Prvo što možemo o današnjim lokalnim izborima zaključiti – Hrvatima je dobro. Glasalo je tek 44% birača, dakle više od pola građana nije zainteresirano za lokalne izbore. Nije zainteresirano za izbore koji se građana izravno i neposredno tiču.
Neće preko pola građana ove zemlje ni do škole prošetati da zaokruže budućnost. Riječ je o vodovodu, o vrtiću, o gospodinu koji odlučuje gdje će biti spremnik za plastiku. Tko bi se uostalom još zamarao budućnošću, kad je sadašnjost tako udobna, a prošlost dovoljno mitološka da stane u pjesmu na hipodromu?
Dodatno, u 119 jedinica za mjesto (grado)načelnika natječe se samo jedan kandidat, dakle izbora tamo praktično i nema. Prije četiri godine bile su 72 takve jedinice, a zanimljivo je što to više nisu samo male općine.
Lokalnog šerifa kojem se nema tko suprotstaviti dobit će i sedam gradova, što zorno govori o dvije stvari: besmislenosti hrvatskog modela s preko 500 gradova i općina te tužnoj činjenici da osim HDZ-a više nemamo ni jedne stranke koja podružnicama obuhvaća cijelu Hrvatsku (hvala SDP-u što ste se samorasuli). U većini od ovih 119 bez konkurencije su HDZ-ovi kandidati.
Tomaševiću je malo nedostajalo da pobijedi u prvom krugu – izlazne ankete su mu davale skoro 50%, stvarni rezultati su tek koji postotak slabiji. Tomašević apsolutno može biti zadovoljan. Lista za Gradsku skupštinu gdje su išli zajedno SDP i Možemo pokazala se kao potpuni pogodak – imaju prema zasad dostupnim podacima preko 43%, što znači dosta lako slaganje Skupštine grada.
Druga po broju glasova je nezavisna Marija Selak Raspudić. Ona se u borbu za gradonačelničko mjesto uključila prilično kasno, uključila se kao neovisni kandidat, dakle bez razrađene stranačke organizacije, i u kratkoj kampanji debelo preskočila sve protukandidate Tomaševiću.
To najbolje govori koliko je većina drugih kandidata bila blijeda, prožvakana i dosadna. Nadamo se da će barem za neke ovi izbori biti kraj političke karijere, jer gledamo ih već poneko desetljeće, i iako su posjedili, nisu nešto mudriji, a i nastupom su dosadni.
HDZ je u Zagrebu doživio sramotan potop. Istina, HDZ u Zagrebu nikada nije dobro stajao, još se Tuđman borio protiv oporbenih gradonačelnika Zagreba – ali ovako sramotno nizak rezultat Mislava Hermana znači da je HDZ ne samo loš nego je uzeo i potpuno krivog kandidata koji priča o potpuno promašenim temama.
Postoji teorija da šefovi HDZ-a u Zagreb uvijek stavljaju slabe kandidate kako se ne bi pojavio protukandidat šefu HDZ-a (što bi zagrebački gradonačelnik, da je u HDZ-u, vrlo lako mogao postati), i čini se da su tu teoriju razvili do savršenstva. Za četiri godine će valjda morati naći nekog glumca da im uz plaćanje bude kandidat, jer nitko drugi neće htjeti...
Riječki politički model je 35 godina bio jedinstven u Hrvatskoj: Nema dovoljno parkirnih mjesta! Ali mi smo antifašisti! Gase se tvrtke! Ali mi smo zadržali ulice s imenima partizana! Gužve su u gradu, a javni prijevoz je u raspadu! Ali mi obnavljamo Titov Galeb!
Ukratko – na sve probleme odgovor je bio prodaja stare ideologije i plašenje Riječana nekom desnicom, kao da će ih opet prodati Italiji. Vrhunac su teški milijuni bačeni u obnovu broda za banane jugoslavenskog diktatora – projekt koji je trebao donijeti simpatije i glasove sugrađana koji nostalgično gledaju prema dobu kada su bili mladi i hvatali prve ljubavi uz novu Čolinu LP ploču. Stara hrvatska je to priča i lijeva i desna, kada već nemaš viziju, uvijek možeš restaurirati nečiji mit.
Priča je, uz raskole u SDP-u, napokon došla do kraja – SDP gubi Rijeku. Gotovo sigurna pobjednica (trebat će u drugi krug) je Iva Rinčić, rođena 1975. koja je tek nekoliko godina u politici. Inače, diplomirala je sociologiju, magistrirala političke znanosti i doktorirala na temu bioetike te je uspješna sveučilišna profesorica. Obratite pažnju na nju narednih godina!
Drugi udarac za SDP je Sisak, gdje se aktualna gradonačelnica, SDP-ova Kristina Ikić Baniček nije uspjela izboriti za četvrti mandat. Potukao ju je, s pobjedom u prvom krugu, HDZ-ov Domagoj Orlić, koji je ovime sebi osigurao skok i na stranačkoj ljestvici. Inače je državni tajnik u Ministarstvu prostornog uređenja, rođen 1981. godine.
Čini se da su neki u SDP-u ipak uspjeli dobro osluhnuti "bilo naroda", tako je Mišel Jakšić potvrdio gradonačelničko mjesto u Koprivnici, ima punih 71%, dakle prolazi u prvom krugu. Razlog? Manje to što je visokopozicionirani SDP-ovac, a više ipak to da Koprivnica zadnjih godina lijepo napreduje. Ako je posjetite s odmakom od par godina, vidjet ćete lijepo uglancani grad.
Slično kao u Koprivnici dogodilo se i u Osijeku (samo drugog političkog predznaka, tamo je pobijedio HDZ-ovac).
Naime, za prosjek naših političara mladi HDZ-ovac, 37-godišnji Ivan Radić iskoristio je priliku što je najjači osječki HDZ-ovac Ivan Anušić otišao u državnu politiku, zasukao rukave i uvelike uredio grad. Rezultat nije izostao – preko 70% glasova u prvom krugu.
U Splitu će biti zanimljivo do kraja – Ivica Puljak ima osjetnu većinu, vrti se na oko 36%, što naravno znači odlazak u drugi krug, ali iza njega je HDZ-ov Tomislav Šuta s 29% glasova (za Split još nije sve pobrojano u trenutku pisanja).
Puljku se osvetilo to što se u kampanji kačio sa SDP-ovcima (tko će mu sada biti partner u Gradskom vijeću?), a drugi krug bi mogao biti vrlo tijesan – oko 15% je dobio Željko Kerum i ključno je kome će u drugom krugu ići ti glasovi. Bitka za Split još nije gotova. Puljak je usput izgubio i priliku da posloži nacionalno relevantnu stranku.
Oni koji su lokalno radili prošli su jako dobro. Neovisni Dario Zurovec je u Svetoj Nedelji dobio skoro 70%, o Dariju Hrebaku možete misliti što hoćete, ali čovjek očigledno radi za svoj grad – u Bjelovaru je dobio nevjerojatnih 81%!
Zanimljiv je potop desnice – u smislu onih koji su desnije od HDZ-a. Osim Domovinskog pokreta kojemu je HDZ zajedničkim listama nije dao ruku nego poslao helikopter za izborno spašavanje – čudna grupa hrvatskih desničara je uglavnom doživjela fijasko.
Očigledno da će desni birači morati sačekati neku stranku koja će biti verbalno još više za Hrvatsku, još više pričati o ratu u kojem smo pobijedili još u prošlom stoljeću i još više govoriti kako su oni najbolji i najdesniji. Dok se ne prodaju HDZ-u za male pare. Znate već kako to ide...
E, da, čini se da je i IDS umnogome dosadio. Kada vam istarska autonomaština više zvuči kao izblijedjela etiketa od malvazije iz prošlog desetljeća, jasno vam je da ni regionalni folklor više ne pali. Slično je i kod Mosta. Neke "utvrde" MOST-a kao što je Metković – više to nisu. Imali su šansi, nisu se uspjeli posložiti kao stranka. Njihov problem, kao i IDS-ov, bilo je za očekivati.
Nema velikih iznenađenja. Hrvati kao prvo žive dobro – jer je izlaznost mala. No, uza sve to građani ipak prepoznaju one koji rade i one koji samo pričaju u prazno i spremni su na promjene. A nekima su valjda ovi izbori i pokazatelj kako su, kako bi narod rekao, dosadili i Bogu i čovjeku svojim politikama iz prošlog stoljeća.
Tko može biti zadovoljan? Možemo u Zagrebu (jer i dalje nisu na putu nacionalne stranke) te HDZ, a ostali, Most, IDS i posebno SDP imaju debelo promisliti što rade pogrešno.