PAD broja oboljelih od covida-19 i početak relaksacije određenih mjera u Hrvatskoj nametnuo je jedno važno pitanje – kada će Stožer civilne zaštite prestati kontrolirati živote građana i kako bi to trebalo izgledati?
Uporište dosadašnjeg rada Stožera bilo je u Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Taj dokument u kontekstu prijetnje pandemije predviđa angažman cijele države, odnosno njezinih različitih segmenata poput policije, vojske i carine, ne samo sustava zdravstva. Povijest pokazuje da su države još od davnih vremena prakticirale ograničavanje nekih ljudskih prava i sloboda kada su one predstavljale rizik za ljudske živote i zdravlje.
Primjerice, Europska konvencija o ljudskim pravima predviđa mogućnost da se vjerske slobode ograniče kada je to u interesu javnog zdravlja.
„Sloboda iskazivanja vjeroispovijedi ili uvjerenja podvrgnut će se samo takvim ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi interesa javnog reda i mira, zaštite javnog reda, zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih“, stoji u članu 9 povelje.
Čak i vrlo slobodarske Sjedinjene Države kroz povijest su mnogo puta uvodile karantene i ograničenja kretanja za razne bolesti, od kuge preko velikih boginja i gripe do ospica (slika dolje). Primjerice, poznato je da su brojni gradovi SAD-a bili u karanteni i zatvarali škole tijekom španjolske gripe kako bi poravnali krivulju i smanjili pritisak na bolničke kapacitete.
Takva ograničenja ponekad su nužna za provođenje jedinih mjera koje su na raspolaganju za borbu protiv zaraznih bolesti kada ne postoje cjepiva ni lijekovi.
Djelovanje našeg Stožera u prvoj fazi upravljanja krizom bilo je u skladu s idejom da je vlast morala utjecati na čimbenike moći važne za kontrolu širenja bolesti. U skladu s time provodile su se provjere na granici, zabrane ulaska u državu, ograničenja kretanja, zabrane okupljanja, zatvaranja raznih dijelova sustava, poput škola, uvođenje e-propusnica i sl.
Dakle, mjesto intervencije Stožera bilo je da djeluje na javne službe koje su provodile njegove odluke. U tom smislu Stožer je imao vrlo jasnu ulogu i uspješno ju je ostvario, čime je u dijelu javnosti stekao status svojevrsnog heroja.
U drugoj fazi odgovornost prelazi na građane
U novoj, drugoj fazi borbe s covidom-19 isti principi zaštite kroz društveno distanciranje i načela higijene moraju ostati na djelu, ali kroz drugačije mehanizme. Mjesta intervencije prestaju biti državne službe, a umjesto njih to postaju pojedinci i građani. To mogu biti građani koji traže neku uslugu ili pak oni koji je pružaju, primjerice, kupac, mušterija, frizer, pediker, trgovac i sl. To također postaju sudionici u prometu, ljudi koji se rekreiraju s djecom u parkovima i na igralištima itd. Tu se mjesto intervencije značajno udaljava od Stožera.
Stožer je u prvoj fazi donosio dvije vrste odluka i preporuka. Jedna vrsta bile su odluke kojima se kroz službe nešto zabranjivalo ili zahtijevalo. Druge su bile preporuke u kojima se apeliralo na odgovorno ponašanje građana.
No, neki stručnjaci za javno zdravlje smatraju da taj drugi dio nije bio dovoljno dobro odrađen tako da hrvatski građani nisu imali priliku postati dovoljno osnaženi da samostalno odlučuju što ne smiju, a što smiju i kako, nego i dalje očekuju da Stožer o svemu nastavi odlučivati za njih.
Aleksandar Džakula, stručnjak iz Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar, kaže da hrvatski građani u ovoj fazi ne znaju jasno kako bi se trebali ponašati.
„Dobili su određene nejasne preporuke koje ne razumiju najbolje, kojima se mnogi čak i protive, a većina ne zna kako ih provesti u svakodnevnim životnim situacijama“, kaže Džakula.
„Stožer je stoga u ovoj fazi i dalje ostao prisutan u našim životima, a da pritom ni mi niti Stožer ne znamo kako bi to trebalo funkcionirati. Krunski primjer ovog problema je da se otvaraju škole, a da se odgovornost pritom prebacuje na roditelje u smislu da oni trebaju potpisivati izjave koje bi trebale biti garancija da su im djeca zdrava. Budući da bolest, osobito kod djece, u velikom postotku prolazi bez simptoma ili uz blage simptome, nejasno je kako bi roditelji trebali znati kada im se dijete razboljelo i je li zdravo“, tumači Džakula.
Odgovornost i krivnja bez pripremljenih temelja
Dakle, u prvoj fazi odluke su se donosile na razini policije, vojske, carine i sl. Stožer je izravno utjecao na suzbijanje širenja virusa pa je u njoj bila jasna i njegova odgovornost. U drugoj fazi on bi se trebao povući iz odlučivanja, a odgovornost bi se trebala prenijeti na građane. Međutim, da bi taj prijenos bio uspješan, građane je trebalo kvalitetno pripremiti za obnašanje odgovornosti.
„Ako građani za to nisu dovoljno dobro pripremljeni, njihova odgovornost postaje podloga za krivnju, a ne za rješavanje problema. Građane će sada iritirati poruke Stožera iz kojih će proizlaziti da su sami krivi ako stvari ne budu išle kako treba. Oni ne mogu biti krivi ako nisu osposobljeni za odgovorno ponašanje u situaciji koja im je nova, na koju nisu navikli. To je ključni problem u ovoj fazi“, ističe naš stručnjak.
Jedna ilustracija kako se to radi je film američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (pogledajte dolje).
Približavanje švedskom pristupu
Pandemijskim rječnikom, u novoj, drugoj fazi borbe s covidom-19 vlasti bi trebale djelovati više u skladu sa švedskim pristupom koji se temelji na odgovornosti pojedinaca. No problem je što Stožer očekuje da se ljudi odgovorno ponašaju, a da ih nitko nije uputio kako da to čine.
„Primjerice, građani uglavnom nisu naučili kako da koriste maske, kako ih treba postavljati i skidati niti koliko su one važne, u kojim okolnostima itd. Slično vrijedi za brojne druge vještine ponašanja u pandemiji. Stožer bi u drugoj fazi trebao postati podrška za novo ponašanje. Država bi sada trebala omogućiti građanima da se odgovorno ponašaju, a ne povući se i prebacivati odgovornost na građane“, poručuje Džakula.
Važnost jasnih poruka
U skladu s načelima ključnim za suzbijanje širenja bolesti Stožer je građanima trebao poslati jasne poruke na dvije teme – da trebaju čuvati sebe i da trebaju čuvati druge. Pritom je trebao jasno iskomunicirati koja su to ponašanja kojima mogu izravno ili neizravno čuvati svoje zdravlje, a kojima zdravlje drugih. Ako ljudi nisu dobro informirani, pravila ponašanja će im se činiti kompliciranima pa će odustajati i ignorirati čak i preporuke koje bi im se inače činile zdravorazumske i prihvatljive.
Osim toga, upute građanima trebale su biti pretvorene u jasne kontrolne, odnosno check-liste koje se lako koriste. Kontrolne liste služe da ljudi ne zaborave bitne stvari. One su važne čak i kada su sudionici dobro informirani, a osobito ako im je materija nova.
Primjerice, one su dokazano važne u avijaciji i medicini. Poznate su kontrolne liste koje se mogu naći u kirurškim salama koje će kirurga i medicinske tehničare podsjetiti na sve ključne provjere koje moraju obaviti prije i tijekom operacije.
U našoj drugoj fazi upravljanja u pandemiji one mogu sadržavati pravila važna za funkcioniranje različitih subjekata. Primjerice, one će reći što sve frizerka treba napraviti prije nego što uđe nova mušterija. Također će reći što sve mušterija treba učiniti prije nego što uđe u salon.
Džakula kaže da mi baš nemamo tu kulturu check-lista
„Ta pravila trebala bi se predstaviti na razne načine, među ostalim preko poruka u medijima, one bi trebale biti izvješene u ključnim prostorijama, kao što su primjerice operacione sale, čekaonice u bolnicama, na bazenima, u teretanama, u tramvajima i sl. Slučaj iz Splita pokazuje da su liječnici kući poslali krivog pacijenta. To nitko nije napravio iz neznanja, nego zato što nije napravio sve provjere“, napominje Džakula.
Kao ilustraciju problema s kojima smo suočeni ističe gužve koja se posljednjih dana stvaraju na igralištima.
„Ljudi više ne znaju koje stvari mogu jednostavno provesti pa im i neke uobičajene, poput pranja ruku, počinju ići na živce. Još manje će se pridržavati uputa da trebaju staviti masku na lice kada dolaze u kontakt s nekime tko je stariji i ugrožen. Tu su se svi počeli gubiti, ne samo obični građani. Ne treba se stoga čuditi ako ljudi počnu govoriti: 'Ma daj makni tu masku, što se glupiraš'“, kritičan je Džakula.
Opasnost u slučaju drugog vala
Naš stručnjak za javno zdravstvo smatra da bi se Stožer u novoj fazi mogao dovesti u situaciju da se od heroja, koji je imao dobre rezultate u prvoj fazi, pretvori u metu za kritike zbog uplitanja u živote građana tamo gdje ono nije potrebno i neuplitanja tamo gdje bi ono moglo biti korisno.
„Činjenica da Stožer nije dobro pripremio drugu fazu mogla bi dovesti do toga da izgubi autoritet. Zbog toga bi sljedeći lockdown, ako bude neophodan zbog drugog vala covida-19 na jesen, mogao postati teško provediv, odnosno mogao bi uzrokovati teške otpore i frustracije. To bi mogao biti rizik za neki novi val, uz uobičajeni problem tzv. paradoksa prevencije koji podrazumijeva da su ljudi tim manje svjesni problema epidemije što je ona bolje suzbijena. To se najjasnije vidi na primjeru otpora cijepljenju. Naime, što su zarazne bolesti, poput ospica, duže odsutne, to su ljudima više u fokusu navodne opasnosti nuspojava cijepljenja, a manje opasnosti necijepljenja“, tumači naš sugovornik iz Andrije Štampara.
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz koronavirus instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: koronavirus
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.