IDIOTI. Idioti svuda oko nas. Sve ono po Krležinoj: "Kad se u balkanskoj krčmi pogase svjetla, onda sijevaju noževi".
Prvo danas onaj obrijani četnik Vučić u Kosovskoj Mitrovici: "Prije skoro 30 godina, nedaleko odavde, stotine tisuća ljudi, a Slobodan Milošević je tada bio dovoljno velik da ih u tom broju okupi, na Gazimestanu, dočekalo je kraj njegova govora, čuvenog ili nečuvenog, ovisi o tome tko ga i kako tumači, sjećate li se kako? Pjevali su. I to zborno, sve te stotine tisuća, pjevali su vjerom i uvjerenjem, pjevali su zaneseni i poneseni, onu poznatu 'Tko to kaže, tko to kaže, Srbija je mala'''.
Rat u Jugoslaviji je počeo na Gazimestanu
Strašno. Rat u bivšoj Jugoslaviji počeo je upravo tamo, na Gazimestanu, tim govorim Slobodana Miloševića. Sve ostalo bilo je posljedica. Rezultati su užasni, u jugoslavenskim ratovima prema Međunarodnom centru za tranzicijsku pravdu poginulo je oko 140.000 ljudi a oko 4.000.000 su postali izbjeglice. Svi ti ratovi posljedica su upravo politike Slobodana Miloševića. Bez njega i bez sulude velikosrpske politike najvjerojatnije bi došlo do mirnog razlaza jugoslavenskih republika, a Srbiji bi čak i ostalo Kosovo.
Govor Vučića govori o razlozima tih ratova, nije to bilo nikakvo očuvanje "srpskih ognjišta", nego borba za teritorij jer pjesma koju Vučić sada spominje govori: "Tko to kaže, tko to kaže, Srbija je mala". Borba je bila ne za Srbe, nego za Veliku Srbiju. Znamo i sami – pobuna u Hrvatskoj krenula je 17. kolovoza 1990. kada Hrvatska nije mogla nikoga ugroziti, a na snazi je bio još stari Ustav Socijalističke Republike Hrvatske. Sjećam se razgovora s jednom zagrebačkim Srbinom još u ljeto 1991. Reče mi: "Vidiš, nema ti ovo nikakve veze sa zaštitom nas Srba, jer evo ovdje u Zagrebu nas ima više nego u Kninu. Nas je Milošević otpisao. Mi Srbi u Zagrebu od te pobune možemo imati samo problema".
Milošević je bio balkanski Hitler
Slobodan Milošević bio je balkanski Hitler. Kao što je Hitler napadao druge države želeći ostvariti Treći Reich, želeći ostvariti svoj Lebensraum, tako je Milošević želio ostvariti san o Velikoj Srbiji koji je i njemu značio opstanak. Želeći ostvariti taj šizofreni san nije prezao ni pred čime, a ponajmanje uništavanjem vlastitog naroda – pa dosta je vidjeti groblja ljudi poginulih u opsadi Sarajeva. Bošnjačka, hrvatska i srpska prezimena se izmjenjuju, ljudi su ubijani zajedno, kako su i živjeli u tom kozmopolitskom gradu koji je pretrpio opsadu dugu 44 mjeseca, jednu od najtežih i najdužih u suvremenoj povijesti. A i vukovarski branitelji će se sjetiti svojih srpskih suboraca – nije to bio nikakav "međunacionalni" rat, nego agresija na druge države.
Vučić pokazuje kako je običan ratni huškač
A upravo tamo iznad Sarajeva, beznadno smještenog u kotlini koju je lako nadzirati, Vučić koji danas govori kako "ne voli puške", pokazivao se kameri s kalašnjikovom u rukama. Vjerojatno nije pucao, prevelika je taj kukavica za to. Bio je Šešeljev ratni huškač i ostao Šešeljev ratni huškač.
Slaviti danas Slobu na Gazimestanu znači otprilike kao u Njemačkoj slaviti nacističke mimohode tridesetih godina. Srbija ima pravo na svog predsjednika, ali hrvatska politika ima pravo i dužnost Europi reći kakav je taj čovjek i još blokirati ikakvo srpsko približavanje EU dok je taj opasni čovjek Aleksandar Vučić tamo predsjednik. Taj da je u stanju, pokrenuo bi novi rat i protiv BiH i protiv Hrvatske jer svoje stavove nije ovih skoro 30 godina maknuo ni za milimetar. A to su, znamo, granice Velike Srbije njegova političkog mentora: Virovitica-Karlovac-Karlobag. Jedino što ga sprječava je to da više nisu vojna sila, a i da nešto suludo pokušaju, NATO ne bi mirno gledao.
Vučić je opasan, ratni huškač i idiot. Uz ovakvu Srbiju tamo Hrvatska nema što držati do otpravnika poslova, a Vučić trajno treba biti proglašen personom non grata. Dosta nam je takvih idiota.
Naš problem – naši idioti
Ono što je dodatni problem je to da su se već danas uključili i naši državni idioti. Obilježena je akcija Medački džep, legitimna vojna akcija kojom je smanjena mogućnost topničke ugroze Gospića te dobivena bitka za Velebit. No ta vojno izvrsno izvedena bitka (u samo nekoliko sati oslobođeno je 225 km kvadratnih) ukaljana je zločinima. Upravo zbog zločina u operaciji Medački džep Mirko Norac osuđen je po zapovjednoj odgovornosti. Kako je prethodno osuđen i po optužnici za ratni zločin u Gospiću 1991., kazna mu je objedinjena na 15 godina. Pušten je nakon odslužene 2/3 kazne.
Odmah treba reći: Mirko Norac odslužio je svoje i slobodan je građanin. Koliko godina je dobio može biti stvar pravnih rasprava, ali govorimo o starom Osnovnom krivičnom zakonu koji je bio upola blaži od naših propisa. Pušten je nakon 2/3 kazne, što je također dozvoljeno hrvatskim propisima. Mirko Norac ima pravo pojavljivati se na javnim skupovima, pa i na ovoj proslavi. Ima pravo slobodno se kretati. Ima i sva ostala građanska prava osobe koja je svoju kaznu odležala.
Ali kada izaslanik vlade i ministar obrane Damir Krstičević u službenoj prilici, za proslave legitimne vojne akcije, pozdravlja čovjeka koji je osuđen za kazneno djelo upravo u sklopu te akcije, to je potpuni idiotizam i kratkovidno, blesavo i štetno ponašanje ministra Krstičevića. Kada ovakva vijest dođe u strane medije, što će tamo pomisliti nego: "Svi su ti Balkanci isti!".
Umjesto da razotkrije Vučića, vlada daje materijala za priče o ugroženim Srbima
Umjesto da iskoristimo govor ratnog huškača Vučića i razotkrijemo njegovu politiku, hrvatska vlada mu isti dan daje goriva, materijala za daljnje priče o ugroženim Srbima jer eto pozdravlja se čovjeka osuđenog za zapovjednu odgovornost upravo u toj akciji koja se slavi. Nije li to najljepše što je Vučić danas mogao čuti?
U 2018. godini Srbi slave Miloševića (koji je najviše uništio baš srpski narod), u nas ministar na službenoj ceremoniji legitimne vojne akcije pozdravlja čovjeka koji je osuđen upravo zbog zločina u toj akciji – ima li uopće normalnih na Balkanu?
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
Presuda Norcu by Index.hr on Scribd