Smajo-efendija Šahat, rodom iz okolice Rudog u Bosni i Hercegovini, u ratu je morao napustiti svoj zavičaj. U svibnju 1992. godine preko Makedonije je stigao u Švedsku i dobio izbjeglički status. Na temelju svog obrazovanja i predratnog zaposlenja kao "vjersko-prosvjetnog referenta", dvije godine kasnije stigao je u grad Skövde, oko 150 kilometara sjeveroistočno od Göteborga.
Od tada je imam džemata koji okuplja ovdašnje muslimanske vjernike s Balkana, a od 2023. sjedište mu je u novoj džamiji u Skövdeu. Stajala je oko 1,5 milijuna eura i gotovo u cijelosti su je financirali lokalni vjernici. Kako je Šahat naglasio, nije bilo nikakve pomoći islamskih zemalja poput Turske ili Saudijske Arabije.
Džemat u Skövdeu jedan je od dvadesetak udruženih u Islamsku zajednicu Bošnjaka u Švedskoj, a spomenuta džamija jedan je od 300 islamskih molitvenih prostora u Švedskoj. Vjerska služba obavlja se na švedskom i bosanskom jeziku, no u džamiju dolaze i muslimanski vjernici iz afričkih i bliskoistočnih zemalja.
"Ne postoji bosanska ili arapska džamija. Dakle, džamija je džamija za sve i svakoga. Na molitvu petkom obično dođe oko 150 vjernika, od kojih je tek 40 Bosanaca", ističe Šahat, no dodaje da se aktivnosti i održavanje džamije ponajprije financiraju iz poreza oko 900 članova džemata, koji dobrovoljno svaki mjesec izdvajaju 0,7 posto bruto plaće.
"Imamo šarolik džemat. Međutim, kada je u pitanju financiranje, stvari nisu tako jednostavne. Mi iz Bosne i Hercegovine, da ne kažem bivše Jugoslavije, naučili smo da moramo sami poturiti leđa ako želimo imati džamiju. Znamo da država neće pomoći. A vjernici koji su došli iz arapskih zemalja, naučeni su da im država sve servira. Nemaju osjećaj da bi trebali pridonijeti financiranju".
Šahat kaže kako ima ljudi, ne samo u islamskoj zajednici, nego i u drugim religijama, koji odabiru plaćati crkveni porez u Švedskoj iako nisu vjernici: "Jedna Šveđanka mi je objasnila da plaća porez zato što misli da crkva kao institucija ima značajnu ulogu u društvu, iako nije vjernica. Ima i muslimana koji plaćaju, a nikad ne dolaze u džamiju".
Iako je otvorena prije samo dvije godine, džamija u Skövdeu već je bila metom gnjusne provokacije. Jedan je Šveđanin pod okriljem noći pred zgradu bacio divlju svinju. Šahat to smatra izoliranim incidentom, koji su osudile gradske vlasti i ostale vjerske zajednice.
"Izgleda da je počinitelj usmrtio svinju svojim autom i onda je odlučio ostaviti pred džamijom. Nadzorne kamere su sve snimile i počinitelj je identificiran. Nismo ga kazneno prijavili, tražili smo samo da plati troškove sanacije strvine, nismo htjeli dodatno podizati tenzije".
Šahat smatra da za ovakva i slična nedjela usmjerena na određenu vjersku ili etničku skupinu nije kriv samo izravni počinitelj: "Sve počinje od riječi, tek onda dolaze djela. Dakle, kriva je riječ koja je izrečena ranije i koja je počinitelju dala alibi. I kod nas u Bosni vatru su palili Milošević, Karadžić i sada Dodik. Oni su bili vođe koje su ljudi slijedili, a možda nisu bili intelektualno zreli da procjenjuju njihove riječi nego su im slijepo vjerovali".
Uspon ekstremne desnice donio je i posljednjih godina porast netrpeljivosti prema muslimanima u Švedskoj i cijeloj Europi. Iz političkih foruma i govornica sve češće se čuje da "islamu nije mjesto u Europi". Šahat kao simptomatičan ističe nedavni transparent rumunjskih nogometnih navijača: "Mladić, europski heroj, sveo je muslimane na nulu".
"Postoji tendencija da se islam u Europi suzbija, ideja da muslimanima nije mjesto ovdje. Ne znam kako itko može podržavati takvu hajku. Mogao bih reći da smo mi europski muslimani, ali mislim da bi svakome u Europi trebalo biti omogućeno i dopušteno da bude ono što jest", objašnjava 59-godišnji imam i nastavlja:
"Mi smo ovdje manjina, nema nas puno i smatram da bi nam švedsko društvo i ostala europska društva trebala ostaviti prostora i mogućnosti da se razvijamo i da pridonosimo zajednici. Mislim da je to ljudsko pravo."
Izazovi integracije Šahat ističe da su se imigranti s Balkana u Skandinaviji uglavnom vrlo brzo snašli, počeli živjeti od vlastitoga rada i postali primjer uspješne integracije, no svjestan je da domaćoj populaciji smeta što neki imigranti iskorištavaju švedski sustav socijalne skrbi ili još gore - bave se kriminalom.
"Svatko od nas iz svoje domovine donosi neki naučeni mehanizam ponašanja i sustav vrijednosti. I treba vremena da se netko nauči novim pravilima. Mi to najbolje vidimo u našoj džamiji, u smislu čistoće. To je odraz kulture iz koje dolazimo. Nemamo zaposlene čistačice, nego sami čistimo, ali primjećujemo da ima ljudi koji zaprljaju, a neće očistiti za sobom. To pokazuje da se nisu prilagodili ni svojoj vjeri, a kamoli švedskom društvu", govori.
S druge strane, nastavlja efendija Šahat, treba shvatiti i da su izbjeglice, primjerice iz Afganistana, rođene i odrasle u neprekidnom ratu, da nose svoje traume, da su morali pobjeći iz svojih domova i nije realno očekivati da se odmah ponašaju kao svi ostali.
"Kako dosta surađujem sa švedskim zatvorskim sustavom, tako sam razgovarao s brojnim ljudima i shvatio da je možda glavni razlog njihova zatvaranja to što uopće nisu razumjeli što u Švedskoj znači zaprijetiti ili udariti, pa čak i vikati na druge ljude", govori Šahat i dodaje da je potrebno educirati imigrante što smiju, što ne smiju i gdje su granice u ponašanju.
Podsjetili smo Šahata na nedavni slučaj islamskog propovjednika u švedskom gradu Kristianstadu koji je vjernicima objašnjavao u kojim je slučajevima "dopušteno" udariti ženu. Propovjednik je odmah udaljen iz islamske zajednice, ali je incident izazvao veliku pažnju u Švedskoj.
"Poslanik Muhamed, alejhi selam, nikada nije podigao ruku na ženu. Njegova poruka je uvijek bila jasna: najbolji među vama je onaj koji je najbolji prema svojoj ženi. I u njegovoj praksi nije bilo ni prisile ni ponižavanja ni posjedovanja, samo blagost, poštovanje i milost. Albert Einstein je rekao da se slab karakter oslanja na nasilje. Jaka duša bira razum i suosjećanje".
"Nema te religije koja blagonaklono gleda na bilo kakvo nasilje. Nema razlike između muškarca i žene kada je u pitanju pravo na život, čast i dostojanstvo. Nesporazumi u braku uvijek su mogući, ali kako kaže poslanik Muhamed, alejhi selam, od svih dopuštenih stvari najmrskiji Bogu je razvod braka. Ali i razvod braka je bolji nego bilo kakav brak", objašnjava Šahat i potom zaključuje:
"Želim reći da nema te vlasti, svjetovne ili vjerske, koja može spriječiti nečiju pojedinačnu ludoriju. Čim netko u Europi počini kazneno djelo i vikne 'Allahu Akbar', to se klasificira kao terorizam i odmah se kuca na moja vrata i pita što ja o tome mislim. Stalno se moram braniti i opravdavati zbog nečije ludosti. Što ja imam s tim? Dosadilo mi je to više ponavljati".