"Ono što prikazuju na ruskoj televiziji su bajke za budale. Većina Mariupolja i dalje je u ruševinama," kaže John, Ukrajinac koji živi u ruskom okupiranom Mariupolju, u razgovoru za BBC. Promijenjeno mu je ime jer se boji odmazde ruskih vlasti. "Obnavljaju fasade zgrada uz glavne ulice, tamo gdje dovode kamere da snimaju. No iza ugla – samo ruševine i praznina. Mnogi još uvijek žive u napola uništenim stanovima, sa zidovima koji se jedva drže," dodaje.
Prošle su nešto više od tri godine otkako su ruske snage zauzele Mariupolj nakon brutalne opsade i neselektivnog bombardiranja. Tisuće su ubijene, a UN je procijenio da je 90% stambenih zgrada oštećeno ili uništeno.
Posljednjih mjeseci videozapisi i objave nekoliko proruskih influencera prikazuju sliku sjajnoga grada u kojem su zgrade obnovljene i gdje se život navodno vratio u normalu.
No BBC je razgovarao s više od šest osoba - nekima koje još žive u Mariupolju, a drugima koji su pobjegli nakon što su neko vrijeme proveli pod okupacijom - kako bi stvorio realnu sliku života u tom gradu.
"Kruže mnoge laži," kaže 66-godišnja Olha Oniško, koja je krajem prošle godine pobjegla iz Mariupolja i sada živi u ukrajinskom Ternopilju.
"Imali smo predivan grad, a sada je bolestan. Ne bih rekla da su [ruske vlasti] puno toga obnovile. Postoji taj jedan glavni trg – samo su tamošnje zgrade obnovljene. Na mnogim mjestima gdje su nekad bile zgrade sada su samo prazne parcele. Uklonili su ruševine, ali nisu ni razdvojili tijela poginulih – samo su ih natovarili zajedno s šutom na kamione i izvezli iz grada," kaže.
Mariupolj se, osim toga, suočava s ozbiljnim nestašicama vode.
"Voda dođe jedan ili dva dana, pa onda ne teče tri dana. Držimo kante i boce s vodom kod kuće. Voda je toliko žuta da ju je zastrašujuće piti čak i nakon što se prokuha," govori James, još jedan stanovnik Mariupolja kojemu smo također promijenili ime.
Neki čak kažu da voda izgleda kao "Coca-Cola".
Serhij Orlov, koji se naziva zamjenikom gradonačelnika Mariupolja u egzilu, kaže da je kanal Siverski Donjec–Donbas, koji je opskrbljivao grad vodom, oštećen tijekom borbi.
"Samo je jedan rezervoar ostao kao izvor vode za Mariupolj. Za tadašnju populaciju to bi bilo dovoljno za otprilike godinu i pol. Budući da okupacija traje duže od toga, to znači da više nema pitke vode. Voda koju ljudi sada koriste ne ispunjava ni minimalne higijenske standarde za pitku vodu," objašnjava Serhij.
Stanovnici kažu da su česti i prekidi u opskrbi strujom, hrana je skupa, a lijekova gotovo nema. "Osnovnih lijekova nema. Dijabetičari jedva uspijevaju doći do inzulina na vrijeme, a cijene su bezobrazno visoke," dodaje James.
BBC je kontaktirao rusku upravu u Mariupolju kako bi se očitovali o nestašicama i o tome je li pronađen neki alternativni izvor vode. Odgovor još nisu dobili.
Unatoč svemu, stanovnici kažu da je najteži dio života u gradu gledati što ukrajinsku djecu uče u školama. Andrij Kožušina je studirao na sveučilištu u Mariupolju godinu dana nakon okupacije. Sada je pobjegao u Dnipro.
"Uče djecu lažnim informacijama i propagandi. Na primjer, u školskim udžbenicima piše da su Donjeck, Luhansk, Harkiv, Zaporižje, Herson, Odesa, Krim pa čak i Dnjipropetrovska oblast već dio Rusije," kaže Andrij.
Opisuje i posebne sate pod nazivom "Razgovori o važnim stvarima", na kojima učenicima govore kako je Rusija 2022. oslobodila rusofono stanovništvo tih regija od nacista.
"Učitelji koji odbiju držati te sate bivaju zastrašivani ili otpušteni. Kao da pokušavaju preprogramirati umove naše djece," kaže John iz Mariupolja.
Za vrijeme obilježavanja Dana pobjede u Drugom svjetskom ratu, u svibnju, snimke iz središta Mariupolja prikazivale su djecu i odrasle u vojnim kostimima kako sudjeluju u paradama i predstavama – sovjetske tradicije koje je Ukrajina sve više napuštala, sada se ponovno nameću u okupiranim područjima. Mariupolj je bio obavijen bojama ruske zastave – crvenom, plavom i bijelom.
Ali neki Ukrajinci vode tajni otpor protiv Rusije i pod okriljem noći šaraju zidove bojama ukrajinske zastave – plavom i žutom – i lijepe letke s porukama poput "Oslobodite Mariupolj" i "Mariupolj je Ukrajina".
James i John su članovi takvih grupa otpora, kao i Andrij dok je još bio u gradu. "Te poruke služe kao moralna podrška našem narodu, da znaju da otpor još uvijek postoji," kaže James.
Njihov glavni cilj je prikupljanje obavještajnih podataka za ukrajinsku vojsku.
"Bilježim informacije o kretanju ruske vojske. Pratim gdje prevoze oružje, koliko vojnika ulazi i izlazi iz grada te koje se opreme popravljaju u industrijskim zonama. Tajno fotografiram, a slike čuvam dok ih ne mogu poslati ukrajinskoj obavještajnoj službi preko sigurnih kanala," objašnjava James.
Povremeno grupe otpora pokušavaju sabotirati civilne ili vojne operacije. Najmanje dvaput je željeznička pruga prema Mariupolju bila u prekidu jer su aktivisti zapalili signalnu kutiju.
To je izuzetno rizično. Andrij kaže da je morao otići čim je shvatio da je otkriven. "Možda me netko od susjeda odao. Jednom sam kupovao kruh, a vojnika sam vidio kako blagajnici pokazuje moju sliku i pita zna li tko je ta osoba," rekao je.
Odmah je pobjegao, prošavši kroz ruske kontrolne točke, a zatim kroz više gradova u Rusiji, preko Bjelorusije, sve do ulaska u Ukrajinu sa sjevera. Za one koji su ostali, svaki dan je borba.
"Svakodnevno brišeš poruke jer ti na punktovima mogu provjeriti telefon. Bojiš se nazvati prijatelje u Ukrajini, u slučaju da ti prisluškuju mobitel," kaže James.
"Jednog čovjeka iz susjedne zgrade uhitili su na ulici jer ga je netko prijavio da navodno šalje informacije ukrajinskoj vojsci. Život ti je kao u filmu – stalna napetost, strah, nepovjerenje," dodaje.
Dok traju razgovori između Ukrajine i Rusije, unutar i izvan Ukrajine pojavile su se ideje da bi Kijev mogao pristati na ustupke teritorija u zamjenu za mirovni sporazum.
"Predati teritorij za 'dogovor s Rusijom' bila bi izdaja. Deseci ljudi svakodnevno riskiraju živote da bi poslali informacije Ukrajini, ne zato da neki diplomat u odijelu potpiše papir kojim će nas 'predati'," kaže John.
"Ne želimo 'mir pod svaku cijenu'. Želimo oslobođenje."