Više od 100 godina Varteks je bio simbol mode i kvalitete, tekstilni div iz Varaždina koji je zapošljavao više od 10.000 radnika.
Njegovi besprijekorni sašiveni odjevni predmeti prodavali su se u Londonu, Oslu, New Yorku, Berlinu i širom Zapada. Imao je vlastite robne marke, robne kuće i brojne prodavaonice. Generacije obitelji iz Varaždina i okolice radile su u Varteksu.
O tome kako je rastao Varteks i što ga je bacilo na koljena u dva je nastavka govorila HRT-ova emisija Labirint.
Radnici: Jadno i žalosno
O situaciji kakva je danas u Varteksu govore radnice koje su se nedavno štrajkom borile za dvije neisplaćene minimalne plaće. Jadno je i žalosno, kažu, da je do toga moralo doći.
"Nitko ne želi ovu situaciju u kojoj se sad nalazimo, ali ovo sada, bilo je previše. Dolaziš, ne dobiješ osnovnu plaću od minimalca, 650 eura. Strašno", kaže jedna od oko 600 radnica nekadašnjeg tekstilnog diva.
Žalosni su, jer se osjećaju zapostavljeno i zaboravljeno od Uprave koja nema odgovora i ne znaju kakva je budućnost Varteksa koji je utkan u svaku poru grada Varaždina i varaždinskoga kraja. "Problem je nastao prije mnogo godina i pod vodstvom drugih uprava i to se samo gomila, gomila, gomila i nažalost nitko od tih bivših uprava nije odgovoran za to što se događa", tužno govori radnica.
Stariji radnici sa sjetom govore o tome kako je Varteks nekada bio poput države u državi, i to socijalnoj. Radnici su imali svojeg liječnika, pa i ginekologa, jer uvijek je najviše žena radilo, Varteksovi su autobusi vozili radnike na posao i s posla, više generacija Varteksovih radnika živjelo je u zgradama izgrađenima za njih, a tisuće kuća u Varaždinu podigli su upravo Varteksovi radnici.
Loša privatizacija
Problemi su krenuli s početkom privatizacije 1990-ih. Unatoč ideji da oko pet tisuća radnika postanu dioničari, presudili su neki glavni akteri privatizacije i tadašnja politika.
Melita Kliček, zamjenica predsjednika radničkog sindikata Varteksa, smatra kako je privatizacija Varteksa krenula u krivo vrijeme. Krajem 1994. godine Anđelko Herjavec postavljen je za generalnog direktora. On je najavio otpuštanje radnika. "Ja računam da bi trebalo biti otprilike 400 ljudi viška, i to najviše u Tivaru i zatim u ovim većim službama", rekao je tada Herjavec.
Kliček ističe kako je Herjavec imao tendenciju micati proizvodnju iz Varteksa, znači onaj čisti biznis da bude jeftinije i zbog više zarade. Da se proizvodnja premjesti u Indiju gdje je jeftinije. "Smanjili su radnike, zatvorio se jedan pogon, ali uvijek je bio gubitak, od kuda?" pita se Kliček. Dodala je kako je svaka uprava došla s riječima 'mi ćemo spasiti Varteks'. Ali nitko nije spašavao Varteks.
Prenamjena prostora i prodaja nekretnina
"Nakon Herjavca počinje se stvarati atmosfera od dioničara. Mislim da je došlo do situacije u kojoj ti ljudi ne razmišljaju na način proizvodnje i održavanja Varteksa dalje. Oni razmišljaju o prenamjeni Varteksovog prostora koji se sastoji od 220 tisuća kvadratnih metara s jedne strane i 42 tisuće kvadratnih metara s druge strane ceste. Indikativno je da je Urbanistički zavod grada Zagreba napravio za Varteks program Varteks, u prosincu 2006. godine. Čitav jedan elaborat koji govori o budućoj prenamjeni Varteksovog prostora. Mislim da tu nema prostora za nikakvu tvornicu", rekao je Josip Tot, bivši direktor Varteksovih tvrtki u Stockholmu, Londonu i Genevi.
"Ispalo je da Varteks živi i dalje. Varteks dolazi u tzv. predstečajnu nagodbu i počinje se na neki način konsolidirati, ali u znatno manjem obimu proizvodnje i u znatno manjem obimu čitavog prometa. I onda se pojavljuje gospodin Nenad Bakić. Dana 17. kolovoza 2017. godine se održala skupština dioničara Varteksa. Na toj skupštini nije bilo Bakića, ali je bio gospodin Zoran Košćec. Ja sam ga pitao je li gospodin Bakić tu, on mi je odgovorio da nije i da on ima njegovu punomoć. Ta je skupština bila jedna farsa. Na njoj se morao prihvatiti prijedlog jedne engleske firme, koja dolazi s 5 milijuna eura i spasit će Varteks. Oni su uzeli neko ime firme i adresu od vrta i dvorišta St. Paul's katedrale u Londonu", ispričao je Josip Tot.
"Feeling napretka"
Dodao je kako je tada bilo rečeno da bi taj čovjek ušao u program Varteksa, da se treba smanjiti vrijednost dionice s 50 kuna na 10 kuna. "Cilj toga je bio da se smanji vrijednost dionica da bi se s novcima koje je posudio gospodin Bakić kupilo što više dionica", govori Josip Tot.
"Englezi su odustali. A ja sam imao likvidnosti dosta jer su mi neke druge investicije bile dobre i rekoh, što sad? Dođem i na skupštinu, dokapitaliziram jedinu praktički firmu i tako postanem značajan dioničar s ulogom koji je s neke strane velik, ali s druge strane nije baš tako ekstravagantno velik i tako sam postanem značajan dioničar u kompaniji, nadajući se da će ona, to je bilo 2018., s tim svježim kapitalom uspjeti sanirati operativne probleme, da se kupi vrijeme, dok ne izvrši predstečajnu nagodbu", ispričao je Nenad Bakić, najveći dioničar Varteksa (2014.-2023.), predsjednik Nadzornog odbora (2018.-2022.) te predsjednik Uprave Varteksa 2019.
"Kad je došao gospodin Bakić, mi smo bili doslovno na koljenima. Ne mogu opisati koliko je to bila pozitiva, kupila se tkanina, kreiralo se, radile su se kolekcije, proljeće-ljeto, jesen-zima. Imao si taj feeling napretka", rekla je Kliček.
"Pogodila nas je korona"
Tomislav Babić, predsjednik Uprave Varteksa od 2020. do 2022., u Varteks je došao početkom 2019. godine u dogovoru s gospodinom Bakićem. "Imali smo istu viziju da od jedne posrnule tekstilne tvornice možemo stvoriti jednu uspješnu modnu kompaniju. U tom razdoblju mi smo 15 dućana otvorili, od toga dva u Sloveniji. Slovenija je bio naš prirodni korak s Varteksom, onda Srbija", rekao je.
"Mi smo počeli proizvoditi modu. Počeli smo ugrađivati najbolje svjetske materijale u odijela, primjerice Loro Piano. To odijelo ne smije koštati ispod 3000 eura, inače vam Loro Piano neće prodati materijal jer sramotite njihov brend. Mi smo ipak uspjeli dogovoriti s njima da kupimo od njih najbolje materijale. A onda je došla korona. Taj prvi val strašno nas je pogodio", rekao je Bakić.
Počele su transakcije s nekretninama. Bakić je sve dogovorio, međutim Hrvatska banka za obnovu i razvoj je rekla ne. "Kada sam vidio da od te prodaje nekretnina neće biti ništa i da ne možemo spasiti firmu, ja sam predložio Nadzornom odboru stečaj. Smatrao sam da će sa stečajem radnici dobiti svoje sljedeće tri plaće, da će vjerovnici dobiti i svoja potraživanja, a da će nešto ostati i vlasnicima. Nažalost, to Nadzorni odbor nije prihvatio i nakon toga sam ja otišao", rekao je Bakić.
"Old money brend" i vjera u nadu
Stjepan Čajić, drugi najveći dioničar Varteksa 2023., smatra kako je Varteks iskonski old money brend. "Gdje god da odem, potpuni stranac mi kaže, you look good. Meni se to ne događa nikad, već samo kad obučem Varteks odijelo. Netko se može truditi da napravi to preko noći, ali nitko ne može fejkat 100 godina tradicije", rekao je.
"Ja sam trebao samo privremeno poslužiti kao nekakva premosnica, kada je došao covid. U tom periodu je bilo jako teško i meni je prezentirana ta dosta pozitivna priča. Tu sam gdje jesam i pokušavam izvući najbolje iz situacije. Ne vjerujem baš u nekakve državne intervencije, da bi država trebala išta i porezni obveznici spašavati svojim novcima. Ono što mi trebamo, trebamo zainteresirati porezne obveznike s kvalitetom naših odijela da uđu u dućane i kupe tu odjeću. I to je ono čemu se nadam i što mislim da ćemo sigurno uspjeti", rekao je Čajić dodavši kako tvrtka ne gubi nadu.
"Nedavni izlazak na ulice bio je očaj, krik u pomoć, a pomoć tražimo od svih", kaže u suzama Melita Kliček. Iako se, kaže, pita zašto još uvijek ostaje uz Varteks, svjesna je da joj se, kao i mnogima, Varteks uvukao pod kožu.
S crvenim makom, kako kaže, nekadašnjim simbolom nade u pravednost i borbe za radnička prava, uz sjetni osmijeh kaže - nade još ima.