Ernst Röhm bio je jedan od najbližih, ali i najopasnijih ljudi u ranom Hitlerovom okruženju. Rođen 1887. u Münchenu, prošao je iskustvo Prvog svjetskog rata kao časnik s dobrim borbenim iskustvom.
Nakon rata pridružio se desničarskim paramilitarnim skupinama koje su bile jezgra kasnijeg nacističkog nasilja na ulicama. Hitlera je upoznao početkom 1920-ih i brzo postao jedan od njegovih ključnih suradnika. Imao je presudnu ulogu u formiranju Sturmabteilunga, SA-a, poluvojne formacije koja je nacistima omogućila zastrašivanje protivnika i osvajanje ulica prije osvajanja vlasti.
Do ranih 1930-ih Röhm je bio na vrhuncu moći. SA je narastao na milijune pripadnika, a Röhm je otvoreno govorio o "drugoj revoluciji", socijalnoj preobrazbi Njemačke koja je trebala slijediti nakon Hitlerova dolaska na vlast.
Ta vizija bila je u izravnom sukobu s interesima konzervativnih elita, vojske i industrije koje je Hitler želio pridobiti. Röhm je postajao problem, saveznici su postajali nervozni, a Hitlerov režim tražio je način da ga ukloni.
Röhm je imao jedinstven položaj u Hitlerovom okruženju. Navodno je bio jedina osoba u nacističkom vrhu koja se Hitleru obraćala s neformalnim "ti" i zvala ga "Adolfe", što je bilo potpuno nezamislivo u strogo hijerarhiziranom, teatralno formalnom sustavu koji je Führer stvorio oko sebe.
Izvori koji spominju ovaj detalj temelje se uglavnom na svjedočanstvima Hitlerovih ranih suradnika, memoarima i kasnijoj historiografiji, a iako neki povjesničari upozoravaju da se pojedinosti mogu romantizirati, činjenica je da je Röhm imao neobično prisnu poziciju s Hitlerom.
Njihov odnos seže u razdoblje kada NSDAP još nije bio velika sila, što je Röhmu dalo slobodu koju kasnije nitko više nije imao.
Napetosti su eksplodirale u lipnju 1934. kada je Hitler, uz potporu SS-a i vojske, pokrenuo masovna uhićenja i pogubljenja vodstva SA-a. Röhm je uhićen 30. lipnja u hotelu u Bad Wiesseeu. Hitler ga je posjetio i prema nekim svjedočanstvima bio vidljivo uznemiren, no politička logika prevagnula je nad starim prijateljstvom. Dan kasnije SS-ovi časnici ušli su u Röhmovu ćeliju i dali mu pištolj kako bi počinio samoubojstvo. Kad je odbio, uslijedilo je pogubljenje.
Röhm je ostao jedna od najkontroverznijih figura nacističke ere. Njegova radikalna vizija mogla je iz temelja promijeniti smjer nacističke politike, no sukob dviju ideja - revolucionarne i pragmatično-totalitarne - riješen je nasiljem.
Iako je izbrisan iz službene povijesti Trećeg Reicha, njegova uloga u usponu nacista ostaje neizbrisiva.