VJETAR koji je u ponedjeljak poharao Zagreb i sjeverni Jadran svakako je izuzetan, ekstreman vremenski događaj, no teško je reći u ovom trenutku koliko je on izravno vezan za klimatske promjene, poručuju iz Državnog hidrometeorološkog zavoda.
Kao što smo već više puta ponavljali, pojedinačne vremenske događaje generalno nije zahvalno povezivati s klimatskim promjenama, a to osobito vrijedi za vjetrove. Klimatske promjene očituju se u trendovima.
„Za sada nemamo informacija o tome koliko dugo u Zagrebu nismo imali ovakav vjetar, no svakako je riječ o rijetkom i ekstremnom vremenskom događaju“, rekao je za Index klimatolog Ivan Güttler.
Za sada imamo samo podatke da je najveća brzina vjetra izmjerena u Zagrebu bila 101 km/h, da je prosječna brzina vjetra iznosila oko 5o km/h, dok je jedna od jačih oluja zabilježenih prije toga bila ona od 97 km/h koja se dogodila 11. studenog 2013.
Prema DHMZ-u, najjači udari vjetra brzine 162 km/h u ponedjeljak su zabilježeni na mostu za Krk na sjevernom Jadranu, dok je na postaji Zagreb-Grič izmjerena brzina od 101 km/h (tablica dolje).
Najviše kiše, čak 139 litara po četvornom metru, palo je na Plitvičkim jezerima. Naši stručnjaci predviđaju da će se jaki vjetrovi i obilne kiše nastaviti, što pak znači da bi moglo biti problema s poplavama.
Foto: DHMZ
Postoji li veza između klimatskih promjena i jačine vjetrova?
Od kada je postalo jasno da klimatske promjene utječu na razne vremenske pojave, znanstvenici širom svijeta nastoje odgonetnuti kakva bi mogla biti povezanost između njih i opasnih ekstrema, uključujući oluje, uragane i sl. Naš stručnjak ističe da je učestalost i snagu ekstremnog vjetra teže izravno povezati s klimatskim promjenama nego primjerice oborine ili temperature.
„Kada je riječ o temperaturama, u svim pojavama možemo vidjeti ljudski utjecaj. Kada govorimo o oborinama, odnosno o sušama ili o ekstremnim kišama, u 40% do 50% situacija pronađeni su argumenti da je ljudska aktivnost pridonijela njihovom trajanju, intenzitetu i prostornoj veličini. Međutim, kada govorimo o vjetru, stvari su nešto nejasnije. Ekstremne brzine vjetra i događaji koji do njih dovode predmet su suvremenih klimatskih istraživanja. Potrebne su nam puno gušće mreže i puno dulji nizovi mjerenja vjetra u Hrvatskoj i u Europi kako bismo mogli robusno procijeniti statistike takvih događaja“, tumači Güttler.
Foto: DHMZ
Uragani postaju razorniji
Više istraživanja provedenih posljednjih nekoliko godina ipak je pokazalo da neki vjetrovi, poput uragana, dobivaju na razornosti zbog klimatskih promjena. Naime, usporedbe klimatskih simulacija 15 tropskih ciklona u Tihom, Indijskom i Atlantskom oceanu s predindustrijskim i sadašnjim temperaturama utvrdile su da je zagrijavanje oceana i atmosfere povećalo količine oborina koje su oni donijeli za 5 do 10% iako su brzine vjetrova pitom uglavnom ostale nepromijenjene.
Ista studija, objavljena u časopisu Nature, pokazala je da bi u svijetu toplijem za 3 do 4°C količine kiše u uraganima mogle narasti čak za trećinu, a brzine vjetrova za oko 50 km/h.
Slabljenje provjetravanja, jačanje lokalnih nevremena
Jedno istraživanje znanstvenika s MIT-ja objavljeno u Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) pokazalo je da klimatske promjene dovode do preraspodjele energije u atmosferi. Posljedica je da s globalnim zagrijavanjem u sjevernoj hemisferi ljeti slabe izvantropske ciklone. To pak znači da se mase zraka nad određenim područjima Sjeverne Amerike, Europe i Azije sporije premještaju te da provjetravanje i čišćenje zagađenog zraka nad gradovima slabi.
Za razliku od silovitih tropskih ciklona, kao što su uragani, izvantropski cikloni su veliki vremenski sustavi koji funkcioniraju između tropskih krajeva i sjevernih polarnih područja. Njih pokreću horizontalne razlike u temperaturama atmosfere – razlike u prosječnim temperaturama između sjevernijih i južnijih geografskih širina hemisfere. Budući da se Sjeverni pol zagrijava brže od ostalih dijelova svijeta, ta se razlika smanjuje pa energija izvantropskih ciklona slabi. Studija je pokazala da je energija raspoloživa za te velike sustave od 1979. pala za oko 6%.
S druge strane modeli pokazuju da zatopljenje ljeti donosi snažnije i razornije lokalne grmljavinske oluje. Naime, prema istoj studiji energija raspoloživa za takva manja, lokalna olujna nevremena porasla je za 13%.
Srednje brzine vjetra u Europi postupno slabe, ali ne zbog klime
Güttler kaže da je zanimljivo da neka mjerenja u Europi posljednjih godina pokazuju trend smanjenja srednje brzine vjetra u najnižim slojevima atmosfere.
„To se ne povezuje s klimatskim promjenama nego s povećanjem hrapavosti površine, odnosno s urbanizacijom, pošumljavanjem i izgradnjom vjetroelektrana. To može jednim dijelom objasniti činjenicu da se na velikom broju lokacija u Europi kroz duži niz od 30 do 40 godina bilježi trend smanjenja srednjih brzina vjetra.“
Naravno, kao što je pokazala studija u PNAS-u, ono što vrijedi za prosječne brzine, ne vrijedi nužno i za ekstremne slučajeve.
Vjetroelektrane pridonose zagrijavanju
Kad smo već spomenuli vjetroturbine, koje se doživljavaju kao dio rješenja za klimatske promjene, nije na odmet istaknuti da su neka novija istraživanja pokazala da one, zbog svojeg učinka na strujanje zraka, zapravo pridonose globalnom zagrijavanju.
Primjerice, studija koju su 2018. u časopisu Joule objavili znanstvenici s Harvarda utvrdila je da bi zadovoljavanje današnjih američkih potreba za energijom (0.5 TW e) vjetroturbinama podiglo temperaturu nad kontinentalnim dijelom SAD-a za 0,24 °C. Znanstvenici priznaju da su utjecaji vjetroturbina na klimatske promjene značajno manji od onih koji dolaze od fosilnih goriva, no ipak su oko 10 puta veći od efekata što ih stvaraju solarne ploče.
Zbog klime ciklone sele sve sjevernije
Kada je riječ o utjecaju klimatskih promjena na vjetrove u Europi, osnovni trend koji se za sada jasno prepoznaje i čije se jačanje očekuje u ostatku 21. stoljeća jest seljenje ciklona sve više prema sjeveru.
„Tu postoji i fizikalni mehanizam koji to tumači, a seljenje će pridonijeti tome da će sjever Europe biti još kišniji, a jug još sušniji, što inače predviđaju modeli za klimatske promjene“, kaže naš sugovornik.
Istraživanje vjetrova je vrlo zahtjevno
Güttler upozorava da je trenutni događaj za sada još uvijek nemoguće interpretirati. Za takve interpretacije ponekad su potrebne godine.
„Ovakvih ekstremnih događaja ima malo. Vjetar je usto puno teže mjeriti u prostoru; teža su kvalitetna mjerenja brzine vjetra nego količine kiše ili temperature zrake. Kada se dogodilo olujno nevrijeme s poplavama 2014., kod nas u Gunji i u okolnim krajevima, prvi ozbiljni znanstveni radovi koji su to interpretirali pojavili su se tek dvije godine kasnije“, pojasnio je klimatolog.
Ipak, kaže da je za očekivati da će klimatske promjene jačati snagu ekstrema.
„Jednostavno govoreći možemo generalno reći da više CO2 u atmosferi znači da je efekt staklenika jači te da se više vlage i energije zadržava u klimatskom sustavu. To pak podrazumijeva da svi ekstremi koji se događaju imaju više energije na raspolaganju, odnosno da mogu biti jači te da se mogu zadržavati duže i na većem području“, zaključio je Güttler.