, ali time se zatvorila samo jedna rupa u sustavu dodjele poticaja iz EU fondova.
Problem s dijeljenjem javnih novaca putem subvencija, a EU fondovi su praktički subvencije, manjak je odgovornosti. Dijeli se nečiji drugi novac, javni, pa oni koji ga dijele nemaju poticaj da kontroliraju način na koji se dijeli. Da je to njihov osobni novac, drugačije bi se ponašali.
Poljoprivredni poticaju su jedan od najvećih izvora korupcije u EU. OPG-ovci su u cijelom tom sustavu skoro nevidljivi, ali u principu njihove umjetna napuhavanja ekonomske vrijednosti nisu ništa manje maliciozna od prevara velikih kompanija, samo jednostavnija i manje vrijednosti.