NEEFIKASNOST državne administracije u Hrvatskoj je poznata svim njenim građanima, a poprilično su jasni razlozi takvog stanja. Nepotizam, korupcija, nesposobnost, tromost i birokratiziranost su bili i ostali temeljni obrasci funkcioniranja javnog sektora, a posebno njegovog administrativnog dijela.
Tih problema su svjesni podjednako domaći i inozemni investitori, iako se prvi vjerojatno bolje nose s njima. Na probleme lošeg javnog sektora Hrvatske iznova upozoravaju i svjetske institucije, poput MMF-a i Svjetske banke, a ponajviše su s tim problemom Hrvatske upoznate institucije EU.
Unatoč pozivanju građana, kompanija, ekonomista, svjetskih institucija i institucija EU na reformu javnog sektora, stanje se nije poboljšalo. Ocjena državnog sektora Hrvatske je, prema analizi napravljenoj za Europsku komisiju, čak smanjena, prema najnovijim dostupnim podacima, koji se odnose na 2019.
Državni sektor Hrvatske je jedan od najgorih u EU
U istraživanju Javne uprave u državama članicama EU, javno objavljenom ove godine, ali s podacima koji se odnose na 2019. i 2020., efikasnost državnog sektora u Hrvatskoj je na skali od -2.5 do 2.5 ocijenjena s 0.4 boda.
To je četvrta najniža ocjena među članicama EU, a gore su ocijenjeni samo državni sektori Rumunjske, Bugarske i Grčke. Ocjena Hrvatske je 2018. iznosila 0.5, pa se prema tome učinkovitost državnog sektora u Hrvatskoj pogoršala.
Učinkovitost državnog sektora se definira kao kvaliteta javnih usluga, kvaliteta državne službe, neovisnost o političkim pritiscima, kvaliteta formuliranja i provedbe politika te vjerodostojnost predanosti državne administracije takvim politikama.
Tradicionalno je efikasnost državnog sektora najveća u državama Skandinavije (Danska i Finska imaju ocjenu 1.9, Švedska 1.8), a najmanja među članicama juga EU (Španjolska ima ocjenu 1, Italija 0.5, Grčka 0.4) i tzv. nove Europe (Rumunjska i Bugarska imaju ocjenu 0.3, Hrvatska 0.4, Mađarska 0.5, Poljska 0.6, Slovačka 0.7, Češka 0.9).
Jasno je vidljiva korelacija između općih ekonomskih pokazatelja snage ekonomije (BDP, dohodak itd.) i efikasnosti državnog sektora. Naravno, korelacija nije savršena i nije dokaz da postoji kauzalnost, ali je jasno i empirijski dokazano da manje korumpirane državne institucije profesionalnije (umjesto nepotistički) i općenito efikasnije potiču ekonomski rast.
Malo stanovnika Hrvatske smatra da su javne usluge dobre
Građani jako dobro prepoznaju kvalitetu državnog sektora u svojoj državi, pa se postotak onih koji su na anketu Eurobarometra odgovorili da su javne usluge u njihovoj državi vrlo dobre i prilično dobre uglavnom poklapa s ocjenom efikasnosti državnog sektora.
Samo 35 posto ispitanika u Hrvatskoj je izjavilo da su javne usluge vrlo dobre i prilično dobre, što je među najgorim rezultatima u EU. Gori su samo Grčka (24 posto), Italija (25 posto), Portugal (26 posto) i Bugarska (30 posto).
Eurobarometar pokazuje da su 2020. najzadovoljniji javnim uslugama bili građani u Luksemburgu (92 posto), Nizozemskoj (90 posto), Estoniji (81 posto) i Finskoj (81 posto). Uglavnom zadovoljstvo javnim uslugama odgovara ocjeni efikasnosti državnog sektora, s iznimkom država poput Francuske (ocjena 1.4, 53 posto zadovoljnih).
U istraživanju napravljenom za Europsku komisiju se navodi da se u Hrvatskoj provodi projekt poboljšanja javnih usluga koji financira EU, pod nazivom Uspostava upravljanja kvalitetom u hrvatskoj javnoj upravi od 2018. do 2022., i ukupne je vrijednosti 5.5 milijuna eura.
Većina Hrvatske ne vjeruje javnoj administraciji, druga najmanja razina povjerenja u EU
U svim državama EU građani više vjeruju javnoj administraciji nego u Italiji i Hrvatskoj. S tek 31 posto ispitanika koji su odgovorili da vjeruju javnoj administraciji, Hrvatska je druga najgora država EU. Čak građani Bugarske (32 posto), Rumunjske (43 posto) i Grčke (33 posto) imaju više povjerenja, iako im je državni sektor neefikasniji.
Najviše povjerenja imaju građani Luksemburga (81 posto), Danske (80 posto), Austrije (73 posto), Finske (72 posto) i Nizozemske (71 posto). U Estoniji i Mađarskoj vlada veliko povjerenje u javnu administraciju s obzirom na stupanj ekonomskog razvoja, više od 60 posto građana vjeruje joj
Zanimljivost je da je i povjerenje u vladu drugo najmanje u Hrvatskoj unutar EU, a samo 24 posto građana vjeruje toj instituciji. Gora je samo Bugarska (19 posto). Povjerenje u vladu i povjerenje u javnu administraciju u Hrvatskoj su podjednako niski i zapravo su ta dva povjerenja povezana (kada je nisko za vladu, nisko je za javnu administraciju i obratno), uz određene iznimke kao što je Francuska (25 posto povjerenje u vladu, 57 posto u javnu administraciju).
Javni sektor Hrvatske je jedan od najskupljih a jedan od najneefikasnijih
Javni rashodi Hrvatske su 2020. iznosili 55.4 posto BDP-a, čime spada među države s najvećim izdvajanjima za javni sektor. Više su izdvajale Grčka (60.7 posto BDP-a), Francuska (62.1 posto BDP-a), Belgija (60 posto), Austrija (57.9 posto), Italija (57.3 posto) i Finska (56.7 posto).
Prosjek država usporedivih s Hrvatskom po standardu (Estonija, Litva, Latvija, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Rumunjska, Bugarska) je ispod 47 posto. Tako Rumunjska i Bugarska imaju slabiju ocjenu efikasnosti državnog sektora od Hrvatske (0.3 vs. 0.4), ali im je puno jeftiniji.
Estonija primjerice plaća javni sektor puno manje od Hrvatske (45.1 posto BDP-a, 10 postotnih bodova manje), a ima daleko efikasniji državni sektor (ocjena 1.2 nasuprot 0.4 Hrvatske). Hrvatska zapravo spada u države s jednim od najskupljih (55.4 posto BDP-a), a najmanje efikasnih državnih sektora u EU (ocjena 0.4). Tu kombinaciju dijeli s Grčkom i Italijom.
Većinu reformi javnog sektora gura i financira EU
U istraživanju napravljenom za Europsku komisiju se navodi da je Hrvatska osmislila Nacionalnu strategiju razvoja 2030. koja uključuje digitalizaciju usluga i postupaka u javnoj upravi, stručno upravljanje ljudskim potencijalima temeljeno na znanju, funkcionalnu i održivu lokalnu i regionalnu upravu.
Tom strategijom se namjerava i pojednostavniti komunikaciju u javnim ustanovama, otvoriti institucije za konzultacije s građanima, potaknuti građane na sudjelovanje u kreiranju politika i njihovim implementacijama.
Fondovi EU su glavni pokretači trenutnih reformi javnog sektora u Hrvatskoj i praktički svaka reforma se financira, podržava, pa čak i inicira iz EU (npr. digitalne usluge, kvaliteta u javnoj upravi, decentralizacija itd.).
Kao jedan od glavnih problema implementacije politika i reformi u hrvatski javni sektor navodi se to što gotovo uopće ne postoji provjera učinaka mjera nakon što se implementiraju (lat. ex post), samo se prognoziraju učinci prije implementacije (lat. ex ante).
Kvalitetan javni sektor je važan za ekonomski rast i standard
Razlike u kvaliteti državnog i javnog sektora među državama su povezane i s općim pokazateljima dostignutog standarda, kao što je dohodak po stanovniku. Tamo gdje su javne institucije efikasnije države se mogu lakše specijalizirati u industrijama visoke dodane vrijednosti koje se više oslanjaju na inovacije, "know-how" i privlačenje stranih investicije.
To ne samo da povećava produktivnost ekonomije, plaće i standard građana nego dovodi i do više prihoda za državni proračun. Zbog toga se može još više ulagati u osmišljavanje i provedbu učinkovitijih reformi, investirati u javna dobra i infrastrukturu, dodatno ulagati u obrazovanje stanovništva i učvrstiti socijalnu "sigurnosnu mrežu".
Od same veličine javnog sektora važnija je njegova efikasnost. Ako je racionalan, učinkovit, svrsishodan i razmjeran, onda će biti podrška privatnom sektoru i rastu produktivnosti. U suprotnom djeluje kao vremenski, financijski, organizacijski, politički i društveni uteg koji u najboljem slučaju sprječava rast i razvoj privatnog sektora, a u najgorem ga postepeno uništava. A u Hrvatskoj je istodobno jedan od najvećih i jedan od najgorih.
Javni sektor ograničava Hrvatsku, u službi je političara na vlasti, a ne građana
Budući ekonomski razvoj Hrvatske je jako ograničen (ne)efikasnošću javnog sektora. Taj problem se ne rješava, zbog manjka sposobnosti ili želje. Sredstva nisu problem jer se većinom sve reforme ionako financiraju iz fondova EU, a privatni sektor je ove godine odlično punio državni proračun.
Sposobnost provođenja pozitivnih promjena u javnom sektoru Hrvatske je narušena desetljećima uhljebljivanja, nepotizma, političke kontrole i gubitka kvalitetnih kadrova. Stvarna želja da se popravi njegovo funkcioniranje ne postoji jer primarno služi kao servis politike, a ne građana i politika ne želi da se to promjeni.
Jako skup, a jako neefikasan, javni sektor Hrvatske djeluje kao uteg gospodarskom razvoju i rastu standarda građana. Vladajućima je dobar jer ga koriste kao produžetak vlastite političke moći. Ustvari je upravo ono što vladajući žele da bude, servis politike, a ne građana.