Ivan je 25-godišnjak koji je rođen u sedmom mjesecu trudnoće nakon što su njegovi roditelji sudjelovali u prometnoj nesreći. Nakon rođenja prognoze su za Ivana bile loše, liječnici su ustanovili da se u većini njegove lubanje nalazi voda i prognozirali mu teži invaliditet. S četiri je godine smješten u zagrebačku Specijalnu bolnicu Goljak, a od tamo ga je izvukla baka, koja se i danas brine o njemu i s kojom živi u Krapinskim Toplicama.
Ivan je od svoje 10. godine do danas nevjerojatno napredovao. Unatoč svim prognozama, sam odlazi u trgovinu, kupuje baki namirnice od lokalnih proizvođača, a čak je sam i otvorio račun u banci. Želja mu je da bude što više samostalan kako bi se njegova 75-godišnja baka što lakše mogla brinuti o njemu. U tome bi im puno pomogao Caddy s rampom za invalide, kojim bi ga baka ili terapeuti mogli voziti u Zaprešić na terapije.
Ivanu su terapije potrebne kako bi ponovo mogao stati na noge i hodati s pomoću hodalice. To mu je već uspjelo uz mnogo truda i rada, no nedavno mu je iskočio kuk i trebao je operaciju nakon koje je ostao prikovan za kolica.
Baka prodala gostionicu u Dubrovniku kako bi mogli doći u Krapinske Toplice
"Sin i nevjesta su imali prometnu kada je ona bila trudna s njim. On je rođen u sedmom mjesecu trudnoće carskim rezom. Rastali su se kada je on imao četiri godine i bio je smješten u Goljak, u dom za nezbrinutu djecu. Ja i njegov djed smo ga od tamo izvukli i dobili smo skrbništvo nad njime.
Roditelji se ne brinu o njemu i ne pomažu nam, mi se sami borimo. Kada sam došla na Goljak i vidjela kako tamo djeca pate, nisam ga mogla ostaviti. Čim se rodio, ja i njegov djed smo osjetili jako veliku ljubav prema njemu", kroz suze nam priča Ivanova baka Jele Zucalo.
"Ja sam inače iz Dubrovnika i tamo sam imala gostionicu. Muž mi je umro prije 15 godina i nakon toga me ništa više nije vezalo za Dubrovnik. Mislim da je on na kraju umro od tolike brige za njega. Dolje je radilo mnogo ljudi iz Zagorja i govorili su mi da odvedem Ivana u Krapinske Toplice. Tako smo došli i tako smo i ostali", dodaje.
Umirovljenica se zaposlila kao unukova njegovateljica
Ivan je došao u Krapinske Toplice kad mu je bilo 10 godina. "Čim je došao, odmah smo vidjeli napredak. Već nakon 15-20 dana mogao se sam okrenuti na stranu. Kad se prvi put okrenuo na stranu, ja sam plakala. Onda možete misliti od čega smo pošli i do čega smo došli.
Njega svi jako vole, kao da je njihov. U Dubrovniku nije bilo tako, mnogi su mi ljudi rekli da se ne mučim, da ga stavim u ustanovu. No to nikad nije bila opcija. Kada smo došli ovdje, stvari su se potpuno promijenile, ljudi su ovdje Ivana odlično prihvatili", kaže Jele.
Jele je nakon mirovine zbog Ivana ponovno počela raditi kao njegova njegovateljica, za to dobiva 620 eura, a žive i od Ivanove invalidnine. U Krapinskim Toplicama već 15 godina žive u jednoj sobi, u apartmanu koji ima ukupno tri sobe, što mjesečno plaćaju oko 400 eura.
"Ivan jako voli Maju Šuput, ali nismo ga mogli prevesti na koncert"
Ivan je progovorio sa sedam godina, a napredak je, prije nego što su došli u Krapinske Toplice, bio jako spor. Ondje se čak uspio osoviti na noge pomoću hodalice, no nedavno mu je iskočio kuk i morao je na operaciju. Zbog toga sada nekoliko puta tjedno odlazi terapeutu u Zaprešić, koji mu pomaže da ponovno prohoda uz hodalicu.
"Terapeut se također zove Ivan, iz udruge Laki koraci. To je zaista odličan čovjek, uz njega Ivan vidno napreduje. On je sada već postao i Ivanov prijatelj. Sada smo prestali odlaziti tamo jer jednostavno ne možemo, a Ivanu to jako fali. Treba nam pomoć da kupimo Caddyja s rampom za prijevoz invalida. On je velik, a ja sam stara i ne mogu ga stavljati u auto. A u Caddy on može ući sam", priča nam Jele.
Osim za prijevoz na terapije, Ivanu bi Caddy mnogo značio i za društveni život. "Evo, nedavno je u obližnjem selu pjevala Maja Šuput. Ivan Maju obožava i jako je htio ići, ali nismo ga nikako mogli prevesti na koncert. Ivan ponekad zna otići van s prijateljima. Uskoro u Krapinske Toplice dolazi i Severina i Ivan joj se jako raduje, sigurno će je otići slušati", smije se baka Jele.
Ako želite Ivanu i baki Jeli pomoći da nabave Caddy za invalide, možete im se javiti na broj mobitela 095 529 3556.