NEDAVNI posjet predsjednika Kine Xi Jinpinga Moskvi i ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu još se analizira jer predstavlja vjerojatnu buduću geopolitičku podjelu svijeta. Rusija i Kina se u mnogočemu ekonomski nadopunjuju, ali je jasno da je u tom savezništvu Kina daleko jači partner pa može diktirati uvjete.
Jedan od poznatih dijelova dogovora između vođa Kine i Rusije je zamjena eura i dolara - koji su još uvijek glavne valute kojima te dvije zemlje trguju - kineskom valutom juanom (točnije renminbijem). Time obje zemlje žele postati manje ovisne o dolaru, daleko najjačoj svjetskoj valuti, i osnažiti vlastite valute.
"Mi smo za korištenje kineskog juana u plaćanjima između Rusije i azijskih zemalja, Afrike, Latinske Amerike...", rekao je Putin, prema navodima ruskih medija. Izjava je jasna; Rusija želi da ulogu glavne valute u međunarodnim plaćanjima od dolara i eura preuzme kineski juan (renminbi).
To nije nova ideja jer se o dedolarizaciji raspravlja već desetljećima. Dominaciju valute SAD-a u međunarodnoj trgovini mnogi vide kao manifestaciju unipolarnosti, činjenice da je SAD dominantna svjetska i ekonomska sila, a to im je nepoželjno.
Jedan od ključnih dijelova dogovora uglavnom je prošao ispod radara, a radi se o vrlo važnom pitanju za odnose svjetske ekonomske, pa tako i političke moći. Nije to prvi pokušaj rušenja dolara s trona, ali je dosad najozbiljniji.
Stogodišnji uspon i dominacija dolara kao glavne svjetske valute
Zadnjih nekoliko desetljeća dominacija dolara u međunarodnim financijama toliko je velika da se teško sjetiti vremena kada to nije bilo tako. Sve do kraja Prvog svjetskog rata američki dolar bio je relativno nevažna valuta na svjetskoj pozornici, ali od tada počinje njegov uspon.
Formalno je njegova dominacija priznata sporazumom iz Bretton Woodsa 1944., kojim je odlučeno da sve valute moraju imati dogovoreni tečaj prema dolaru i da se mogu zamijeniti za dolare po tom tečaju, a američki dolar će se moći mijenjati za zlato u odnosu 35 dolara za uncu zlata. Time je vrijednost svake valute bila vezana za dolar, a dolar za zlato.
Ipak, takav sustav postao je neodrživ nakon što su se gospodarstva zapadne Europe i Japana oporavila od Drugog svjetskog rata pa je od 1971. godine postepeno ukinut. No to nije promijenilo svjetsku trgovinu jer se i dalje najviše trgovalo dolarom te su središnje banke u njemu držale najviše međunarodnih pričuva.
Od početka do kraja 90-ih udio dolara u globalnim međunarodnim pričuvama središnjih banaka raste s otprilike 50 posto na 70 posto. Prijašnjih desetljeća znao je biti i iznad 80 posto pa se ne radi o novitetu. Jedina konkurencija dolaru bile su "sveeuropske" valute, od 1999. euro, a prije toga europska valutna jedinica (ECU).
Danas je u američkim dolarima 59 posto međunarodnih pričuva središnjih državnih banaka (59.7 posto u trećem kvartalu 2022.). To je 10-ak posto manje nego početkom tisućljeća, ali još uvijek jasan znak globalnog povjerenja u dolar kao "sigurno utočište".
Jedina prava konkurencija je euro, čiji je udio u globalnim međunarodnim pričuvama stabilno oko 20 posto otkako je uveden. Treća najjača svjetska valuta, ako se gleda prema udjelu u međunarodnim pričuvama država, jest japanski jen.
Četvrta je britanska funta, koja je prije Prvog svjetskog rata i u razdoblju između dva svjetska rata bila najvažnija valuta na svijetu. Sve ostale valute čine 10 posto, a među njima je najvažniji kineski juan (točnije renminbi). Udio kineske valute u trećem kvartalu 2022. činio je 2.76 posto naprema 59 posto američkog dolara. Jasno je koja valuta uživa veće globalno povjerenje.
Zanimljivo, u kontekstu rusko-kineskog prijateljstva i rata u Ukrajini, središnja banka Rusije od 2018. sve se više okreće kineskoj nacionalnoj valuti. Krajem 2021., dakle tik prije početka rata, trećinu svih međunarodnih pričuva u kineskim juanima (renminbi) imala je Rusija, prema analizi MMF-a.
To je prilično jasan signal da se Rusija već godinama priprema za odbacivanje dolara i prihvaćanje kineske valute kao one koja će imati nekadašnju ulogu dolara. Tehnički se to događa globalno jer je udio dolara sa 73 posto 1999. godine danas pao na 59 posto, a kineski juan (renminbi) narastao je s 0.5 posto 2013. na 2.76 posto, no radi se o jako sporom procesu. Zapravo je euro jedina ozbiljna konkurencija dolaru.
Svijet uglavnom trguje u dolarima i eurima
Slična stvar vrijedi za plaćanja u međunarodnoj trgovini. U siječnju 2023. udio plaćanja dolarom u međunarodnoj trgovini iznosio je 45.4 posto, a eura 33.34 posto. Opet ista priča, jedina konkurencija dolaru je euro jer treća valuta kojom se najviše plaća u svijetu, britanska funta, sudjeluje s manje od 5 posto.
Slijede japanski jen (4.26 posto), kanadski dolar (2.23 posto), švicarski franak (1.57 posto), australijski dolar (1.37 posto) i tek onda kineski juan (renminbi) s 1.33 posto udjela u svjetskim transakcijama. Valja napomenuti da se radi o transakcijama koje se obavljaju preko SWIFT sustava, koji koristi većina financijskih institucija u SAD-u, EU i Kini.
Procjenjuje se da udio svjetskih prekograničnih plaćanja kineskom valutom, kada se transakcijama koje se evidentiraju preko SWIFT-a pridodaju i one koje ga ne koriste, iznosi oko 3 posto. Još uvijek nedovoljno da bi se u kratkom i srednjem roku ugrozili dolar ili euro. Sama Kina više koristi dolare i eure u međunarodnoj trgovini nego juan (renminbi) iako udio nacionalne valute raste.
Kineskoj valuti se ne vjeruje
Postoji relativno jednostavan razlog zbog kojeg se kineskoj valuti globalno slabo vjeruje, a to je zato što nije savršeno konvertibilna kao dolar. Gotovo 90 posto trgovina na valutnom tržištu (forex) s jedne strane transakcije (kupnja ili prodaja) ima dolar, euro oko 30 posto, a kineski juan (renminbi) manje od 3 posto.
Kineskom se valutom jednostavno ne može trgovati slobodno, a iz toga izvire nedostatak povjerenja u zemlju i njezinu valutu. Kina će morati poduzeti niz mjera, prije svega dopustiti svojoj valuti da se njome diljem svijeta slobodno trguje i učiniti kineski financijski sektor transparentnijim kako bi izgradila to povjerenje.
U zadnja dva desetljeća pokušavaju se ostvariti pomaci, ali taj se proces pokazao jako sporim. Naime, da bi se vjerovalo kineskoj valuti, država treba olabaviti brojne kontrole, a Komunistička partija Kine teško se odriče mehanizama kojima može direktno upravljati nacionalnom valutom.
U konačnici, glavna stvar kod prihvaćanja ili odbijanja neke valute je povjerenje, koje je dolar gradio zadnjih sto godina, a Kina to pokušava učiniti tek dvadesetak godina. Za sada ne ugrožava glavnu svjetsku valutu, a pogotovo ne duopol svjetskih financija dolar-euro.
Kina i Rusija već godinama javno priznaju da rade na rušenju dolara. Do sada nisu imale uspjeha
To ne znači da mnogi ne bi htjeli vidjeti kako kineska valuta zamjenjuje dolar (i euro). Dapače, na tome se radi već godinama. Upravo su Rusija i Kina bile među inicijatorima takvog projekta, i to prilično javno i direktno.
Iako diplomatskim rječnikom, zemlje BRIC-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina) su od prvog summita 2009. u ruskom Jekaterinburgu pozivale na uspostavu "novog svjetskog monetarnog sustava". Već sljedeće godine na summitu u Brazilu otvoreno se kritizirala dominacija dolara.
"U interesu promicanja međunarodne gospodarske stabilnosti, mi smo zamolili naše ministre financija i guvernere središnjih banaka da ispitaju regionalne monetarne aranžmane i rasprave o modalitetima suradnje između naših zemalja na ovom području. Kako bi se olakšala trgovina i ulaganja, proučit ćemo izvedivost monetarne suradnje, uključujući sporazum o trgovanju u lokalnim valutama između naših zemalja", navodi se u zajedničkoj izjavi.
Iako su dulje od desetljeća redovito kritizirale dominaciju dolara kao svjetske rezervne valute, zemlje članice BRIC-a nisu uspjele ponuditi primamljivu alternativu ni nekom od svojih valuta zaprijetiti dolaru. Glavna ideja bilo je stvaranje posebne međunarodne valute, koju neće kontrolirati nijedna država pojedinačno, ali od toga se očito odustalo.
Rusija je dolar i euro zamijenila kineskom valutom, Kina je sve više drži u šaci
Rusija se intenzivno pokušava udaljiti od dolara i eura, a jedina realna opcija za to joj je Kina i njena valuta. Do rata u Ukrajini manje od 10 posto izvoza Rusije bilo je plaćeno u kineskom juanu (renminbiju), da bi do početka 2023. čak trećina plaćanja bila u toj valuti.
To Kini odgovara, a Rusija je na to prisiljena. Nakon sankcija morala je uvesti brojne kontrole da bi održala stabilan tečaj prema dolaru i euru, i te su politike urodile plodom. Cijena koju je Rusija platila za stabilizaciju valute, koja je ipak puno manja od toga da rubalj postane bezvrijedan, jest da se praktički zatvorila za strane investicije i međunarodne financijske tokove.
Kina, čija valuta nije savršeno konvertibilna (njome se ne trguje slobodno), može koristiti svoju valutu da bi "namjestila" bolje uvjete trgovine s Rusijom. Rusija je prihvatila da njezin rubalj ne može biti "jači" u odmjeravanju valutnih snaga, pogotovo zbog strogih kapitalnih kontrola uspostavljenih da se zaustavi pad tečaja rublja.
Ali Rusija čini samo 2.21 posto ukupnog svjetskog izvoza i 1.35 posto uvoza, prema podacima Svjetske trgovinske organizacije za 2022. To nije zanemarivo (13. najveći uvoz na svijetu i 22. najveći izvoz), ali nije ni dovoljno da ozbiljnije ugrozi duopol dolara i eura.
Nemoguće je točno prognozirati što će biti za dva-tri desetljeća, ali u bližoj budućnosti dominacija dolara prilično je sigurna. Jedina realna konkurencija mu je euro, koji ipak nosi krimen valute kojom upravlja posvađana Europa pa je teško zamisliti da će mu se u dogledno vrijeme vjerovati više nego dolaru. Iako valja naglasiti da je bilo kratkotrajnih perioda kada se euro više koristio u međunarodnoj trgovini. Kina je još daleko od uspostave valute kojoj se globalno vjeruje.