Ilustracija: Shutterstock
U NEDAVNOM članku za Huffington Post, Julie Reuben, Sebastian Porsdam Mann i Stjepan Orešković s Harvarda osvrnuli su se na pitanje odgovornosti sveučilišta po pitanju važnih društvenih i političkih problema. U nastavku prenosimo dijelove njihovog članka.
"Pravne osobe nisu što su nekad bile. Američki vrhovni sud odavno je odlučio kako korporacije imaju pravnu sposobnost, a uskoro, s obzirom na napredak psihologije, neuroznanosti, biotehnologije i IT sektora, taj bi sud mogao odlučivati o tome trebaju li takvu pravnu sposobnost dobiti roboti, hibridi ljudi i životinja ili sintetski kreirani pojedinci.
Takav razvoj događaja otvara nova pitanja. Fizičke osobe imaju društvene i moralne odgovornosti. Ako ništa drugo, prepoznajemo odgovornost osoba da ne nanose neopravdanu štetu drugima te da, u određenoj mjeri, doprinose napretku zajednica i društva kojih su dio. Ako institucije imaju prava osoba, ne bi li i one trebale imati odgovarajuće odgovornosti? Prepoznajemo to da korporacije imaju obveze i odgovornosti prema brojnim ljudima - zaposlenicima i dioničarima.
Usto, korporacije moraju plaćati poreze, poštivati zakone i slično.
Budući da korporacije na sudu mogu biti tužene kao fizičke osobe, sudovi su morali razmotriti mogu li korporacije donirati političkim kampanjama, imaju li korporacije "pravo lagati" te jesu li podložne vjerskim iznimkama kad je u pitanju sloboda govora.
Mnoga sveučilišta oponašaju korporacije. Pitanje je stoga - što znamo, i u kojoj mjeri se slažemo o društvenim i moralnim odgovornostima današnjih sveučilišta?"
Privilegirana pozicija
"Sveučilišta zauzimaju privilegiranu poziciju u društvu te imaju pristup znanju koje drugima nije dostupno. Ona su često poprišta debata o vrijednostima, pravdi i etici. No, s pravima dolaze i odgovornosti, a osobe, fizičke ili pravne, imaju oboje. Pa ipak, odgovarajuće dužnosti i odgovornosti sveučilišta kao društvenih aktera ostale su nejasne te se njima dosad nije posvetila osobita pažnja. Imaju li sveučilišta odgovornosti spram društva, te ako imaju, o kakvim se odgovornostima radi? Mogu li sveučilišta ostati neutralna oko pitanja od društvenog značaja, čak i kad imaju relevantno znanje koje drugima nije dostupno?
Odgovor na to pitanje ovisi o problemima koji se vežu uz ulogu koju bi sveučilišta trebala igrati u društvu te razlikuje li se ta uloga od aktualnog pogleda na ulogu sveučilišta.
U akademskom polju etike, specifični termini se koriste kako bi se raspravljalo o stvarima koje se očekuju od osoba. Na primjer, o vrstama djelovanja koje su moralno nužne - kao što je spašavanje djeteta koje se utapa bez da se dovede u opasnost vlastiti život - koje se nazivaju obvezama i dužnostima.
Ponekad osobe nadilaze etičke dužnosti te čine više od onoga što bi se od njih očekivalo. Primjeri toga su Oskar Schindler, Dietrich Bonhoeffer, Nelson Mandela i Albert Schweitzer, koji su žrtvovali ili riskirali većinu svojih života kako bi pomogli drugima".
Što očekivati od sveučilišta?
"Moderni komentatori su primijetili kompetitivni aspekt sveučilišnog obrazovanja. Neki od njih tako navode kako se smisao srednje škole i fakulteta sve više promatra kroz prizmu pripreme za karijeru, a ne u kontekstu obrazovanja. Studenti tako čine sve kako bi ispunili uvjete koje pred njih stavljaju ispitivači i poslodavci, kao što su na primjer izvannastavne aktivnosti, bez da sami nužno uživaju u istima. Takav pogled svodi vrijednost pohađanja sveučilišta na prestižne poslove koji se nude ljudima po završetku studija. Je li to uistinu ono što možemo, ili trebamo, očekivati od sveučilišta?
Platon, osnivač slavne Akademije, smatrao je obrazovanje nužnim za pravedno društvo te je zamišljao kako prosvijećeni učenjaci vladaju poput dobrohotnih filozofa-kraljeva. Njegov student Aristotel nije se slagao s njime. Nešto noviji učenjaci upozorili su na jedinstveni potencijal sveučilišta da utječu na karakter ljudi. Thomas Jefferson tako je novoosnovanome Sveučilištu Virginije u svoje vrijeme zaželio "da oblikuje državnike, zakonodavce i suce, koji će usklađivati poljoprivredu i trgovinu, razvijati potencijale prosudbe kod mladih te koji će mlade podučavati promišljanju i ispravnome djelovanju, kako bi postali primjeri vrline drugima". Suvremeni intelektualci svih uzrasta i pozadina, od Malale Yousafzai do Amartye Sen, istaknuli su kako je obrazovanje odgovor na ekonomske, političke i društvene probleme.
Zadnji pravi pokušaj da se analiziraju odgovornosti sveučilišta objavljen je 1982. godine od strane Dereka Boka, profesora prava i predsjednika Harvarda. Iako je Bok prokomentirao etička pitanja koja su relevantna za sveučilišta, povukao je jasnu liniju između interne etike sveučilišta (npr. smiju li profesori spavati sa studentima?) te vanjske etike (npr. je li smrtna kazna opravdana?)".
Prekidanje šutnje
"Naravno, bilo je i slučajeva kada su sveučilišta podigla glas oko političkih i društvenih pitanja. 2015. godine, preko stotinu sveučilišta i istraživačkih institucija uputilo je žurno pismo Europskoj uniji kao reakciju na predložene amandmane, koji su trebali uvesti stroža ograničenja na medicinske podatke za istraživače, a koji bi onemogućili medicinska istraživanja. U tom slučaju, politika je izravno ugrozila sposobnost sveučilišta da obnašaju svoju funkciju istraživača i širitelja znanja, tako da njihova obrambena reakcija i nije toliko čudna.
No, u siječnju 2017. godine, predsjednici 48 američkih fakulteta i sveučilišta potpisali su pismo koje je upućeno američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, u kojemu su se osvrnuli na njegovu izvanrednu uredbu o imigraciji. Iako se i na to može gledati kao na obrambenu reakciju, jer velik broj članova akademije dolazi iz zemalja koje Trump želi obuhvatiti svojom uredbom o imigraciji, predsjednik Princetona naglasio je kako je pismo "izjava o vrijednostima koje definiraju Princeton i druga sveučilišta".
Trebaju li sveučilišta ograničiti sama sebe na obranu vlastitih interesa, ili pak trebaju reagirati na šira pitanja koja se tiču njihovih vrijednosti i misija? Kako bi sveučilišta kao društveni akteri trebali odgovarati na moralna pitanja u svijetu? Koje su moralne obveze i društvene odgovornosti sveučilišta te prema kome je sveučilište odgovorno?
Mi smatramo kako je vrijeme da se počnu istraživati odgovori na ova važna pitanja, koja se tiču akademske zajednice i šire javnosti, i to na način da se razvije okvir društvenih odgovornosti i etičkih obveza sveučilišta, a koji će u obzir uzeti njihovu jedinstvenu društvenu poziciju te vrijednosti koje promovira akademija", zaključuju Reuben, Porsdam Mann i Orešković.