"STVAR funkcionira prema svim zakonima vodoinstalaterskog zanata: građani do mile volje seru protiv korumpiranih gradskih vlasti, usrane države i njenog govnjivog pravosuđa, da bi nakon svoje demokratske replike refleksom dresiranog miša povukli ručicu vodokotlića i pustili sve niz vodu. Umjesto da građani seru na javnim mjestima, po novinama i gradskim trgovima, javno se mnijenje na taj način kanalizira, pa je za takav naročiti demokratski sustav uobičajen još i naziv kanalizacija", najnoviji je komentar bivšeg novinara Ferala Borisa Dežulovića za srpske e-novine na temu zlatnih zahoda u Milana Bandića u Zagrebu i Dubravke Šuice u Dubrovniku.
Sranja se događaju
"Shit happens – to je otprilike bila reakcija hrvatskih antikorupcijskih specijalaca, obučenih da nanjuše kad nešto smrdi na mito i korupciju čak i onda kad mito i korupcija mirišu na osvježivače zraka s mirisom vanilijinog cvijeta. Sranja se događaju – tako će otprilike završiti istraga antikorupcijskih uskoka nakon skandala sa luksuznim javnim zahodima koje je prije nekoliko dana Zagrebu podario agilni i već za života legendarni gradonačelnik Milan Bandić", piše Dežulović podsjećajući kako je prije dvije i pol godine hrvatska javnost bila zgranuta otkrićem da je dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica u zgradi gradskog poglavarstva dala urediti WC od šesnaest kvadratnih metara, pretvorivši ga "u veličanstveni hram sranja za nešto manje od pola milijuna kuna".
"Cijena i jest tako velika zato što je zahod mali, objasnila tada gospođa Šuica komplicirani matematički zakon po kojemu bi valjda zahod, da je bio veličine gradskog parka, koštao niti stotinu kuna po kvadratu. Stotinu kuna po kvadratu smiješna je cijena, priznat ćete, za zahod veličine parka, a gradonačelnica ga je pri tom smjestila u sobicu četiri sa četiri, uštedjevši gradu parcelu za lijepi gradski park" piše Dežulović poručujući da svi oni što i dalje pišaju po parkovima umjesto u javnim zahodima tu matematiku, naravno, ne razumiju. Upravo zato, piše Dežulović, takvi ljudi nikada i ne postaju gradonačelnici.
Vodokotlić se nije ni napunio
"Nije se nakon sranja u dubrovačkim zahodima s pet zvjezdica vodokotlić još ni napunio, a već je novi zahodski skandal izbio u Splitu, gdje je u Nepotovoj ulici u starom dijelu grada svečano otvoren javni zahod vrijedan šest stotina hiljada kuna" podsjeća Dežulović u svojoj kolumni.
"Projekt daje impresivne rezultate: usred najveće svjetske krize od Drugog svjetskog rata do danas, u situaciji kad se potpuno nepripremljena Hrvatska nalazi u dužničkom ropstvu i na rubu bankrota, kad se dnevno dijeli hiljadu i pol otkaza, a od ulaska u Europsku uniju sad već izvjesno neće biti ništa do kraja kenozoika, hrvatska javnost izašla je na ulice tek da bi stala u red pred Bandićeve javne zahode" piše Dežulović za e-novine, dodajući kako su istinski problemi hrvatskog društva odveć apstraktni poput pojmova recesija, deficit, nacionalni dohodak, unutarnji dug, rebalans budžeta, pregovaračka poglavlja, Europska unija, blokada, deblokada, jer je to jezik koji javnost ne razumije.
"Koliko je Bandić srao prošle godine?"
Dežulović tako zaključuje kako je hrvatsko društvo predugo lobotomizirano da bi pronašlo čvrstu vezu između četrdeset milijardi eura vanjskog duga i "dvije tisuće kuna lošeg unutrašnjeg osjećaja" da se tu ništa ne može promijeniti. Dežulović također primjećuje kako je u jeku katastrofalne krize, za koju kaže "svjetska, a naša“, i u jeku afere sa javnim zahodima, hrvatsko ministarstvo obrane za šest i pol milijuna kuna kupilo sedam luksuznih automobila, svaki dakle vrijedan kao jedan Bandićev WC.
"Jesu li, dok premijer Sanader poziva na stezanje remena i štednju u javnom sektoru, luksuzni službeni automobili zaista bili, hm, velika nužda? Nije pametno sumnjati: samo prošle godine gospodin Bandić, kad je već o njemu riječ, na gorivo za svoj službeni automobil potrošio je 52.525 kuna poreznih obveznika. Zna li se koliko je u 2008. srao, i nije mnogo", zaključuje Dežulović dodajući kako je strategija ovakvog kanaliziranja pučkog gnjeva vrijedna divljenja jer "građani slobodno seru, i za to još plaćaju kovanicama od pet kuna".
Sereš po državi kojoj daješ lovu pa onda skidaš gaće
"Osjećaj olakšanja dovoljno je oslobađajuće da nijedan građanin do sad nije primijetio kako je – prije nego što je slobodno i bez sustezanja počeo srati protiv države – najprije državi dao pare, a onda i dobrovoljno skinuo gaće", stoji na kraju.
M.M.
Foto: Arhiva/Novi List/ dubravkasuica.com