Kraj 18. stoljeća u Irskoj obilježen je nemirima i težnjama za neovisnošću od britanske vlasti, koja je nad otokom vladala još od 12. stoljeća. Inspirirani Francuskom revolucijom i Američkim ratom za neovisnost, irski pobunjenici, okupljeni oko organizacije Ujedinjeni Irci, sanjali su o republici oslobođenoj od britanskog utjecaja.
Ova organizacija, osnovana 1791. u Belfastu pod vodstvom Theobalda Wolfea Tonea, težila je ujedinjenju katolika, prezbiterijanaca i drugih vjerskih skupina u borbi za zajednički cilj – republikansku Irsku. Stoljetni sukobi između vladajuće protestantske elite i potlačenog katoličkog stanovništva, uz diskriminaciju prezbiterijanaca, dodatno su podgrijavali napetosti. U takvom ozračju 1798. godine izbio je veliki ustanak protiv britanske vlasti, poznat kao Irski ustanak.
U ljeto 1798., gotovo dva mjeseca nakon što je britanska vojska ugušila većinu pobunjeničkih snaga u istočnim i sjevernim dijelovima Irske, francuska vojna podrška konačno je stigla. Dana 22. kolovoza 1798., oko tisuću francuskih vojnika pod zapovjedništvom generala Jeana Josepha Amablea Humberta iskrcalo se na obalu grofovije Mayo, na sjeverozapadu Irske.
Njihov dolazak izazvao je oduševljenje među lokalnim stanovništvom, a oko pet tisuća irskih pobunjenika pridružilo se francuskim snagama. Zajedničkim snagama pobunjenici su postigli značajan uspjeh u bitci kod Castlebara, poznatoj i kao Castlebarske utrke, gdje su natjerali britanske snage na povlačenje.
Nakon ove pobjede, 27. kolovoza 1798. proglašena je Republika Connaught, nazvana po pokrajini Connacht gdje su ustanici preuzeli kontrolu. John Moore, irski prezbiterijanac, imenovan je predsjednikom ove kratkotrajne republike.
Ovo je bio simboličan čin otpora kojim su pobunjenici željeli uspostaviti neovisnu republikansku vlast inspiriranu francuskim revolucionarnim idealima. Republika je bila zamišljena kao korak prema široj irskoj neovisnosti, ali njezino postojanje bilo je izuzetno krhko zbog ograničene vojne podrške i snažnog britanskog odgovora.
Unatoč početnom uspjehu, Republika Connaught bila je izuzetno kratkog vijeka. Britanske vlasti brzo su organizirale protunapad, shvaćajući opasnost koju predstavlja francusko-irski savez. Dana 8. rujna 1798., u bitci kod Ballinamucka, britanske snage, znatno brojnije i bolje opremljene, porazile su pobunjenike.
Francuski vojnici koji su se predali bili su pošteđeni i kasnije razmijenjeni za britanske ratne zarobljenike, dok su irski pobunjenici suočeni s daleko težom sudbinom – većina zarobljenih bila je pogubljena. Ova bitka označila je kraj Republike Connaught, koja je postojala samo dvanaest dana.
Nakon poraza kod Ballinamucka, britanske vlasti dodatno su pojačale represiju nad pobunjenicima. Još jedan pokušaj francuske intervencije dogodio se 12. listopada 1798., kada je flota od tri tisuće vojnika, uključujući i Wolfea Tonea, pokušala iskrcavanje u grofoviji Donegal.
Međutim, britanska mornarica je francuske brodove, a nakon trosatne bitke kod otoka Tory, francuske snage bile su prisiljene odustati. Wolfe Tone je zarobljen i kasnije umro u zatvoru, navodno samoubojstvom, čime je izgubljen jedan od ključnih vođa ustanka.
Pad Republike Connaught i gušenje Irskog ustanka 1798. imali su dalekosežne posljedice. Britanske vlasti iskoristile su neuspjeh ustanka kako bi dodatno učvrstile svoju kontrolu nad Irskom. Godine 1800. doneseni su Zakoni o uniji, kojima je ukinut irski parlament, a Irska je formalno pripojena Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Irske od 1. siječnja 1801. Ovaj čin ukinuo je posljednje ostatke irske autonomije, a Irska je ostala pod izravnom britanskom vlašću sljedećih 122 godine.
Unatoč svom kratkom trajanju, Republika Connaught ostala je snažan simbol irskog otpora i republikanskog duha. Njezino proglašenje pokazalo je snagu ideje o neovisnosti i ujedinjenju različitih vjerskih skupina u borbi protiv zajedničkog neprijatelja.
Inspiracija Francuskom revolucijom i uključenost prezbiterijanaca i katolika u ustanak naglasili su važnost sekularnog republikanizma, što je imalo dugoročan utjecaj na kasnije irske pokrete za neovisnost. Iako je Republika Connaught bila samo kratka epizoda u irskoj povijesti, njezin duh nastavio je živjeti u kasnijim borbama, uključujući Uskrsni ustanak 1916. i konačno osnivanje neovisne Irske.