Predsjednica njemačkog Bundestaga Julia Klöckner (CDU) ponovno je pokrenula raspravu o tome kako bi se zemlja ubuduće trebala odnositi prema prostituciji, nazvavši Njemačku "bordelom Europe". U jednom govoru prošlog tjedna ona je kritizirala sadašnje zakonodavstvo, tvrdeći da prostitutke nisu dovoljno zaštićene, piše Deutsche Welle.
"Čvrsto sam uvjerena da moramo konačno zabraniti prostituciju i kupovinu seksa u našoj zemlji", izjavila je Klöckner. S tim se odmah složila i njena stranačka kolegica i ministrica zdravstva Nine Warken. "Njemačkoj je, kao i drugim zemljama, potreban kazneni zakon koji zabranjuje kupovinu seksa", izjavila je ona za list Rheinische Post. "Prostitutke bi trebale ostati nekažnjavane i dobiti sveobuhvatnu pomoć za izlazak iz prostitucije."
Prema sadašnjim zakonima, prostitucija je u Njemačkoj dopuštena. Zakonom o prostituciji, koji je stupio na snagu 2002., seksualni rad više se ne smatra "nemoralnim djelom", nego legalnom uslugom. Time su osobe koje se bave prostitucijom stekle zakonsko pravo na dogovorenu naknadu.
Godine 2017. donesen je i Zakon o zaštiti prostitutki, kako bi se dodatno poboljšao pravni i socijalni položaj osoba u seks-industriji. Oni koji se bave prostitucijom moraju prijaviti svoju djelatnost nadležnim tijelima, a bordeli trebaju imati dozvolu za rad. Ta se dozvola izdaje samo ako su ispunjeni određeni minimalni uvjeti vezani uz sigurnost, higijenu i opremu.
Kriminal se legalizacijom prostitucije nije smanjio – naprotiv. Prema godišnjim izvještajima Saveznog kriminalističkog ureda o trgovini ljudima, posebno su trgovina ljudima i prisilna prostitucija u porastu.
Prema podacima Saveznog ureda za statistiku, u Njemačkoj je registrirano 32.300 seksualnih radnica, od kojih su samo 5.600 njemačke državljanke (stanje krajem 2024.). Svaka treća prostitutka dolazi iz Rumunjske (11.500), a njih 3.400 iz Bugarske. Stručnjaci, međutim, procjenjuju da postoji velik broj neprijavljenih prostitutki – između 200.000 i 400.000, dok neki izvori govore i o čak milijun žena.
Većinu čine strane državljanke s ograničenim znanjem njemačkog jezika. Budući da ne poznaju svoja prava, gotovo da nemaju pristup postojećim zdravstvenim i socijalnim programima pomoći. Velika većina njih u prostituciju ulazi protiv svoje volje – bilo zbog siromaštva, bilo pod prisilom svodnika.
Kritičari sadašnjeg zakonodavstva tvrde da je legalizacija dovela do eksplozije tržišta seksa: konkurencija je znatno veća, a cijene znatno niže. Time su, kažu, privučeni i klijenti koji se ne ustručavaju od seksualnog nasilja.
U tom su kontekstu Julia Klöckner i Nina Warken pozvale na uvođenje tzv. "nordijskog modela". Rasprava o tome vodi se u Njemačkoj već godinama.
Model nosi naziv "nordijski" jer je prvi put uveden u Švedskoj 1999., a potom i u Norveškoj 2009. Kasnije su ga prihvatili Island, Kanada, Francuska, Irska i Izrael. Ovaj model zabranjuje kupovinu seksualnih usluga i njihovo organizirano posredovanje, ali ne i sam čin prodaje. Time se kriminaliziraju mušterije i svodnici, dok prostitutke ostaju nekažnjavane. Istodobno, država pruža sveobuhvatnu podršku i programe izlaska iz prostitucije.
Mušterijama prijete novčane kazne, a u Švedskoj čak i kazna zatvora do godinu dana. Norveška, pak, kažnjava i svoje državljane koji seksualne usluge kupuju u inozemstvu.
Kritičari modela smatraju da je (dobrovoljna) prostitucija "normalan" posao te da prostitutkama treba omogućiti da samostalno obavljaju svoj rad. Vjeruju da se prisilna prostitucija može suzbiti jačanjem prava osoba u seks-industriji. Žele destigmatizirati seksualni rad i strahuju da bi kriminalizacija kupovine seksa gurnula prostituciju dublje u ilegalu, primjerice u digitalni prostor.
Pristalice modela, međutim, tvrde da se najveći dio prostitucije ionako već odvija u tajnosti, u svojevrsnom paralelnom društvu. Prostitutke, kažu, ne bi smjele biti kažnjavane zato što su prisiljene na seksualni rad. Naprotiv, dekriminalizacija bi im omogućila da se lakše obrate policiji ili pravosuđu jer bi imale zakonsko pravo na zaštitu i pomoć.
Kriminalizacija mušterija, smatraju, dovodi do smanjenja ukupnog broja prostitutki i klijenata.
U zemljama koje su uvele nordijski model, broj prostitutki i kupaca doista se značajno smanjio. Nedavno objavljeno istraživanje Sveučilišta u Tübingenu zaključuje da uvođenje modela "dugoročno pridonosi mjerljivom smanjenju broja žrtava trgovine ljudima".
No, zagovornici ovog rješenja, koji su i organizirani u tzv. Savezni savez za nordijski model, upozoravaju da samo donošenje takvog zakona nije dovoljno za poboljšanje položaja prisilno prostituiranih osoba. Potrebno je osigurati sredstva za sveobuhvatnu pomoć pri izlasku iz prostitucije i znatno ojačati prava žrtava.
Treba osigurati sredstva za cjelovitu socijalnu podršku – kako bi pogođene osobe mogle financirati stanovanje, psihološku pomoć i obrazovanje, navodi savez.
Važna su i sredstva za prevenciju i edukaciju, kao i dosljedno procesuiranje svodništva i trgovine ljudima, kako bi se ukupno smanjilo tržište prostitucije.