Rat zbog Jenkinsova uha (engl. War of Jenkins' Ear) bio je oružani sukob između Kraljevine Velike Britanije i Španjolskog Carstva, započet 1739. godine. Iako su se borbe povezane izravno s ovim ratom odvijale uglavnom do 1742., sukob je kasnije uklopljen u širi Rat za austrijsko nasljeđe, koji je trajao do 1748. godine.
Ime je dobio po incidentu iz 1731., kada su španjolski obalni stražari presreli britanski brod kojim je zapovijedao Robert Jenkins, optužili ga za krijumčarenje i odsjekli mu uho.
Iako je Jenkinsovo uho poslužilo kao simboličan povod, stvarni uzroci sukoba bili su ekonomske prirode. Britanski trgovci sve su se više sukobljavali sa španjolskim vlastima u Karipskom moru i Južnoj Americi zbog strogih ograničenja trgovine.
Španjolska je nastojala zaštititi svoj kolonijalni monopol, dok je Britanija željela proširiti utjecaj i pristup unosnim tržištima Novog svijeta. Napetosti su dodatno pojačale političke borbe u Londonu: opozicija je koristila incident s Jenkinsovim uhom kako bi oslabila vladu premijera Roberta Walpolea, poznatog po pokušajima održavanja mira sa Španjolskom.
Rat je službeno započeo 12. listopada 1739., kada je Britanija objavila rat Španjolskoj. Iako toga dana nije vođena bitka, taj datum označava početak oružanih sukoba. Već u studenom iste godine britanska flota pod zapovjedništvom Edwarda Vernona napala je i zauzela Portobelo, važnu španjolsku luku u današnjoj Panami.
Ova pobjeda izazvala je euforiju u Britaniji i stvorila dojam da će rat biti kratak i jednostavan. No ubrzo se pokazalo da Španjolska ima dovoljno snage i strateških prednosti da pruži žestok otpor.
Najveći i najpoznatiji sukob dogodio se 1741. tijekom Opsade Cartagene de Indias. Britanska flota, jedna od najvećih ikad poslanih u to doba, doplovila je pred obalu današnje Kolumbije kako bi zauzela strateški važnu luku Cartagena de Indias.
Vernon je doveo više od 180 brodova i 25000 ljudi, dok je španjolska obrana bila brojčano slabija, ali izuzetno dobro organizirana pod vodstvom Blasa de Leza, legendarnog zapovjednika poznatog po hrabrosti, ratnoj lukavosti i osobnim ranama (bio je bez jedne noge, jedne ruke i jednog oka).
Nakon višemjesečnih borbi, bolesti i logističkih problema, Britanci su doživjeli težak poraz i povukli se s velikim gubicima. Cartagena je ostala pod španjolskom kontrolom, a britanska javnost bila je šokirana ishodom.
Nakon tog neuspjeha, sukobi su se nastavili u obliku manjih pomorskih i kolonijalnih okršaja u Karipskom moru i oko španjolskih kolonija. Rat zbog Jenkinsova uha postupno se spojio s Ratom za austrijsko nasljeđe, što mu je promijenilo karakter i razmjere. Fokus se polako premještao s američkih teritorija na europsko bojište, a kolonijalni sukob gubio je samostalnu dinamiku.
Sukob je formalno okončan Aachenskim mirom (1748.), kojim je završen i rat za austrijsko nasljeđe. Unatoč britanskoj ratnoj retorici s početka sukoba, teritorijalne i trgovačke promjene bile su minimalne. Britanija nije uspjela proširiti svoje trgovačke privilegije u španjolskim kolonijama, dok je Španjolska zadržala kontrolu nad ključnim lukama i rutama.
Britanci su zadržali pravo na "asiento" ugovor, trgovinu robovima s hispanoameričkim kolonijama, ali u praksi je on bio znatno ograničen.
Rat je imao i političke posljedice: ugled premijera Walpolea, koji je bio protiv rata, ozbiljno je narušen, dok su u Španjolskoj učvršćene politike stroge obrane kolonijalnog monopola.
Danas se Rat zbog Jenkinsova uha često opisuje kao sukob koji je počeo zbog propagandnog incidenta, ali je odražavao dublje ekonomske i geopolitičke napetosti između dviju kolonijalnih sila. Iako nije donio velike teritorijalne promjene, imao je važnu ulogu u oblikovanju odnosa između Britanije i Španjolske u 18. stoljeću i poslužio je kao uvod u šire europske ratove koji su uslijedili.