SANJA DOMAZET je medicinska sestra iz Osijeka koja je prije šest godina odlučila otići raditi u Njemačku. Ispričala nam je da se od tada preporodila i financijski i psihički jer su medicinske sestre ondje gdje ona radi dobro plaćene i izuzetno cijenjene.
"S plaće od 6000 kuna došla sam na plaću od 3000 eura"
Domazet radi na odjelu akutne psihijatrije za odrasle u županijskoj bolnici u Münchenu, a prije toga je 13 godina radila u KBC-u Osijek. Rekla nam je da joj je glavni okidač za odlazak u Njemačku bio kredit u švicarcima te mala plaća s kojom je teško financirala sebe i svoju maloljetnu kćer.
"Plaća mi se kretala između 5800 i 6100 kuna, ovisno o broju noćnih smjena. To tada nije bilo dostatno za život, a kamoli sada. S te sam plaće otišla u Njemačku, gdje radim za 3000 eura", rekla nam je za početak.
"Cjelokupna se država nije interesirala da zadrži svoje ljude. Ja sam izvanredno studirala za medicinsku sestru prvostupnicu i nisam imala dovoljno novca da platim još jednu godinu studija pa sam zamolila bolnicu u kojoj sam radila da mi da pozajmicu kako bih platila rate školarine i izašla na ispite, no odbili su me", navodi.
"Što se tiče naše države, bila sam odbijena gdje god da sam tražila podršku. Kada sam došla u Njemačku, imala sam bolju startnu plaću, a pomogli su mi i pri traženju stana", priča nam.
Kaže da joj je nakon šest mjeseci rada u Münchenu bolnica u kojoj se zaposlila platila dvije godine usavršavanja. Jedina njezina obaveza bila je završiti školovanje i potpisati ugovor kojim se obvezuje da dvije godine neće dati otkaz.
"Žao mi je što se ranije nisam odlučila na ovaj korak"
Iako sada živi punim plućima, kaže da početak nije bio lak posebice zato što je ona u drugu državu došla živjeti u 48. godini. Danas se kaje što se nije ranije odlučila za taj korak.
"Bilo mi je teško kada sam otišla. Imala sam 48 godina i dijete od 13 godina. Ipak, nikada se nisam pokajala što sam otišla i žao mi je što to nisam učinila puno ranije. Ja sam imala predznanje iz njemačkog jezika pa mi je bilo malo lakše. Kćerka je u početku u školi pričala na engleskom jeziku, dok moj partner nije imao predznanje, ali je zato u roku od godinu dana usavršio jezik tako da sada može komunicirati s drugima", kaže nam.
Osvrnula se i na standard života u Njemačkoj. Kaže da najam stanova jest skup, ali da su zato svi drugi troškovi puno manji nego u Hrvatskoj. Priča kako je Njemačka uređena država koja gleda kako zadržati svoje ljude i sve one vrijedne koji dođu i žele raditi. Kaže da poslodavci motiviraju i potiču radnike na napredak.
"I nakon plaćanja stana i režija ostane nam jako puno novca"
"Stanujem u predgrađu Münchena, gdje su stanovi abnormalno skupi. Ja sam došla s kćerkom i partnerom, unajmili smo trosoban stan od 80 kvadrata i plaćamo ga 1400 eura mjesečno, u što su uključeni grijanje i voda, a struja se posebno plaća.
Ja imam plaću 3000 eura, a partner 1800 eura, i nakon plaćanja stana i režija ostane nam jako puno novca. Ovdje je sve, uključujući i hranu, puno jeftinije nego u Hrvatskoj. Često uspoređujem hrvatski i njemački Lidl i razlike u cijenama su drastične. Tako je i s higijenskim potrepštinama te robom.
Istina je da su cijene malo poskupile zbog rata u Ukrajini, ali mi to nismo naročito osjetili ponajviše jer smo dobivali poticaje od države, a da ne govorim kolike smo bonuse dobivali za vrijeme korone", kazala nam je Domazet.
"Biti medicinska sestra u Njemačkoj znatno je bolje nego u Hrvatskoj"
Na upit da usporedi uvjete rada medicinske sestre u Hrvatskoj s onima u Njemačkoj, Sanja kaže da su razlike "nebo i zemlja". Primjerice, na odjelu gdje sada radi postoje lijekovi za pacijente koji su smješteni u bolnici, dok im je to za vrijeme rada u Osijeku zadavalo velike muke jer je često dolazilo do nestašice lijekova.
"Isplaćeni prekovremeni sati, plaćanje rada za praznike i blagdane, sve se to sto posto više plaća. Nitko mi ovdje ne može stornirati godišnji odmor ako ja to ne želim.
Ja imam 38 radnih dana godišnjeg odmora u godini. Imam sve potrebne uvjete za obavljanje kvalitetnog rada i vođenje normalnog života. U klinici na odjelu imamo lijekove koje trebamo dati pacijentu.
Kada sam radila u KBC-u Osijek, naši pacijenti morali su donositi svoje lijekove jer je naša ljekarna bila prezadužena i farmaceutske tvrtke joj nisu isporučivale lijekove. A da ne pričam o WC papiru, koji nismo imali za staviti u toalete. Ljudi su ih od kuće donosili.
Mi nismo mogle otići na bolovanje kada nam je dijete bilo bolesno, već su nam zbog toga prijetili otkazom i govorili da nismo nezamjenjive. Ovdje smo jako cijenjene i poštivane. U rangu smo s liječnicima.
Radimo u profesionalnom timu gdje se svačije mišljenje jednako uvažava. Ovo je neki drugi, civiliziraniji svijet. Ovdje tko god da dođe bit će prihvaćen ako je imalo voljan i vrijedan", kaže.
Ispričala nam je da je način rada u smjenama znatno različit te da joj ponekad nedostaje hrvatski režim. Ipak, kada sve zbroji i oduzme, manje je psihički rastresena i općenito zadovoljnija.
"U Njemačkoj je zakonom zabranjeno raditi u turnusu odnosno dnevnu smjenu od 7 do 19 pa sutradan noćnu od 19 do 7 i onda imati dva dana slobodna. U KBC-u sam uvijek radila u turnus smjenama i njih sam voljela, one mi ovdje u Njemačkoj fale jer kada se sve zbroji, imate više slobodnih dana u mjesecu.
Trebalo mi je vremena da se priviknem na njemačke smjene. Imaju jutarnju, popodnevnu i noćnu smjenu te dežurstva koja su odlično plaćena. Jutarnja smjena je od 6:30 do 15 sati, popodnevna od 12:45 do 20:45 i noćna od 21 do 6:30.
Što se tiče samog rada, u Njemačkoj sam iscrpljenija i dajem preko sto posto od sebe, što je na poslu i traženo. Napornije je i teže uskladiti obiteljske obaveze i posao. Više sam pod stresom zbog putovanja na posao jer je ovdje čovjek aktivan od jutra do večeri bez obzira na svoje radno vrijeme. Ipak, na to gledam kao na zdravu iscrpljenost.
U Hrvatskoj sam bila psihički iscrpljena i opterećena jer nisam imala dovoljno novca za egzistenciju i to me činilo jako nesretnom. Ovdje sam iscrpljena, ali znam da ću za to biti jako dobro plaćena i nemam više briga hoću li moći platiti neki račun, hoću li imati od čega dati svom djetetu za užinu i slično.
Moja jedina briga je da odradim svoju smjenu. Psihički sam zadovoljna i zdravija. Na poslu u Osijeku nisam bila toliko fizički iscrpljena, ali sam bila puno nestabilnija i nezadovoljnija", kaže Sanja.
"U Osijeku smo pacijente previjali na raspadnutim krevetima"
Priča i kako je bolnička infrastruktura u njemačkim bolnicama na visokom nivou te da ih često posjećuje inspekcija kako bi se uvjerila u ispravan rad bolnice.
"Redovito dobivamo nova računala i nove licence za programe. Tamo se ne može dogoditi da s kreveta otpadne giter. Mi nemamo temperaturne liste niti ništa što visi po krevetu. Papiri su odavno izbačeni i sve je digitalizirano i povezano.
Kreveti su presvučeni nepropusnim materijalom, da se pacijenti ne znoje. Dakle, gledaju na sve. Mi smo u Osijeku obavljali njegu pacijenta na krevetu koji se raspada i propušta vodu i mokraću.
Ovdje inspekcije redovito dolaze i da nešto ne štima, automatski bi zatvorili bolnicu. Nije to da se kao kod nas inspekciju može potkupiti. Zagledavaju u svaki kutak, kontroliraju lijekove, isteke rokova, pregledavaju sobe i procjenjuju ugroženost pacijenata, ma sve", priča Sanja.
"Preporodila sam se"
Financijska stabilnost i pogodni radni uvjeti donijeli su mir njoj i njenoj obitelji. Kaže i kako joj se kći odlično snašla, kao i ostali mladi ljudi koji se, između ostalog, ne žele vratiti doma zbog njemačkog obrazovnog sustava koji je, prema Sanjinim riječima, "jednostavniji i sigurniji".
"Preporodila sam se, i to već nakon godinu dana. U početku je bilo teško, trebalo je vremena da sve sjedne na svoje. Nemam više briga hoću li imati novca za uskršnju trpezu, koji ću poklon kupiti, mogu li si priuštiti nešto što mi treba bez da narednih šest mjeseci moram štucati.
Od nikoga koga ovdje znam nisam čula da je nezadovoljan i da se želi vratiti u Hrvatsku, a posebno onaj tko je došao s djecom jer je sistem školovanja puno drugačiji. Veće su mogućnosti, sam kurikulum školovanja je puno jednostavniji, ne opterećuju djecu s raznoraznim glupostima kao kod nas i imaju znatno bolji prosperitet radnih mjesta nakon završetka školovanja.
Tempo života je takav da navečer kada dođete kući nemate volje s nekim se nalaziti i izlaziti van. Ipak, za mlade ima jako puno događanja i kćerka mi ovdje živi punim plućima. Ni u jednom trenutku se nismo osjećali kao stranci. Niti smo bili diskriminirani niti smo prošli mobing", priča.
Ovdje ne može uspjeti jedino onaj tko previše bira poslove, ne želi naučiti jezik te oni koji se zaposle u građevinskim tvrtkama čiji su vlasnici naši ljudi pa se često dogodi da ne isplaćuju plaće.
"U Hrvatskoj su radnici frustrirani pa je i više mobinga. U Njemačkoj to nije slučaj"
Zamolili smo Sanju da nam usporedi radnu klimu u Hrvatskoj i Njemačkoj. Kaže kako se na starom radnom mjestu često susretala s podbadanjima ili nekim oblikom mobinga, a sve zato što su ljudi bili frustrirani svojom okolinom, nemogućnošću napretka i normalnog obavljanja posla. Kaže da se u Njemačkoj još nije susrela s tim.
"Od cijelog tima iz Osijeka ostala sam u kontaktu sa svega nekoliko kolegica. Kod nas je problem što se puno trača, ljudi su općenito nezadovoljni životom i nemogućnošću postizanja bilo čega. Iz tih frustracija prebacuju krivnju na nekog drugog i zato dolazi do puno podbadanja, nezadovoljstva i tračanja, što narušava radnu klimu.
U Hrvatskoj je trula atmosfera, mi svoj mentalitet vučemo sa sobom. Znam za slučajeve iz staračkih domova gdje rade naše žene i gdje se stalno podbadaju. U radu s Nijemcima toga nema. Kod njih se nezadovoljstvo poslom i tenzije među radnicima rješavaju direktno. Uostalom, oni nemaju potrebu biti frustrirani jer imaju sve što im treba za normalno životno funkcioniranje", kaže.
"Naši doktori i medicinske sestre su znatno stručniji od njemačkih"
Ipak, kaže da su po stručnosti, znanju, mobilnosti i fleksibilnosti hrvatske medicinske sestre i doktori daleko iznad njemačkih, a smatra da ih je tomu naučila nužda.
"Naučili smo djelovati u neimaštini. Hrvatski doktori koji su došli raditi u Njemačku puno su stručniji i imaju puno više znanja nego njemački, a isto vrijedi i za medicinske sestre. Bilo koja medicinska sestra iz Hrvatske nadmašit će njemačku po znanju, brzini i organizaciji.
Doktori i medicinske sestre ovdje dobiju sve na gotovo, a mi smo u Hrvatskoj naučili raditi bez ičega i još uz to kvalitetno obavljati svoj posao. U Njemačkoj medicinske sestre ne znaju složiti kateter jer ga dobiju složenog i sterilnog iz ljekarne, a mi smo ga same slagale", kaže.
U Hrvatskoj zdravstveni radnici prosvjeduju zbog malih plaća i loših radnih uvjeta
Danas se oko tisuću medicinskih sestara, tehničara i nemedicinskog osoblja iz svih dijelova Hrvatske okupilo na prosvjedu u Zagrebu. Rezultat je to višegodišnjeg nezadovoljstva zdravstvenih djelatnika koji se uz premale plaće i loše radne uvjete žale i na obezvrijeđenost na poslu.
>> VIDEO Veliki prosvjed medicinara: "Došli smo vam reći da ćemo zatvoriti bolnice"
"Gledam ovaj prosvjed u Hrvatskoj i jako me žalosti. Medicinske sestre su u hrvatskom zdravstvenom sustavu oduvijek bile zadnje rupe na svirali, krpe kojima se briše pod. Uvijek su one ispaštale zbog grešaka nekog drugog i nikada nisu bile adekvatno plaćene za posao koji obavljaju", zaključuje Sanja.