Foto: Twitter
TEORIJA o sukobu civilizacija, koju je pokojni američki politolog Samuel Huntington prvi put iznio u istoimenom članku 1993., došla je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu kao naručena.
U tom članku, Huntington je predstavio kulturni, odnosno civilizacijski "identitet", za razliku od ideologije ili nacije, kao glavni izvor saveza i sukoba u međunarodnoj politici. Kao što David Batashvili piše za The Hill, njegov je koncept bio snažan i uvjerljiv tada, ali i danas kada globalni džihadistički pokret praktički vodi rat protiv Zapada.
Rusija pokušava opravdati svoju ulogu u očima Zapada kao "manje zlo"
Čim je Vladimir Putin 2000. došao na vlast u Moskvi, Rusija je počela koristiti Huntingtonovu ideju kako bi izvršila utjecaj na Zapad koji je izgubila raspadom Sovjetskog saveza i promocijom "svjetskog komunizma".
Još važnije, koristi je kako bi opravdala Putinov režim u očima svjetske javnosti, unatoč njegovom autoritarizmu i agresivnoj vanjskoj politici, o čemu prvenstveno svjedoče ratovi u Gruziji, Ukrajini i Siriji.
Kako je Rusija intenzivirala aktivnosti van svojih granica u posljednje tri godine, u propagandne svrhe se još više okrenula argumentu o sukobu civilizacija. Rusija ne pokušava uvjeriti Zapad da je inherentno dobra, jer to bi bilo previše neuvjerljivo. Umjesto toga, tvrdi da su svi ostali neprijatelji Zapada gori od nje, pogotovo islam, piše Batashvili.
Islam je neprijatelj, dekadentni Zapad je na putu za propast
Iako se ruski establišment rijetko referira na Huntingtona izravno, diskurs o civilizacijskom konfliktu prisutan je još od ranih 2000-ih i Čečenskog rata.
Argumenti koje ruski "informacijski ratnici" u medijima i na društvenim mrežama koriste danas isti su kao i prije 15 godina: Islam je neprijatelj. Dekadentni Zapad je na putu za propast i preuzimanje od strane muslimana, isto kao što su Rimsko carstvo preuzeli barbari. Moderna demokracija ne može se nositi s ovim izazovima. Zapadne političke elite izdale su svoje populacije i osudile je na propast.
Svi ovi argumenti koristili su se u Rusiji daleko prije nego što su naišli na plodno tlo u Europi i Americi.
Miks istine, laži i pogrešne interpretacije
Naravno, sve bi te teze bile jalove da ne postoje određeni vrlo ozbiljni problemi na Zapadu. Visoka stopa kriminala među imigrantskom populacijom, kao i terorizam, činjenica je, piše Bakashvili. Isto vrijedi za očitu nesposobnost političkih elita da se uspješno nose s tim problemima.
No ruski recept za propagandu je miks istine, laži i pogrešne interpretacije. Takav koktel Moskva koristi kako bi demoralizirala i dezorijentirala ciljana društva na Zapadu te zadobila "mekanu moć".
Dakle, ruska propaganda ima dva glavna cilja. Prvi i općenitiji je uljepšati rusku ulogu u međunarodnoj politici. Putinova Rusija je očito "odmetnuta država" u međunarodnoj zajednici. No gledano kroz prizmu sukoba civilizacija, Rusija više nije glavni antagonist, već potencijalni saveznik protiv islama, koji se percipira kao glavna prijetnja zapadnoj civilizaciji.
Drugim riječima, Moskva želi da Amerika i Europa počnu rezonirati po principu "pa što ako Rusija želi progutati svoje susjede, svejedno ih trebamo (na svojoj strani) u borbi koja je zaista bitna."
Umjesto komunizma, desni šovinizam i nepovjerenje prema demokraciji
Drugi cilj je širenje utjecaja kroz ideologiju. Od Oktobarske revolucije 1917. Moskva se oslanjala na ideologiju kao glavni instrument vanjske politike. Padom Sovjetskog Saveza izgubila je komunizam kao ideološki izvozn proizvo, no Putin ga je zamijenio s nečim drugim: desničarskim šovinizmom i nepovjerenjem prema modernoj demokraciji i postojećem svjetskom poretku.
Ovaj propagandni projekt vrši se kako na ruskom jeziku, među ruskim manjinama u inozemstvu (pogotovo bivšim ruskim kolonijama), tako i na engleskom, u suradnji s radikalno desnim strankama i pokretima diljem Zapada.
Naravno, Rusija i dalje gaji veze s tradicionalnim radikalno lijevim strankama kao što je DIe Linke u Njemačkoj, ali primarni fokus sada je na krajnjoj desnici. To uključuje čak i izravnu financijsku pomoć, kao u slučaju Front National u Francuskoj pod vodstvom Marine Le Pen, koja ima realne šanse osvojiti predstojeće predsjedničke izbore.
Putinov kleptokratski režim nema istinsku ideologiju
Drugim riječima, Moskva se nametnula kao glavni saveznik populističke desnice u borbi protiv islama i, još važnije, zapadnog establišmenta. Plan je poremetiti zapadnu demokraciju i oslabiti političku volju za otpor ruskim geopolitičkim ambicijama.
A ako takve stranke osvoje vlast u pojedinim europskim zemljama, to bi još više poslužilo ruskim interesima.
No Putinov režim nije u biti temeljen ni na kakvoj ideologiji. Radi se o klasičnoj kleptokraciji. Iskrivljeno korištenje Huntingtonove teorije o sukobu civilizacija koristi se oportunistički i samo je dimna bomba kojom Moskva prikriva svoj imperijalistički projekt, zaključuje Batashvili.